novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Pozitivna priča iz Slavonije: Zaboravljeni i zapušteni objekti u Osijeku ‘oživljeni’ zahvaljujući ‘Urbanim intervencijama’

foto: Tomislav Šilovinac
Vrijeme čitanja: 6 minute

Osječka kulturna scena pravo je malo vrelo kreativnih ideja i inicijativa, a jedna od njih je upravo i udruga PLANTaža koja već godinama kreira kulturni sadržaj u Osijeku i regiji. Jedan od plodova njihovog rada je i galerija koja je uklopljena u unikatno osječko tramvajsko stajalište koje je do sada bilo u potpunosti neiskorišteno. Stoga smo brže-bolje kontaktirali osobu na čelu udruge Plantaža Dariju Walter i umjetnicu zaslužnu za izložena djela. Prije nego što se osvrnemo baš na ovu nesvakidašnju galeriju upoznajmo malo minuli rad ove udruge za koju ćete još imati priliku čuti posebice ako gravitirate Osijeku.


Razgovor s Darijom Walter, žena koja brine o PLANTaži


Foto: Press

No krenimo od faktografskih činjenica: Kako je udruga nastala, koliko članova broji i koja vam je misija te na koje aktivnosti ste fokusirani?

Darija: Udruga je osnovana 2014. godine od strane nekoliko entuzijasta s ciljem promicanja kreativnosti i ekologije kroz nova znanja i vještine. Organizacijom festivala, događaja, radionica i slično razvijamo pozitivne stavove jedni prema drugima te doprinosimo razvijanju novih vrijednosti od cirkularne ekonomije do razvijanja novih sadržaja i ideja. Trenutno brojimo 42 člana od kojih su 12 voditelji aktivnosti i projekata no mnogo je više simpatizera diljem Hrvatske i izvan nje. Također vrijedi spomenuti i skladan obiteljski odnos s drugim organizacijama civilnog društva poput PS Shine, udruge Slap, Slama, ReArt, KultAkt, Teatar to go, udruga Pobjede. Svi mi stvaramo pozitivne promjene u svojim područjima a ona se često preklapaju što samo doprinosi još jačem povezivanju. Trenutno iščekujemo rezultate Europskog socijalnog fonda i INTERREG Mađarska-Hrvatska kako bismo pokrenuli nove projekte, a u provedbi su nam trenutno Urbane intervencije i MOSS – Mobilna solarna stanica.

Reci nam nešto više o spomenutim projektima.

Darija: Projekt “Urbane intervencije” ima za cilj urediti i popularizirati zaboravljene i napuštene objekte u Osijeku. Jedan takav objekt nalazi se na Europskoj aveniji kod Drven parka. Riječ je o jedinom takvom tramvajskom stajalištu koje je tijekom vremena postalo zanemareno i zaboravljeno te smo zbog toga u prazna prozorska okna odlučili postaviti umjetnički print čime bi stajalište dobilo novu funkciju kao ulična galerija. Na taj smo način predstavili rad akademske umjetnice Slađane Zubić koji se sjajno uklopio u vizuru tramvajske stanice iz 1926. godine te je premijerno predstavljena u sklopu Osječkog ljeta kulture.

Projekt MOSS ili Mobilna solarna stanica ima edukativni cilj upoznati djecu osnovnoškolskog uzrasta o prednostima korištenja obnovljivih izvora energije s naglaskom na fotonaponsku solarnu energiju. Učenici će se na inovativan način uz korištenje stanice upoznati s obnovljivim izvorima energije kako solarne tako i ostalih.

S obzirom na to da ste mnogobrojna i raznolika družina, koja sve područja pokrivate?

Darija: Od samog početka ostvarili smo i proveli mnogobrojne projekte i aktivnosti, njih 120, no vjerujem kako smo prije svega mnogo naučili i ono što je najvažnije, upoznali se međusobno zbog čega smo valjda raznolika družina. Samim time, ostvarili smo suradnje na mnogim područjima što nam se u početku činilo samo zanimljivim da bi na kraju preraslo u nešto ozbiljnije i realnije. Tako smo od početnog naleta s permakulturom krenuli s razvijanjem umjetničkog festivala nastavili razvijanjem gastro branda da bi na kraju počeli razvijati kvalitetne međunarodne suradnje. Teško je nabrojati sve aktivnosti i projekte koje smo pokrenuli i na kojima smo sudjelovali, no recimo da pokrivamo područja koja se bave promicanjem ekologije, biciklizma, kreativnosti, društvenog poduzetništva te ideja koje za cilj imaju traženje inovativnih rješenja za stare probleme.

Najveći projekt je definitivno višednevni festival ReArt? Koji je koncept festivala?

Darija: ReArt jedan je od prvih projekata udruge PLANTaža, a čini ga božićni sajam te festival koji se najčešće održava krajem proljeća. Koncept festivala je kreiranje umjetničkog sadržaja na temu određenog književnog djela poput Alise u zemlji čudesa, Puta u središte zemlje, Priče bez kraja, Regoč i slavenska mitologija te Vodiča kroz galaksiju za autostopere.

Reart se krajem 2018. godine razdvojio od matične udruge te postao samostalna udruga, ali nas vežu dublji odnosi tako da smo i dalje svi zajedno u udruzi PLANTaža, ostavarujemo suradnje i ispunjavamo ideje.

foto: Tomislav Šilovinac

Kako ste zadovoljni suradnjom s lokalnim vlastima? Kako financirate svoje projekte?

Darija: Suradnja s jedinicama lokalne samouprave je korektna, no nedostaje dijaloga – osobito na pokretanju i razvijanju ideja koje Osijek čine gradom ljudi. Mnoga jednstavna rješenja se mogu implementirati u Osijeku. Postoje sjajne organizacije civilnog društva i brojni pojedinci koji stvaraju fantastične stvari no u nekim situacijama je nemoguće prodrijeti u sistem zvan „Jedinica lokalne samouprave“  kako bi samo predstavili neku ideju ili problematiku u kojoj smo se našli. Nekad nam se čini da se ne zna što sve ima u svom okruženju te što smo sve kao aktivna zajednica u mogućnosti napraviti. Treba poticati zdravu komunikaciju jer, na kraju krajeva, ne živimo u milijunskom gradu.

Projekti se najčešće financiraju kroz natječaje jedinica lokalne samouprave, državnim te međunarodnim EU natječajima. Često se dogodi da određene aktivnosti financiramo kroz sponzorstva i partnerstva dok neke i vlastitim sredstvima.

Pričalo se o jednom lijepom projektu kupola leptira? O čemu je riječ i gdje je zapelo?

Darija: Riječ je o projektu koji bi na jednoj površini uspostavio i izgradio edukacijske vrtove, odnosno kupole u kojima bi obitavali leptiri te pripadajuća vegetacija. Projektom se potiče očuvanje biološke raznolikosti te svijest o zaštiti kukaca urbane, a cijeli prostor pruža autentičan doživljaj te ekološki, turistički i edukativni doprinos.

Projektna ideja nije prošla od strane Grada te smo umjesto toga prijavili drugi projekt. Bez obzira na to vrijednost projektne ideje te njezin doprinos na ovom području je prepoznala organizacija koja vodi EDEN Project u Cornwall, Velika Britanija. Upravo zbog toga, ali i podrške Odjela za biologiju Sveučilišta J. J. Strossmayer i Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku nadamo se realizaciji u nekom drugom gradu ili općini.

Nekoliko evenata održavalo se i u prostoru bivše Vege u Tvrđi koji ste nakon dugo godina ponovno oživjeli. Koji je sad plan s tim prostorom?

Darija: U prostor Vege, točnije bivši Coctail bar, ušli smo 2015. godine tokom organizacije 2. ReArt festivala “Put u središte Zemlje”. Postor je bio zanemaren, prepun smeća koje smo očistili i pokušali ga prenamjeniti u jedan samoodrživi prostor za udrugu s pripadajućim prostorom za javnost. Mnogo smo planova imali za taj prostor i mnogo smo truda uložili kako bi on imao svoju svrhu i funkciju, ali nije nam nažalost suđen iako smo u njemu održali brojne projekte, gostovanja i kulturno kreativnih aktivnosti. Cijela zgrada krenut će u obnovu za potrebe Muzeja Slavonije. Vega ili službeno zgrada Donje oružarnice tako će postati obnovljeni prostor koji će pružati kulturni sadržaj čime će Tvrđa kao povijesni dio grada postati još više prepoznatljiva. Za prostor udruge još tražimo rješenja koja bi na najbolji mogući način omogućila ne samo kvalitetno razvijanje udruge, već i javni prostor za kreativne sadržaje.


Razgovor sa Slađanom Zubić, akademskom umjetnicom koja stoji iza izložbe u tramvajskoj stanici


foto: Tomislav Šilovinac

Hvala Darija na odgovorima vezanima za udrugu, a sad ćemo se osvrnuti na samu izložbu. Dakle, Slađana, predstavi nam se ukratko za početak?

Slađana: Diplomirala sam na Akademiji za umjetnost i kulturu, smjer slikarstvo u Osijeku. Voditeljica sam Papergirl projekta te organizatorica ReArt festivala. Trenutno se bavim pedagoškim radom kao profesorica likovne kulture uz aktivno sudjelovanje u udruzi PLANTaža te kao potpredsjednica udruge ReArt.

O ReArtu smo već pričali, a Papergirl još nismo spomenuli. Možeš li nam reći o čemu je riječ?

Slađana: Papergirl Osijek nastao je još 2015. godine postavljanjem kutija na pet različitih lokacija na kojima smo prikupljali umjetničke radove građana Osijeka. Cilj projekta bio je da okupljeni ljudi stvaraju slobodno te stoga tehnika i motiv nisu bili zadani, a pri kraj natječaja organizirali smo i nekoliko umjetničkih radionica. Rezultat svega bila je izložba za čije potrebe smo prvi put zatvoriti dio ulice u osječkoj Tvrđi. Godinu poslije izložbu smo smjestili u prekrasno dvorište Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, a 2017. i 2018. godine Papergirl se seli u zatvoreni prostor Fakultetske ulice. Nakon izložbe slijedi podjela radova biciklima kojom uvijek uspijemo ugodno iznenaditi građane te im izmamiti osmijehe na lice.

Koji su ti glavni motivi i koja je njihova pozadina?

Slađana: Kao glavni motiv koristim ruske drvene lutkice, babuške koje su mi još od studentskih dana postale glavna inspiracija za rad. Povezujem ih s djetinjstvom i putem njih projiciram svoje vlastito iskustvo promatranja svijeta. Babuškicama sam pridružila i deduškicu, a prvu sam napravila kao poklon jednoj dragoj osobi, a reakcije su bile pozitivne pa sam krenula u tom smjeru dalje razvijati priču. Sada ih često kombiniram i kao parove jer svakoj babuškici je potreban i jedan deduškica kako bi ona bila potpuna.

Iz istog motiva izrodio se i modni brand, o čemu je riječ?

Slađana: Sve to nadahnulo me je da stvorim svoj vlastiti modni brand Sumka/Cymka. Sve je krenulo sa namrgođenim portretima babuški koje sam kroz ilustraciju projicirala na cekere zatim na ruksake, bedževe i na kraju majice. Babuške stavljam u različite životne situacije kroz koje naglašavam emociju svaki put na različit način. Često su to printevi u kombinaciji s linijom i plohom.

Do kada možemo pogledati izložbu? Planirate li neki nastavak toga?

Slađana: Izložba će biti postavljena do početka sljedeće godine kada je plan nastaviti s projektom te ugostiti barem 2 nova umjetnika. Na taj bi se način umjetnički printevi izmjenjivali čime bi osječka umjetnička scena postala bogatija za nove suradnje i novi način izlaganja i promoviranja vlastitog rada. Nastavak ovisi o davatelju financijske podrške i sponzorima.

Be social

Komentari