Ivona Ercegović: “Kućice na stablu su za mene simbolika vječnog djetinjstva i mašte”
Svi oni koji su se odvažili baviti turizmom netom prije izbijanja pandemije, našli su se u ozbiljnim financijskim gabulama. Ipak, projekt Ivone Ercegović nije jedan od onih namijenjenih masovnom turizmu, upravo suprotno. Njezina priča uistinu je pokrenula šušur te se o njoj već naveliko priča, a mnogi već nestrpljivo iščekuju da njezine kućice na drvetu otvore svoja vrata i zasjaju u punom sjaju. Ivona se, osim u pravoj šumi, našla i u šumi birokracije koja se, za razliku od pravih šuma, ne raskrčuje.
Povratak prirodi od pojave pandemije postao je veliki hit te se i najveći ljubitelji asfalta sve više okreću zelenilu. Ipak, tvoja ideja se rodila i nešto prije. Možeš li nam objasniti što te je nagnalo na taj drastičan korak?
Od malih nogu sanjam da ću imati nešto svoje, potpuno sam okrenuta i posvećena prirodi. Stabla smatram najboljim bićima na svijetu, a kućice na stablu su za mene simbolika vječnog djetinjstva i mašte. Zbog toga ovo i radim. Prvo, zbog svoje želje za mirom i prirodom, a kad bi mi to mogao biti posao, bila bih najsretnija na svijetu. U turizmu sam od svoje 15. godine, dolazim iz Dubrovnika, grada koji je pojeden kruzerima i masovnošću i znala sam da to ne želim zauvijek raditi, a upravo ta svoja znanja, vještine i ljubav prema ljudima i prirodi želim predočiti i u ovom poslovnom pothvatu.
Kakav je bio tvoj životni put prije nego što si se odlučila na ovaj hrabri pothvat?
Puno toga dugujem roditeljima koji su me odgojili skromno i da treba znati raditi za stvari koje su bitne u životu. Tako sam sve radila, skoro sve; od konobarenja i čišćenja soba i zahoda u hotelu, preko rada na recepciji, vođenja hostela i apartmana, prodavanja suvenira, rada na Dubrovačkim zidinama, do toga da i kroz posao budem gost u mnogim hotelima gdje sam radila. Zadnjih 8 godina radim kao turistički pratitelj za američke kompanije te s američkim gostima putujem po Balkanu u autobusu i pokazujem im sve što ova regija ima za pružiti. Taj posao mi je omogućio lijepu ušteđevinu s kojom sam mogla i kupiti zemljište, dovesti infrastrukturu: vodu, struju, pristupni put, napraviti projekt sa arhitekticama, riješiti papirologiju, građevinsku dozvolu, geodete i ostalo te se u potpunosti posvetiti ovom projektu.
To neće biti samo kućice na drvetu usred šume nego i puno više. Što je to po čemu će Treehouse Elements biti drugačiji od drugih smještaja?
Tree Elements je zamišljen kao više od iznajmljivanja kućica na stablu. To je mjesto gdje su svi dobrodošli, gdje se razvijamo, bivamo bolji ljudi, inspiriramo, pomažemo i učimo. Želim raditi brojne joga i meditacija retreatove, radionice, želim da posjed bude i centar ozdravljenja. Misao vodilja je maknuti se od masovnog turizma, razviti kontinentalnu Hrvatsku, stvoriti nešto novo, a u tom stvaranju približiti se prirodi i vratiti ljudskost. Zato se želim orijentirati na nešto više jer turizam itekako može imati koristi za veći broj ljudi od samog iznajmljivača. Tu ne govorim samo o novcima koji se ostavljaju lokalnom stanovništu u destinaciji, nego o pomaganju drugima. Zato sam odlučila surađivati s udrugama Sve za nju (za oboljele od raka) i Krijesnica (za djecu sa malignim bolestima) i pružiti odmor ljudima koji to zaslužuju, a nisu u mogućnosti. Možda im samo treba ovakvo mjesto, moja šuma, da zacijele, da se povežu s prirodom i samim sobom i u tom procesu ojačaju um i tijelo.
Koji su bili najveći izazovi oko realizacije projekta, isključivši one financijske prirode?
Državni aparat i birokracija. Teško je isključiti one financijske prirode jer se sve veže na njih. Od kredita do poskupljenja građevinskog materijala i usluga zbog korone. No, svi će se složiti da je birokracija najveći problem u Hrvatskoj – od taksenih markica, preko papira i potvrda za stvari za koje ne vjeruješ da uopće postoji potvrda. Od samog početka bilo je problema sa susjedima, iako je sve kupljeno 1/1, pa parcelizacija, preko suradnje s arhitektima i pisanja projekta, do dovlačenja infrastrukture. Jedino jednostavno u cijelom procesu je bilo dobivanje građevinske dozvole što je trajalo samo 6 mjeseci i što je teško za povjerovati, ali tako je. Imali smo sreću što referenti u Karlovačkoj županiji uistinu žele da ovaj projekt uspije i nisu nam zadavali muke. S obzirom na to da ti nekad život ovisi o jednom Jozi koji treba dati svoj potpis, kod nas se Jozo pokazao kao velik i razborit čovjek.
Jesi li negdje već vidjela takav koncept ili si odsjela u nekom takvom resortu?
Koncept eco-kind je potpuno nov i došao je iz moje glave. Eco – poštovanje prema prirodi i kind – poštovanje prema ljudima. Zato želim raditi s udrugama i da to bude nekakva lječilišna šuma. Što se tiče koncepta kućice na stablu, to naravno nije novo, pa tako već godinama osluškujem tržište, gledam gdje se grade i kako. Imala sam prilike u više navrata posjetiti Aziju te boraviti u nekolicini kućica na stablu na Tajlandu i Filipinima. To su svakako malo drugačije kućice od ovih našim u kontinentalnim područjima. Tamo se sve radi jako jednostavno, malo bambusa, krov i mrežica protiv komaraca 🙂
Ove su ipak malo ozbiljnije, luksuznije, ali dojam je svakako sličan. Sjediti na terasi i doručkovati nekoliko metara u zraku sjajan je osjećaj u kakvoj god mi kućici boravili.
Koliko je korona financijski ugrozila i usporila tvoj projekt?
Vrlo lako za odgovoriti – uništila me. Psihički me izmorila, fizički osušila, ali duh mi nije slomila. Radi se o tome da kad sam krenula hodati po bankama bio je početak ožujka, a sve banke su zbog korone stopirale sve investicije u turizam te su samo zatvorila vrata. S obzirom na to da imam odličan financijski plan, tu ne bi bilo problema s investicijom, i da se nije dogodila ovakva situacija, banke bi se vjerojatno borile da mi daju kredit. Međutim, nakon 9 mjeseci truda, ništa nije urodilo plodom te sam se okrenula promociji kućica u medijima.
Jedan dan je direktor jedne banke vidio projekt na internetu, zvao me i ponudio kredit na što sam ja naravno pristala i krenula u rješavanje potrebne dokumentacije. Taj isti kredit je obećan do kraja siječnja, da bi mi ga napokon odobrili nakon 6 i pol mjeseci, ali s takvim uvjetima na koje sam vrag ne bi pristao. Tako da sam sada opet na početku i započela sam proces za novi kredit u drugoj banci. Banke malo bolje dišu sada, stvari se popravljaju, još je novaca utrošeno od prošle godine, napravljeni su temelji za sve, čelične konstrukcije za kućice, renoviran je stari štagalj, jedna kućica je započeta, a sad mi samo treba kredit da ovo privedem kraju.
Možeš li izdvojiti ipak neke pozitivne stvari koje su se dogodile u ovom periodu dok si se borila s vjetrenjačama i odgađala rokove?
Ljudi. Najveća i jedina pozitiva su ljudi. Njihova podrška, riječi hvale, upiti koje šalju, moji roditelji koje sam nažalost povukla za sobom zbog ne dobivanja kredita i kojima dugujem i više od novaca. Njihova potpora mi znači sve u životu te, iako su u mirovini, odlučili su mi pomoći u naumu da otvorim najljepšu destinaciju za odmor u Hrvatskoj. Prijatelji su pomogli kad god je trebalo, rušili smo vlastitim rukama dvije trošne kućice koje su tamo bile, opremili moju kućicu namještajem. Također sam se javila i brojim firmama koje su pristale donirati i sponzorirati projekt opremom, a influenseri su se oduševili projektom i širili moju priču i pomogli mi pri promociji na čemu sam im zauvijek zahvalna.
Jesi li u nekom trenutku poželjela i odustati od svoje misije?
Prvi i jedini put se to dogodilo kad sam pročitala uvjete od one banke kojeg su nam poslali. Mislila sam – to je to – kraj. Nakon 6 i pol mjeseci tarapane i laži, gotovo je. Nemam vremena za ovo dovršiti, nemam novaca, izvođač će odustati, uzet će novce koje smo mu dali, a mi ostati u dugovima. Dva dana sam provela na podu jer sam bila strašno tužna i razočarana kako je teško nešto napraviti u ovoj zemlji. Da bi zaradio već moraš imati novac, a to nikako nije u redu. No prijatelj iz Londona me nazvao, rekla sam mu što se događa, a on je na to samo rekao – Take the bullet and continue. I to je bilo to. Shvatila sam da me nitko i ništa neće spriječiti u ovom naumu, da mi neće uništiti san, pa makar to značilo da ću se narednih 10 godina boriti za to.
Oko sebe si okupila i tim koji ti pomaže u svemu. Možeš li nam predstaviti malo svoje pomagače?
Teško je definirati tim u ovom slučaju, ali imam podosta pomagača. Glavni su roditelji koji su uz svoje znanje i moralnu podršku, uključeni i financijski. Tu je i sestra, glavna odgovorna za marketing i promociju koja se vratila iz inozemstva da bi bila potpora meni i projektu i koja traži posao otkad se vratila. Zatim imam brdo dobrih prijatelja koji mi pomažu da ovo dovedem u red.
Imam prijatelje koji su pomagali s vizualnim identitetom, 3d renderima, tekstom, Kickstarterom, vrtom… I nikako ne smijem zaboraviti svoje susjede koji zalijevaju vrt kad mene nema, nose kavu radnicima, daju mi potrebne stvari i materijal, primaju poštu… Sve te ljude smatram dijelom svog tima bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Teška su vremena za sanjare i jedan čovjek ne može ovo sam.
Čestitamo na uspješnoj kampanji preko Kickstartera u kojoj si u rekordnom vremenu sakupila novce. Je li te iznenadilo kojom se brzinom skupio željeni iznos? Hoće li biti dovoljan da financiraš cijeli projekt?
Hvala od srca. Da, to je bilo jedno nezaboravno i emocijama prepuno i predivno iskustvo. Iznenadila me i brzina skupljanja novaca i od koga su ti novci došli. Nisu samo moji najbliži prijatelji i obitelj, već i poznanici preko Facebooka, prijatelji od prijatelja i stari gosti Amerikanci s kojima sam ostala u kontaktu i dan danas. Skupilo se 77 tisuća dolara, što je 60 tisuća eura nakon poreza i svega što sam morala poplaćati, i to je sjajan iznos, ali je svakako daleko od potrebne svote za dovršetak projekt. Da su banke dale kredit na vrijeme, izvođači bi nastavili s radom, a novci od Kickstartera bi išli direkt u opremanje interijera i vanjski okoliš.
Kada je neki realni termin u kojem očekuješ da ćeš primiti prve goste?
S obzirom na to da sam bila uvjerena da će sve biti gotovo do 1. kolovoza ove godine, shvaćam da ništa ne treba striktno planirati ni zacrtavati. Svakako bih bila sretna da sve bude spremno do zime pa da se barem to dogodi nakon svega proživljenog u ovoj ludoj godini. Tako bi ovu zimu mogla krenuti sa retreatovima i radionicama u velikoj glavnoj kući, kao i s iznajmljivanjem kućica, a veliko službeno otvorenje ću svakako prebaciti na sljedeću godinu.
Kako napreduje OPG baba Milka? Što ćemo sve moći tamo kupiti?
Napreduje polagano, ali sigurno. Zasad se bavim proizvodnjom ukrasnog cvijeća, ali će se to proširiti na proizvodnju hrane, povrće, jaja, džemova… Nije mi namjera zarađivati od OPG-a, već proizvoditi dovoljno svoje hrane da ne ovisim o nikome drugome, a i da gosti mogu uživati u organskim blagodatima. Životinje neću uzgajati za klanje jer to se krši s onim u što ja vjerujem te ću uzgajati samo kokoši za jaja, imati pokoju kozu, ovcu, pse i mačke. No budući da želim uključiti i susjede i lokalno susjedstvo, sigurna sam da će biti štošta njihovih proizvoda na prodaju gostima.
Pozovi još jednom sve naše čitatelje da bookiraju smještaj u Tree Elements!
Uistinu želim stvoriti najljepšu destinaciju za odmor u Hrvatskoj i pokazati da je moguće biti ekološki i ljudski orijentiran. Želim da svi koji dođu, iz šume izađu barem malo inspirirani i motivirani, da se odmore i napune dušu i tijelo. Voljela bih da kao zajednica razmišljamo o održivom turizmu, vratimo se prirodi i otvorimo vrata djetinjstvu. Ima li išta ljepše na svijetu od boravka na kućicama na stablu, a uz to, da taj boravak znači da pomažemo pojedincima, brinemo se za prirodu i sadimo stabla na svakom koraku. Zato, dođite i odmorite se, vjenčajte se u šumi, radite brojne radionice, manje festivale, odradite teambuilding, odigrajte predstavu ili snimite video spot. Mogućnosti su beskonačne, kao što je i moja ljubav naspram ovog projekta.
Pratite sve što se događa u Ivoninoj šumi i na društvenim mrežama:
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
