Vječni sjaj nepobjedivog uma: There ain’t no cure for love
Piše: Zvonko Lončar
Za razliku od života, filmovi imaju jednu fantastičnu prednost: čak i ako propustite pogledati neki izvrstan naslov u trenutku kada se pojavi, uvijek mu se možete vratiti – pa i dvadeset godina kasnije – i ponovno doživjeti sve njegove vrijednosti.
Upravo sam to nedavno iskusio gledajući jedno od remek-djela moderne kinematografije, znanstveno-fantastični ljubavni film Vječni sjaj nepobjedivog uma (Eternal Sunshine of the Spotless Mind) iz 2004. godine.
Film Vječni sjaj nepobjedivog uma režirao je francuski redatelj Michel Gondry, dok je scenarij, nagrađen Oscarom za najbolji originalni scenarij, napisao cijenjeni Charlie Kaufman u suradnji s Pierrom Bismuthom. U glavnim ulogama su Jim Carrey i Kate Winslet, koja je za svoju izvedbu bila nominirana za Oscara. Snažnu glumačku postavu upotpunjuju Kirsten Dunst, Mark Ruffalo, Elijah Wood i Tom Wilkinson, dok su za vizualni identitet, montažu i glazbu zaslužni Ellen Kuras, Valdís Óskarsdóttir i Jon Brion.
Teme pamćenja, zaborava i emocionalne boli
Jezgra filma je priča o Joelu i Clementine, dvoje bivših ljubavnika koji nakon bolnog prekida odlučuju izbrisati sjećanja jedno na drugo pomoću revolucionarne medicinske procedure.
Joel, otkrivši da je Clementine već zaboravila njihovu vezu, odlučuje učiniti isto, ali tijekom procesa prisjećanja shvaća koliko mu je njihova ljubav značila i pokušava zadržati uspomene na nju. Radnja se odvija u Joelovom umu, gdje se prošlost i sadašnjost isprepliću, a film istražuje teme pamćenja, zaborava i emocionalne boli, postavljajući pitanje što nas čini onima što jesmo i vrijedi li izbrisati bolna sjećanja.
Gluma u filmu iznimno je uvjerljiva, a posebno iznenađuje Jim Carrey, čiji je lik naizgled pasivan i emocionalno distanciran, no iza te fasade krije se bogat unutarnji svijet čovjeka čiji je prvi instinkt potiskivanje misli i osjećaja. Iako najpoznatiji po komičarskim ulogama, Carrey ovdje dokazuje da je ozbiljan glumac sposoban vjerno prikazati svu kompleksnost ljubavnih problema. Nasuprot njemu, Kate Winslet utjelovljuje karakternu suprotnost – ekstrovertiranu osobu koja bez zadrške izražava svoje mišljenje, često zanemarujući kako njezini postupci mogu utjecati na druge. Ukratko, riječ je o izvrsno napisanim likovima kojima Carrey i Winslet daju autentičnost i emocionalnu dubinu.
Djelo slavi i propituje istinsku ljubav
O kvaliteti scenarija najbolje svjedoči Oscar za najbolji originalni scenarij. Te davne 2004. godine nismo ni slutili koliko će nam nedostajati originalne priče, u moru beskonačnih remakeova i adaptacija kojima nas danas bombardiraju – evo, upravo je u kinima deseta ekranizacija Supermana! Vječni sjaj nepobjedivog uma donosi nam ne samo izvorno osmišljenu priču, već i originalan način njezina pripovijedanja. Umjesto linearne naracije, gledatelj je vješto vođen kroz prošlost i sadašnjost, a da se ni u jednom trenutku ne izgubi bit naracije.
Još jedna impresivna dimenzija filma jest režija. Kamera i montaža vješto prate emocionalna stanja likova, a posebno u dijelovima gdje uranjamo u snove i podsvijest glavnog junaka pokazuju iznimnu kreativnost. Vizualni stil filma kreće se od realizma stvarnog svijeta do nadrealnih prizora svijeta snova, što dodatno naglašava unutarnje doživljaje likova. Zvuk i glazba također snažno doprinose emotivnoj atmosferi – od suptilnih šumova do pažljivo odabranih ljubavnih pjesama koje filmu daju posebnu, prepoznatljivu dimenziju.
Sve u svemu, Vječni sjaj nepobjedivog uma ostaje umjetničko djelo koje slavi i propituje istinsku ljubav – u svim njezinim složenostima i ljepoti. Kao što je rekao Leonard Cohen: There ain’t no cure for love, a ovaj predivan film vas upravo na tu istinu nježno podsjeća.
