RockLive – Veliki festival u maloj Koprivnici
Pokraj vode Drave ravna Podravina, a u njoj Koprivnica. Živjeti u Koprivnici graniči s umjetnošću. Živjeti u Koprivnici znači moći pobijediti dosadu u kratkim i hladnim zimskim danima, kao i u onim vrućim i dugim ljetnima. Živjeti u Koprivnici za mlade ljude znači maštati, znači stvarati, znači buditi grad koji je nekada letio na krilima svoje jake industrije. Živjeti u Koprivnici znači prvenstveno širiti vidike drugima jednom kad tvoja vlastita maštanja pronađu put do stvarnosti, kad tvoji snovi postanu java.
Koprivnica je grad koji je pobjegao iz bajke. Grad koji se trudi postati studentsko središte, koji se neprestano gradi i koji, na opće oduševljenje svih njegovih mladih stanovnika, ali i onih starijih željnih zabave, na krilima ambicije i snova (op.a. onih koji ih u Koprivnici još uvijek imaju) stvara sadržaje koji kulturu miču iz kazališta, galerija i dvorana.
Kotač koji se pokrenuo prije pet godina, nošen željom i ambicijom nekolicine Koprivničanaca, nazvan je RockLive. Ovaj se festival odmaknuo od podravske tradicije i povijesti Grada koji su uvelike zastupljeni na gradskim festivalima tijekom ljetnih mjeseci. Oživio je zaboravljeni dio grada – vojarnu, te je po prvi puta, od 2007. kada se u Koprivnici održao Drava Rock Fest koji nije zaživio, počeo stvarati svoju tradiciju i nametati se kao obaveza za sve zaljubljenike u glazbu, kreativne radionice i dobru zabavu. Od 2011. pa sve do danas, kada se planira peto izdanje festivala, kroz koprivničku su vojarnu (ili kampus, zavisi što vam je draže i kojoj političkoj struji naginjete) prošla mnoga imena hrvatske glazbene scene, ali i mnoga glazbena imena iz regije.
Kako kotač koji pokreće cijelu filozofiju RockLive-a ne bi stao, već se uvelike planira novo izdanje velikog festivala za malu Koprivnicu. Na line up-u se trenutno nalazi svega nekoliko glazbenih imena koja su veća od mnogih drugih koja su gostovala na festivalu. Među njima su Vatra, Dječaci, Six Pack, Stonebride, Muscle Tribe of Danger and Excellence, Miss Sunshine te Gretta, a ako uzmemo u obzir prijašnja izdanja RockLive-a, dobar provod je zagarantiran bez obzira nalazila se na line up-u poznata glazbena imena ili ne. Peti se RockLive vraća starom konceptu open air izdanja koje će ga, sudeći po malom neuspjehu druge i treće godini festivala, ponovo staviti među događaje koje valja zabilježiti na svakom kalendaru.
Prvog se izdanja ovog festivala, vjerujem, sjećaju mnogi. Bila je to još mala beba koja se trebala pokazati svijetu i napraviti prve značajne korake kako bi u budućnosti mogla rasti i stasati u sve ozbiljniji festival s namjerom da konkurira u moru festivala koje se već polako izljeva. Trodnevna uživancija na prostore koprivničke vojarne dovela je Cold Snap, Gustafe, Elemental, Postolar Tripper, Pips, Chips & VideoClips, Kirila Džajkovskog, Let3 i mnoge druge, a uz Main Stage (nazvan RockLive Stage) stvoreni su i drugi punktovi na kojima je svatko mogao naći nešto za sebe.
Bassbeat zona bio je prostor u kojem su posjetitelji mogli poslušati reggae, dub, d’n’b’, dubstep i hip-hop, Distortion zona bila je namijenjena ljubiteljima ska, punk, rock i metal glazbe, dok su se na Electric zoni zabavljali oni koji vole elektronsku glazbu. Još jedan punkt koji je RockLive napravio za svoje posjetitelje jest Relax šuma, mjesto na kojim su mnogi tražili svoj hlad i mjesto za odmor. Prvi je RockLive bio poseban iz više razloga, neki su mu se veselili zbog koncerata, neki su ga iskoristili kao mjesto za izlazak, dok su neki negodovali zbog buke koja je izlazila iz zvučnika.
RockLive se kroz godine nije drastično mijenjao, ali je iz godine u godinu osluškivao želje posjetitelja, odricao se nekih punktova kako bi stvorio nove, gledao prema nebu i predviđao kišu. Vjerujem da je njihova svijest o sredini u kojoj se nalaze i u kojoj rastu stvorila nešto što je ovaj festival napravilo doista velikim. Ta stvar, onima koji nisu iz malih gradova i koji ne znaju što znači sanjati, možda i neće biti bitna, no u sredini u kojoj svoj rad morate stavljati pod velike potencije ona doista znači puno.
Ideji da se prvi dan festivala posveti isključivo malim bendovima nije trebalo dugo da zaživi, niti da naiđe na pozitivne reakcije svih koji su se prvog dana našli na drugom izdanju RockLive-a 2012. Među prvima je nastupio koprivnički bend Moskau koji je krenuo iz podruma, a kojeg danas možete slušati u raznim gradovima i pogonima, bend kojeg voli i kritika i publika (ne vjerujem i ne tvrdim da je isključivo RockLive zaslužan za njihov napredak, već ga navodim kao primjer benda koji je nekad bio mali, a sada uspješno raste).
Ta 2012. godina došla je s jednom od većih promjena koje su se dogodile u radu i organizaciji festivala. Organizatori su već prve godine gledali u nebo i predviđali kišu, koja je postala svojevrsna kletva prevrtljivog kolovoza, te su festival napravili u Backstage izdanju koje se ponavljalo i sljedećih godina. To Backstage izdanje dovelo je do noviteta, a jedan od značajnijih bio je da sada svi, s kartom ili bez, mogu ući u vojarnu i zabaviti se u Koprivnici u kojoj je, u to vrijeme, riječ zabava gotovo izašla iz upotrebe. Za ući u prostor stare vojničke kuhinje, u kojoj su se počeli održavati koncerti, karta je bila neophodna, no organizatori su se potrudili da i oni bez karte na festivalu imaju što za raditi.
Iako je line up druge godine festivala bio neusporediv s onim od prethodne, moglo se naći za svakoga ponešto. Na drugi RockLive vratili su se Postolar Tripper, a uz njih je, ako govorimo o poznatijim bendovima, nastupio Debeli Precjednik te Flamethrower. Backstage izdanje bilo je dobro rješenje protiv kiše, no teret krize u kojem smo se nalazili, ali iz koje danas polako gmizimo van, na pozornicu nije uspio donijeti ni jedno značajnije ime, ako uspoređujemo s prvom godinom festivala.
Zbog smanjenog budžeta druge su godine festivala bili otkazali nastupi Edo Maajke i Kawasaki 3p-a, ali su organizatori ispravili nepravdu te ih uvrstili na line up trećeg izdanja RockLive-a. Te se godine nisu vratili Postolari, ali se vratio varaždinski Cold Snap. Treća je godina RockLive-a dovela i kulturne osvetnice Mamuze, koje su festivalu dale novu dimenziju, a njihovim posjetiteljima ni trenutka odmora. Mamuze su zaslužne za održavanje kreativnih radionica u popodnevnim satima za vrijeme trajanja festivala, ali i za ljetno kino koje je došlo kao osvježenje i zamjena za jedan od punktova.
Rad Mamuza nastavio se i kroz četvrtu godinu u istom tonu. Posjetiteljima je omogućeno, kroz kreativne radionice, da pronađu svoj mir prakticirajući jogu, pronađu skrivenog umjetnika u sebi izradom nakita od papira ili pak nauče neku od cirkuskih vještina. Iako su druga i treća godina festivala zakazale, četvrta je postavila dobre temelje za dalje. Mamuze su, uz radionice i ljetno kino, na četvrti RockLive donijele umjetnost u obliku izložbe „Odjeb je lansiran“, ali i umjetnost izrade grafita, dok su se organizatori, s podebljanim budžetom, izvukli iz kaljuže prethodne dvije godine.
Prošle su godine na RockLive-u nastupali splitski TBF, Bad Copy, Đubrivo, Diskurz te mnogi drugi. Prvi je dan festivala bio rezerviran za koprivničke bendove, a upad na koncerte bio je besplatan. Upravo je taj, prvi dan festivala, bio apsolutni pogodak i nešto o čemu su Koprivničanci pričali danima. Spojivši žanrove od hip-hopa preko noisea do etna, RockLive se poput feniksa dignuo iz pepela. Iako organizatori najavljuju da će ove godine biti potrebna karta kako bi ste samo ušli u kompleks na kojem se održava festival, dobra je vijest da će se koncerti vratiti van, da se oko samog festivala počinju skupljati sve zvučnija imena te da se ne odustaje od Koprivnice i njenih potencijala.
Ovaj je festival bio nužan gradu kakav je Koprivnica. Bio je nužan pred pet godina, a nužan je i danas. Ovaj je festival omogućio malom gradu, kojeg većina definira kao dalekog, da bude blizu. S jasnom misijom življenja vlastitih snova, RockLive će ove godine proslaviti peti rođendan. Kroz tih je pet godina festival rastao i padao, ali ono što ostaje kao najvažnije jest da nikada nije posustajao ni odustajao. Primjer kakav je RockLive treba uvijek imati negdje u podsvijesti jer upravo on može poslužiti mnogima koji nisu sigurni u svoje snove, svoj rad i svoj trud, da će stvari jednom opet sjesti na svoje mjesto.