The Green Prince: Kad je obiteljski posao meta susjedne države i najstarijeg sina
Nadav Schirman autor je dokumentarca The Green Prince koji progovara o izraelsko-palestinskom sukobu usredotočujući se na jedan centralan događaj koji je oko sebe stvorio vrtlog drugih zbivanja i osjećaja te je to dodatno zapetljao u mrežu laži, a trenutno je na repertoaru u Dokukinu KIC.
Mosab Hassan Yousef najstariji je sin vođe Hamasa, šeika Hassana Yousefa. U jednom trenutku, zahvaljujući mladenačkoj pogreški postaje objekt pažnje izraelske agencije za sigurnost Shin Bet. Kada je njegov ispitivač Gonen Ben Yitzhak saznao njegovo porijeklo, Mosab postaje ključni element u agencijskim poslovima. Gonen je razvio vrlo precizne metode lomljenja duha i dolaženja do informacija i još bitnije metode regrutacije novih članova. Mosab je u kratkom roku postao zeleni princ, jedan od najboljih izvora informacija za agenciju, izdajica za obitelj i državu. Iako je u početku mislio igrati ulogu dvostrukog agenta, odnos koji je ostvario s Gonenom rezultirao je drugačijim stavom i živototvornom odlukom za obojicu.
Gonan je izjavio da je regrutiranje Mosaba bio početak kraja njegove karijere. Montiranje ovakve izjave na početak filma podiže razinu zbunjenosti, ali i napetosti. Korištenje ova dva lika kao ‘talking headsa’ u naizmjeničnom progovaranju o istim događajima, ali iz dvije perspektive pomaže raščistiti situaciju i pomaže ulozi ‘sveznajućeg’ gledatelja, no istom tom gledatelju ulijeva neku dozu nepovjerenja. Teško se opustiti i uzeti njihove riječi zdravo za gotovo.
Princ je od trenutka uhićenja do trenutka kada su ga doveli do krajnjih granica razuma i stabilnosti psihe (napominjem da je u to vrijeme bio adolescent) proživio gotovo sve. Od napuštanja obitelji i ulaženja u život u kojem u svakom trenutku nekome laže pa do života u kojem traži sigurnost u novoj kulturi, potpuno sam i prisiljen biti na milosti svojih domaćina. Istovremeno je Gonan probio vlastita ograničenja, ostvario duboko prijateljstvo i osjetio kako je to biti s druge strane i ne imati povjerenje ljudi u čiju korist radiš.
U tom spletu okolnosti film prati priču o herojstvu, ali i priču o izdaji. Redatelj traži od nas da zauzmemo vlastiti stav. Traži da se stavimo u njihovu kožu i preispitamo o tome kakve bi odluke sami donjeli. Bismo li bili u stanju stvoriti vlastiti moralni sustav jednom kad ostanemo bez potpore i korijena u institucijama? Za mene je film imao snažnu izjavu o povjerenju i kompleksnosti tog osjećaja. Bilo mi je teško prihvatiti da ponekad na to pitanje nema odgovora i da se ponekad moramo uzdati da je odgovor koji smo odabrali ispravan. Povjerenje ne ovisi samo o tuđim postupcima nego i vlastitim. Ako je naša uloga, uloga izdajnika i ako je ona stvorena za opće dobro,možemo li tu ulogu na kraju uopće kategorizirati? Film je dobrom režijom i odličnim narativom ispričao jedan vrlo bitan povijesni događaj i još važnije, ispričao priču ljudi iza njega.
Ovaj nadasve provokativan i zanimljiv dokumentarac imate priliku pogledati u nedjelju, 12. sprnja u Dokukinu KIC u 19 sati.
