Za Ziher iz Barcelone: Casa Battló – arhitektura po mjeri čovjeka
Pojedini umjetnici u potpunosti su obilježili gradove u kojima su stvarali, a njihovi gradovi za to su im se odužili svojevrsnim „brandiranjem“ njihova lika i djela. Dok kod nas gotovo i ne postoji takva praksa, Barcelona je na dostojanstven način odala počast dvojici velikih umjetnika koji su je, svaki na svoj način, obilježili – Joanu Miróu, slikaru, kiparu i keramičkom umjetniku i Antoniju Gaudíju, čija su brojna djela postala simboli mediteranske metropole.
Uz poznatu bazliku Sagrada Familia, koja je još uvijek u izgradnji, i slavnog Parca Guell, jedan od zanimljivih aspekata djelovanja Antonija Gaudíja su i stambene zgrade koje je kreirao za bogate industrijalce i bankare u Barceloni. Dvije takve nalaze se na jednoj od najljepših barcelonskih avenija, Passeigu de Gràcia, te ih vrijedi posjetiti unatoč izrazito visokim cijenama ulaznica.
Casa Battló projektirana je 1904. godine, a za njenu izgradnju trebalo je čak 3 godine. Gaudí je svoju inspiraciju tražio u prirodi i religiji, tako da je cijela kuća prožeta dvjema temama – unutrašnjost je inspirirana morskim temama i motivima, dok sam krov navodno asocira na bitku sv. Jurja (San Jordi u Kataloniji) protiv zmaja. Gaudí je cijelu postojeću građevinu preuredio, počevši od fasade koja je ukrašena keramikom i upečatljiva zbog specifičnih balkona koji podsjećaju na karnevalske maske.
Unutrašnjost ove stambene zgrade impresivna je prvenstveno zbog detalja kojima je Gaudí posvećivao veliku pozornost. Tako su sve kvake ergonomski dizajnirane i izvrsno pristaju gotovo svakoj ruci, a dizajnirani su čak i završetci rukohvata. Gaudí je za Casu Battló dizajnirao čak i drveni namještaj koji je također izložen, a da bi ga učinio ergonomskim rezbario je pojedine dijelove prema dijelovima tijela svojih radnika. Sličan postupak proveo je i u Parcu Guell, što samo dokazuje kako je u Gaudíjevoj koncepciji bilo prvenstveno učiniti svaki svoj arhitektonski projekt pogodan za njegovog krajnjeg korisnika.
Casu Battló također odlikuje i posebno osvjetljenje. Gaudí je zamislio stambenu zgradu u kojoj će svaka prostorija imati prirodno osvjetljenje na neki način, što je ideja koja bi i danas bila izrazito dobro prihvaćena. Igre svijetlom očite su i na stubištu zgrade, gdje keramičke pločice prividno mijenjaju svoju boju (u nijansama od kobalt plave do svijetlo plave i bijele). Gaudí je odgovoran i za poseban sustav ventilacije unutar zgrade, koji je na tavanu isprepleten sa idejom o prirodnom svijetlu.
Prostor na tavanu, koji je Gaudí zamislio za obavljanje raznih kućanskih poslova kao što je pranje i sušenje rublja, djeluje izrazito inovativno i suvremeno, te je gotovo teško povjerovati da je takav prostor dizajniran prije više od stotinu godina. Stil Antonija Gaudíja najlakše bi bilo okarakterizirati kao eklektičan – dok su niži katovi ispunjeni drvenim elementima, brojnim detaljima, sjajnim lusterima i keramikom, tavan kuće je minimalistički dizajniran i obojen u bijelo. Upravo zbog ovakvih poteza osebujnog je umjetnika nemoguće smjestiti u samo jedan umjetnički pravac, pa svoje mjesto u povijesti umjetnosti najčešće nalazi u okviru širokog krovnog pojma Art Nouveaua.
Iako su „najpoznatiji“ Gaudijev dimnjaci i krov oni na Casi Mili, koja se nalazi nekoliko blokova dalje, krov Case Batlló također je interesantan zbog dimnjaka koji podsjećaju na tornjeve Sagrade Familije i specifične uporabe keramike, jednog od glavnih obilježja njegovog stvaralaštva, na krovu zgrade.
Casa Battló sjajan je primjer i svojevrsno utjelovljenje Gaudíjeve vizije o stambenoj zgradi koja mora biti potpuno podređena potrebama svojih stanara, a ponovno visoko estetizirana. Gaudí je radio na svim detaljima u kući, od keramičkih pločica u stubištu, dizajna vrata do dizajna lustera, obojanih staklenih površina i namještaja. Casa Battló neizbježna je postaja za sve one koji Gaudíjev eklekticizam smatraju kičem i za ljubitelje njegovog djela, ali i idealno mjesto za upoznavanje sa vizijom ovog umjetnika koji je bio ispred svog vremena.
