„Vjenčanje za umrijeti”: Neka vjenčanja je najbolje izbjeći

Zvijezda romantičnih komedija i megauspješna pjevačica Jennifer Lopez ponovno se udaje – vijest je to koju čitamo svako malo, samo se drugi akter, odnosno mladoženja, mijenja. Ovog puta pak njen lik iz filma, stanovita Darcy, priređuje vjenčanje za nekoliko stotina najbližih uzvanika.

Ne toliko mladi par, koji čine Darcy i Tom, želi imati intimno vjenčanje, kao i svaki normalan par u svojim pedesetim godinama života, no mijenjaju planove pod pritiskom napornih roditelja te se popis gostiju toliko produži da je na vjenčanje pozvan i mladenkin bivši dečko, bogati i zavodljivi Netko Kakogodmujevećime.

Ono što gosti na raskošnom vjenčanju smještenom na tropskom otoku ne znaju jest to da se i grupa maskiranih pirata pozvala na slavlje, a sve kako bi izvukli novac od Darcyina oca. I tako se vjenčanje iz bajke pretvara u katastrofu, kako za prisutne, tako i za sve one koji su greškom, poput mene, pomislili da od tvoraca filma „Pitch Perfect” i posrnule glumice Jennifer Lopez može ispasti išta dobro i gledljivo. No, krenimo redom i prevrtimo film unazad.

Hodajući klišeji kao zamjena za likove od krvi i mesa

Smioni scenarist uvodi nas u priču glasovitom tehnikom in medias res usred priprema za vjenčanje, ne toliko mlađahnih Darcy i Toma, preskačući sve ono što bi gledatelje zaintrigiralo i što bi svaki film o vjenčanju trebao imati. Na primjer zašto bi mene kao takvog trebalo biti briga za tih dvoje likova, kako su se oni upoznali, kako su se zaljubili, zašto tek u „poznim” godinama, kako su se odlučili vjenčati i kakve su im osobnosti te kakav će to biti brak.

Ono što na početku ne znamo (a uskoro ćemo saznati) jest to da su glavni likovi tek puke karikature i hodajući klišeji, kao i svaki drugi lik koji se pojavljuje na ekranu u sljedećih stotinjak minuta.

Tako imamo majku mladoženje kojoj je overshare jedina karakteristika i to takav da dijeli isključivo one informacije koje u stvarnom životu nitko ne bi podijelio ni sa kim, osim sa svojim psihijatrom. Tu su i rastavljeni roditelji mladenke koji se, gle divnog čuda, iz nekog razloga ne podnose. Milenijalka koja hoda sa znatno starijim ocem mladenke je karikatura urbanih žena i pomodarki. Bivši dečko mladenke predstavljen je kao očigledno bolji, ljepši, jači i pametniji od trenutnog, no ona ga iz nekog razloga ne voli. Kumovi s obje strane počnu hodati nakon jedne noći provedene skupa, a tu su i maskirani i naoružani pirati koji govore čudnovatim naglascima i koji čak nemaju ni imena ni veliku motivaciju, a prati ih niz drugih nebitnih likova, čija imena ne navodim jer su nam isparila iz glave tijekom gledanja filma.

Zahodski humor na doslovan način

Već prilikom uvodne scene redatelj i scenarist nas upoznavaju s tonom filma – Darcy želi nešto popiti, konobar prolazi s pićem, ona uzima piće, on joj govori da ga je našao u toaletu, a Darcy ga ipak želi popiti. Et voila, zahodski humor najprizemnije vrste, onaj doslovan! Kao da to nije dovoljno, tu je i majka koju ćemo za potrebe recenzije zvati TMI, a koja iznosi puno previše toga što nikako nije za javnost, a glumi ju Jennifer Coolidge.

Ne bi to bio film Jennifer Lopez da njene obline ne pokrivaju bar 15 posto minutaže, a tog nepisanog pravila scenaristi se drže i ovdje. Nitko ne može sporiti da se radi o glumici ograničenih glumačkih sposobnosti, koja ne preteže na Oscare za najbolju glavnu glumicu, no ako ovako nastavi, ne gine joj košara Zlatnih malina.

Unatoč tome što je JLo poznata po svojim videima i koncertima, koji nerijetko objektificiraju muškarce (primjerice I Luh Ya Papi) te se očigledno voli poigravati tradicionalnim rodnim ulogama, ovdje se ipak pokorava tome da se seksepil prodaje i da će jedna takva scena u traileru sigurno privući neopreznog gledatelja da pogleda ovo vjenčanje iz noćne more.

Sad kad smo zaključili da snaga ove akcijske romantične komedije ne leži u komediji, vrijeme je za procijeniti je li bar dovoljno romantična da zasluži tu žanrovsku odrednicu. Odgovor je – ne, nikako, daleko od toga, ni u ludilu.

Kako ubiti romantiku u 3 jednostavna koraka  

„Vjenčanje za umrijeti” jednostavno ne posjeduje tu emociju kakvu su u svojim najboljim godinama desetljećima na velike ekrane stavljale dive romantične komedije poput Nore Ephron ili Nancy Meyers. Svaki maleni pokušaj romantike zagušen je urnebesno lošim, vulgarnim i pretjerano seksualiziranim šalama, zasjenjen je lošim nastupima i isušen je nedostatkom bilo kakve kemije između glavnih likova te nepotrebnim pokušajem ubacivanja nasilja u vidu pirata.

Kad smo već kod glavnih zlikovaca, oni su hodajuće karikature samih sebe te je nevjerojatno kako su loši. Ne može se očekivati od ovakve vrste trasha da aspekt zlikovaca bude bar na pristojnoj razini, no bilo bi pošteno da bar čine zlodjela, ako su već zlikovci.

Akcijski dio je posebno loš, pogotovo onaj koji se tiče toga da mladenci zavezanih ruku pobjeđuju pravu malu vojsku, specijalni efekti su gori od igrica proizvedenih 80-ih godina prošlog stoljeća, akcija je looneytunesovska, odnosno bez ikakve trunke tenzije ili opasnosti za likove, a obvezatni twist na kraju vidi se izdaleka.

Svaki pokušaj opasnosti kvare likovi, kojima je otmica zloglasnih pirata koji ih drže na nišanu kao još jedan miran dan u predgrađu, te imaju vremena za zbijati šale, razgovarati jedni s drugima ili čak flertati. Klimaks filma jest posebno negledljiv jer se ti normalni ljudi pretvaraju u krvožedne ubojice koji ne prezaju ni od čega da otjeraju pirate sa svog otoka te je ovo možda jedini film u kojem su heroji pobili zlikovce, a zlikovci nisu ubili ni jednog heroja.

Govori li to više o kvocijentu inteligencije tvoraca filma ili publike koja će u ovome uživati, procijenite sami. Za kraj, recimo samo da se neka vjenčanja jednostavno moraju izbjeći i da nikakva doza alkohola neće učiniti ovo vjenčanje bar malo podnošljivim.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.