Retropetak: Vrhunac maštovitosti velikog filmaša (“Annie Hall”, Woody Allen)
Nekoliko tjedana prije Allenovog 81. rođendana, ponovno ćemo se dotaknuti jednog njegovog remek-djela. Iako Woody Allen i dalje pokušava održavati tempo od jednog realiziranog projekta godišnje, čini se da je ponovno ušao u mračno razdoblje. Ali, s preko pedeset snimljenih filmova, nemoguće je izbjeći pokoji loš projekt. Vjerojatno nitko niti nije očekivao da će Allen ikada nadmašiti kvalitetu svojih radova iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Mnogi kritičari smatraju upravo film Annie Hall njegovim ponajboljim ostvarenjem. Bio najbolji ili ne, uz filmove Manhattan i Hannah and Her Sisters spada u grupu najhvaljenijih Allenovih filmova.
Romantični New York
Annie Hall jest romantična komedija iz 1977. godine. Žanr koji Allenu ipak najdraži. Romantične komedije počeo je snimati odmah na početku svoje karijere. No, kasnije se unutar žanra specijalizirao za priče o ljubavnim odnosima pojedinaca smještenih u vrlo urbane sredine. Na početku, to je uvijek bio New York – grad u kojem se rodio i odrastao. Kasnije je priče smještao na razna mjesta po svijetu, kao i u različita povijesna razdoblja. Recimo da je seriju takvih komedija započeo filmom Play It Again, Sam 1972. godine. Nakon toga su uslijedila dva malo drugačija projekta, ali se New Yorku vratio pet godina kasnije, upravo filmom Annie Hall.
Woody Allen je film režirao, u njemu igra glavnu ulogu te ga je napisao u suradnji s Marshallom Brickmanom. Glavni lik je komičar Alvy Singer (W.Allen) i upravo se on u prvome kadru filma obraća direktno publici, tzv. probijanjem četvrtog zida. S prvim kadrom odmah je jasno da se ne radi o klasičnoj romantičnoj komediji, već da je riječ o ljubavnim tegobama prilično neuobičajenog protagonista. Singer kao komičar, direktno u kameru ispriča dvije šale koje se direktno odnose na njegov ljubavni život. Druga, kultna je šala koja se pripisuje velikom Gruchu Marxu i perfektno opisuje protagonistov stav o ljubavnim vezama. Marx je rekao: „Nikada ne želim pripadati niti jednom klubu koji bi imao nekoga kao mene za člana“.
Što to muči naše junake?
Nakon toga slijedi priča o Alvyju Singeru i Annie Hall (Diane Keaton). Ispričana na, također nekarakterističan način za žanr. Iz scene u scenu isprepliću se priče o njegovom djetinjstvu, obrazovanju, roditeljima, ranijim i kasnijim stadijima njihove veze itd. Allen vrlo ležerno i na sebi svojstven način radi skokove u vremenu i prostoru, bez da gledatelje u bilo kojem trenutku odvodi u krivom smjeru. Ipak riječ je o intelektualnim temama i problemima, mnogo referenci na različite umjetnike, česti posjeti psihijatru, ali Allenovi likovi često izgovaraju rečenice koji su do tada autori izbjegavali u filmovima. Ukoliko vas ne zanimaju problemi pomalo neurotičnih intelektualaca teško ćete pogledati ovaj film do kraja, kao i bilo koje ostvarenje istog autora.
Kada smo ustvrdili da redatelj često radi filmove za ciljanu (intelektualnu) publiku, vrlo je jasno da likovi u njegovim djelima često provode vrijeme na isti način. Raspravljajući o svojim, ostatku svijeta nebitnim, problemima. Posjećujući izložbe, glazbene nastupe ili karakteristične njujorške restorane. I tako kroz kalup života njujorških intelektualaca, Allen u ovom slučaju priča priču o romansi Annie i Alvyja. Oni rade sve gore navedeno, ali prezentirano je na vrlo interesantan način, upravo zbog spomenutih skokova u vremenu i prostoru. Stadije njihove veze nije lako kronološki poredati iako postoji neki logični slijed, kao i u svakoj ljubavnoj vezi prikazanoj na filmu.
Diane Keaton i Woody Allen
Osim genijalno napisanih dijaloga, koji se bez obzira na njihovu kompleksnost doimaju vrlo realističnima, kemija između dvoje glumaca ipak je ključan detalj. Da, njih dvoje bili su ljubavnici u stvarnome životu. Allen je ulogu pisao direktno za Keaton pošto je njeno pravo prezime Hall, a nadimak joj je Annie. Također, ona je u filmu nosila svoju odjeću koja je izazvala oduševljenje kod dijela publike. Diane Keaton bila je njegova muza, pojavila se osam puta u njegovim filmovima i ne treba čuditi što je najbolja djela proizvodio upravo surađujući s njom. Njezina uloga u ovome filmu smatra se jednom od najboljih glavnih ženskih uloga u povijesti žanra i donijela joj je jedinog Oscara u karijeri.
Kako se na film gleda danas?
Za početak, treba sagledati kako Annie Hall kotira među drugim romantičnim komedijama. Vidi se da su na njega utjecali stari majstori romantičnih komedija, kao npr. Frank Capra, ali ipak je redatelj u kontekstu vremena dodao neke nove dimenzije žanru. To je postigao tako da je prekršio mnogo pravila koja su se 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća poštivala. A, sve što se danas smatra romantičnom komedijom miljama je udaljeno od Allenovih ranih radova, također se čini da njihovi autori nikada u životu nisu čuli, a kamoli pogledali bilo koju klasično holivudsku komediju. Veliki filmski kritičar Roger Ebert, u svojem osvrtu na film iz 2002. godine, povukao je paralelu sa žanrovskim filmovima ranog 21. stoljeća. Sve je rekao svojom izjavom: „Alvy Singer je mnogo pametniji nego što to dozvoljavaju pravila današnjeg Hollywooda.“
Tako da je neurotičnog komičara s iznimnim smislim za humor, zamijenio uštogljeni Matthew McConaughey ili dobroćudno napušeni Seth Rogen. Treba spomenuti i činjenicu da je Annie Hall osvojio nagradu Oscar za najbolji film (kao i za režiju i scenarij), 1977. godine pobijedivši prvi nastavak Star Warsa. Izvrstan doseg za takav film, ali na kraju su visokobudžetni blockbusteri ipak dobili bitku.