Slavlje poezije u VIP clubu
Malokad se čitanja pjesnika nađu u fokusu medijskih zbivanja, tako da otvaranje 50. Goranovog proljeća koje se održalo u srijedu, 20. ožujka, možemo smatrati iznimkom koja potvrđuje pravilo. U ugodnom prostoru zagrebačkog VIP cluba otvorena je naša dugovjeka pjesnička manifestacija, koja se nakon godina medijske, ali i institucionalne ignorancije ponovno vratila u dane stare slave.
Program otvaranja suptilno je i duhovito vodio predsjednik manifestacije Ivica Prtenjača, koji je poznat i kao „dobri duh hrvatske poezije“. I doista, Ivica Prtenjača našao je lijepe riječi za svakog od dvadesetak pjesnika, koliko ih se te večeri izredalo na pozornici VIP cluba. Za glazbeni dio programa pobrinuo se poznati LeZbor svojim aranžmanima skladbi Ay carmela i Crveni makovi, kojima su otvorile program, te pjesmom Ostala si uvijek ista, kojom su izazvali oduševljenje publike.
Među pjesnicima koji su se predstavili našao se i niz pjesnika koji su već nagrađeni Goranovim vijencem ili nagradom Goran za mlade pjesnike, ali i onih koji bi se idućih godina mogli pridružiti tom elitnom društvu. Prije samog čitanja poezije, Ivica Prtenjača nas je podsjetio kako se ove godine obilježava stota godišnjica rođenja te sedamdeseta godišnjica smrti Ivana Gorana Kovačića, ali i 65. obljetnica osnivanja SKUD-a Ivan Goran Kovačić, pod čijom se organizacijom održava ova manifestacija.
Pjesničku večer otvorio je Davor Ivankovac, mladi pjesnik iz Vinkovaca te prošlogodišnji dobitnik nagrade Goran za mlade pjesnike. Njegov rukopis Freud na Facebooku nedavno je objavljen, a sudeći po reakciji publike, te kvaliteti njegove poezije, čeka ga uspješna budućnost. Svojim nastupom istaknuo se i Kemal Mujičić Artnam, koji je predstavio poeziju iz svoje nove zbirke Sjaj i bijeda ponedjeljka, koja zrači humorom na kakav ne nailazimo često u hrvatskoj poeziji.
Poseban gost večeri bio je slovenski pjesnik Tomaž Šalamun, koji je rođen u Zagrebu, te ga se smatra jednim od najznačajnijih pjesnika srednje Europe, ali i bivše Jugoslavije. Vrijedi istaknuti i nastupe Marka Pogačara, koji je čitao pjesme iz svoje nove zbirke Crna pokrajina, u kojoj se poigrava različitim jezičnim obrascima, te satiričan nastup Damira Šodana, koji je pročitao pjesmu Izložba gmazova u Čakovcu.
Goranovo proljeće se povodom proslave pedesete obljetnice prisjetilo i svojih osnivača, pa je tako ministrica kulture Andrea Zlatar Violić dodijelila plakete Zagorki Levak i Anti Bekiću, koji su onda ispričali i nekoliko anegdota o nastanku Goranovog proljeća, pa tako i onu prema kojoj je ime Goranovom proljeću poteklo iz pjesme Dragutina Tadijanovića, a predložio ga je prvi dobitnik nagrade Goranov vijenac, Drago Ivanišević. Sama ministrica Zlatar Violić osvrnula se na stanje u hrvatskom pjesništvu, te se duhovito upustila u polemiku o tome je li lirski subjekt doista različit od samog pjesnika.
Naposljetku, ne smijemo zaboraviti nastupe dvojice laureata ovogodišnjeg Goranovog proljeća. Stipe Odak, dobitnik nagrade Goran za mlade pjesnike za rukopis Trobojno bijelo, pročitao je dvije svoje pjesme, Smrt stvorenja i Morsko tijelo, iz kojih smo mogli vidjeti kako žiri nagrade doista cijeni originalnost i autentični stil, jer se pjesmama Stipe Odaka ne mogu jasno locirati uzori . Branko Čegec, dobitnik nagrade Goranov vijenac, pročitao je niz pjesama izabranih iz njegovog bogatog opusa, od prve zbirke Eros – Europa – Arafat, za koju je osvojio nagradu Goran za mlade pjesnike, do posljednje Pun mjesec u Istanbulu, koja je obogaćena i fotografijama Istanbula nastalih za vrijeme autorovog boravka na rezidenciji. Izbor pjesama obojice autora objavljen je u tradicionalnom katalogu.
Goranovo proljeće nastavilo se jučer, tradicionalnom dodjelom nagrada u Lukovdolu na kojoj je nastupio Arsen Dedić, te u Rijeci na sličnom programu kakvom smo prisustvovali u Zagrebu. Nažalost, naša najveća pjesnička manifestacija svodi se na samo tri dana programa, te na završnu manifestaciju koja se održava krajem svibnja, umjesto da postane događanje koje ostavlja jak trag u javnosti i koje traje barem tjedan dana. Na ovaj način Goranovo proljeće ostaje intimno druženje za malen krug hrvatskih pjesnika i poklonika njihove poezije, što zasigurno ne bi trebao biti cilj nacionalne pjesničke manifestacije.