Apoteka: Obećavajući obrisi nove rock alternative
Uvijek iznova veseli pojava debitantskih albuma s autorskim potpisom i iskrenom, sirovom bendovskom energijom među instant-projektima koji bljesnu zahvaljujući PR mašineriji i algoritmima društvenih mreža, a nestanu brže nego što uspiju snimiti drugi singl. Prvijenac benda Apoteka nudi baš to – osvježavajući, nepretenciozan uvid u kreativni potencijal nove postave koja tek gradi svoj zvučni identitet, ali već sada pokazuje da ima ozbiljne i smislene namjere.
Apoteka nije album koji će preko noći srušiti postojeće kanone domaće alternative niti prepisati povijest regionalnog rocka. U tome je možda i njegova najveća vrlina. Momci ne pokušavaju biti ono što nisu, niti patetično glume nekakve spasioce rock ‘n’ rolla.
Umjesto jeftinog poziranja i lovljenja trenutnih trendova, isporučuju čvrst materijal koji spretno korača provjerenim stazama gitarske alternative. Lirika je lišena banalnosti, stihovi su smisleni, promišljeni i nose onu vrstu mladenačke zanesenosti koja još uvijek nije zatrovana cinizmom industrije ili imperativom masovne dopadljivosti.
Ono što odmah upada u uho i drži pažnju jest izuzetno pogođena sinergija između vokala i instrumentalne podloge. Vokalne linije sjede prirodno i nenametljivo, ne pokušavajući nadvladati instrumental niti se nametati kao jedini nositelj pjesme. Funkcioniraju kao ravnopravan element unutar zvučne slike. Frontmenov glas (Tomislav Cvitan) posjeduje finu dozu sugestivnosti i tople melankolije koja jako dobro paše uz ponekad mračne, a ponekad energične gitarske dionice (Denis Glogović i Franjo Heršak), dajući cijelom materijalu kohezivnu nit koja drži album na okupu od prve do zadnje pjesme.
Između prokušanih žanrovskih klišeja i prostora za autorsko sazrijevanje
Ipak, bilo bi pogrešno ovaj album dizati u nebesa i proglašavati ga instant remek-djelom, jer bi to dugoročno napravilo medvjeđu uslugu bendu koji tek treba rasti. Kao i svaki debitantski rad, Apoteka pati od sitnih dječjih bolesti koje su posve prirodne za prve korake u studijskom okruženju. Na pojedinim mjestima aranžmani znaju zazvučati mrvicu ziheraški, a bend se povremeno previše oslanja na prokušane žanrovske klišeje alternative iz devedesetih i dvijetisućitih. Na trenutke se stječe dojam da su u studiju igrali na sigurnu kartu umjesto da su pokazali više drskosti i eksperimentirali s vlastitim granicama.
Prostora za napredak i autorsko sazrijevanje ima napretek, prvenstveno u pogledu dinamičkih nijansi unutar samih pjesama, ali i hrabrijeg produkcijskog pristupa koji bi u budućnosti mogao dodatno izbrusiti zvuk i dati im prepoznatljiviji autorski pečat. Pjesmama ponekad nedostaje onaj konačni, neočekivani aranžmanski obrat koji bi ih iz statusa vrlo dobrih lansirao u kategoriju izvrsnih. No, to su minusi koji se s lakoćom rješavaju kilometražom na cestama i koncertnim nastupima. Ovakav materijal jedino tako može dobiti svoju pravu težinu.
Dobri temelji za dalje
Na koncu, ovo je album koji ne pati od viška pretencioznosti, ali ima potencijal koji se ne smije zanemariti. Apoteka je ovim izdanjem postavila dobre temelje i ispisala sjajnu posjetnicu za sve ono što tek dolazi.
Nije riječ o epohalnom trijumfu koji će promijeniti krvnu sliku scene, ali je riječ o žilavom i obećavajućem rock albumu koji itekako zaslužuje pažnju i dokazuje da među domaćom alternativom još uvijek ima mlade krvi spremne za dokazivanje. Prva stepenica je uspješno preskočena, a sve ostalo sada ovisi o tome koliko su spremni gristi na sljedećim izdanjima.
________________________
Apoteku čini spoj prijatelja iz djetinjstva koji su se upoznali kroz sviranje u svojim prvim bendovima – Praznoj Lepinji i Segmenti. Bend je osnovan 2024., a postavu čine Franjo Heršak (gitara, tekstovi), Luka Šantić (bubanj), Adrian Jug (bas), Denis Glogović (gitara), Jakob Filić (klavijature) i Tomislav Cvitan (vokal, tekstovi).
