Televizijski eter HRT-a postao mjesto umjetničke intervencije
U okviru 60. zagrebačkog salona, suvremeni umjetnik mlađe generacije Karlo Štefanek, koji živi i radi između Zagreba, Amsterdama i New Yorka, predstavio je novi rad koji istražuje jezik kroz javni govor u vremenu zasićenom slikama i informacijama.
Video-performans AaaaEeeeIiiiOoooUuuu, iz njegova serijala Self-titled (2022–), premijerno je prikazan 11. listopada na trećem programu HRT-a, a ovih se dana nastavlja pojavljivati u eteru HRT3, gdje će biti prisutan do kraja listopada.
U ovom projektu Štefanek izlazi izvan galerijskih okvira i intervenira u televizijski prostor – medij koji svakodnevno informira, oblikuje i prenosi kolektivne stvarnosti. Polazište rada bila je snimka televizijskog glitcha koji se dogodio tijekom vijesti, kada se kadar zaustavio na voditeljici, a njezin se glas ponavljao u petlji, izgovarajući niz samoglasnika koji nisu mogli formirati smisao. Upravo taj trenutak kvara i zastoja u prijenosu informacija Štefanek prepoznaje kao poetsku mogućnost.
Iz te situacije razvija se performans koji, polazeći od pet samoglasnika — elementarnih glasovnih jedinica koje oblikuju ritam govora — te geste bojanja preko kamere, uspostavlja dvostruku dinamiku stvaranja i brisanja.
Glas ogoljuje riječ do njezine vokalne srži, dok boja briše sliku, ali istodobno stvara novu. Slikarska tradicija prizvana je kroz čin bojanja objektiva, no slika nikada ne postoji sama po sebi, već samo u svojoj transmisiji prema publici. Taj odnos, posredovan okom kamere, istodobno je voajerski i refleksivan: umjetnik izlaže glas i tijelo pogledu koji ne može biti uzvraćen. U tom jednosmjernom odnosu otvara se prostor za propitivanje moći, kontrole, izloženosti i sličnih pitanja koja obilježavaju suvremenu digitalnu kulturu neprestanog gledanja i prenošenja slike.
Štefanek u svom dosadašnjem radu dosljedno istražuje nestabilnost identiteta kroz različite izvedbene prakse. Njegov serijal Self-titled (2022–) propituje autorstvo i autentičnost koristeći tijelo i portret kao mjesto otkrivanja i otpora, često uključujući igru s tekstom i jezikom. Za 60. zagrebački salon, ciklus se proširio ovom novom, dosad neviđenom televizijskom intervencijom koja otvara dva paralelna kanala komunikacije između umjetnosti i svakodnevice.
Ovaj rad snažan je i dosljedan odgovor na središnju temu jubilarnog 60. zagrebačkog salona — “Koreografija za završnu liniju”, čiji su kustosi, u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika, kolektiv Kućća.
O umjetniku
Karlo Štefanek je multidisciplinarni umjetnik čiji rad istražuje kako se identitet konstruira, dekonstruira i rekonstruira kroz medije autoportreta i performansa. Sa osamnaest godina seli u Amsterdam, gdje njegov prvi performans Veneration of St. Sebastian, naručen za CC Amstel i Becoming festival u suradnji s nizozemskim umjetnikom Tobiasom Mudom, označava ključni trenutak u kojem otkriva svoju sklonost ka performansu, tako stvarajući temelj za smjer kasnijih radova.
Self-titled, serija autoportreta započeta 2022., poziva publiku u prostor stalnog samootkrivanja. Ideja da je prisutnost uvijek nestabilna i podložna dekonstrukciji jasno je vidljiva u radovima poput The Artist Has Died i Missing iz iste serije. U The Artist Has Died (2024.), Štefanek javno proglašava vlastitu smrt u hrvatskim novinama Jutarnji list, otvarajući pitanja o institucionalnoj validaciji, autorstvu, reinvenciji i brisanju. Ovaj je rad uslijedio nakon Missing (2023.–), u kojem je umjetnik postavljao plakate nestalih osoba s vlastitim likom u gradovima poput Amsterdama, New Yorka, Pariza, Zagreba i Venecije, pretvarajući urbani prostor u platformu egzistencijalnih pitanja oblikovanih njegovim susretima s tim gradovima.
Među ostalim značajnim radovima su Hyaluron, performans u kojem Štefanek prolazi estetsku intervenciju u znak počasti umjetnici ORLAN, te The Chair, strateški postavljen objekt na ključnim mjestima suvremene umjetnosti – od amsterdamskog Museumpleina do Venecijanskog bijenala – koji kritizira institucionalno zatvaranje pristupa u suvremenoj umjetnosti.
U radu Against Self, izvedenom tijekom festivala Perforacije u Zagrebu, postaje istodobno i prosvjednik i meta prosvjeda, suočavajući identitet kao unutarnju i vanjsku borbu. Štefanek je izlagao na međunarodnoj razini poput Hrvatskog paviljona na Venecijanskom bijenalu (grupna izložba By the Means at Hand inicirana od strane umjetnice Vlatke Horvat), Stedelijk muzeja u Amsterdamu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, te na festivalima uključujući Becoming (Amsterdam), SerformanceP (São Paulo) i Perforacije (Zagreb). U 2025. godini umjetnikove samostalne izložbe planirane su u HDLU-u (Osijek), KIC-u (Zagreb), Galeriji Vagon (Banja Luka) te ARL-u (Dubrovnik), a tu su i nadolazeća predstavljanja na 60. Zagrebačkom salonu, Okolo Around (Zagreb), Bijenalu Mladih (Beograd) i Perforacijama (Buenos Aires). Štefanek živi i radi između Zagreba, Amsterdama i New Yorka.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
