Zbog kojih smo filmova u 2014. najviše puta prekršili zakon
Repeticija već jednom izvedene tragikomedije “Gasimo Pirate Bay” iz 2006.godine ponovila se i na izmaku 2014. godine. Sljedeća točka koja je uslijedila na repertoaru online je “krađa” Sonyevog marketinškog trika godine – The Interviewa. Kako kaže Freddy Mercury te kako je popularno govoriti na Broadwayu: “the show must go on” pa tako ta javna tajna, svojevrsni karneval zvan piratstvo (i prokletstvo koje ide uz njega) i dalje nastavlja postojati. Po podacima s TorrentFreaka gašenje Pirate Baya uzrokovalo je samo porast prometa od 5-10% na drugim sličnim stranicama dok cijela situacija nije imala gotovo nikakvog značajnijeg utjecaja na količinu korištenja torrenta kao takvih. Ova “povuci-potegni” igra između samih autora i studija te ilegalnih online distributera teško će ikada skončati. Ostaje jedino osobna moralna dvojba: jesam li običan kradljivac ili sam poluherojski Robin Hood?
Iako je piratstvo uobičajeno pometeno ispod tepiha u medijima i pogled češće bježi prema onome koliko je što zaradilo novaca, u trenutku kad izgovorimo “mea culpa” (jer rijetki su oni što se mogu pohvaliti da nešto nisu “posudili” s torrenta) zanimljivo je i odgovoriti na pitanje – za kojim zabranjenim voćem najčešće posežemo. Variety je preuzeo statistiku od tvrtke Excipio koja se bavi praćenjem piratskog “tržišta” o tome koji su filmovi bili najviše skidani tokom 2014. godine.
Prvi na listi tako se našao posljednji DiCaprijev neuspjeli pokušaj osvajanja zlatnog kipića, Scorsesijev Vuk s Wall Streeta koji je skinut 30 milijuna puta. Moglo bi se reći da je ta činjenica, ako ništa drugo, svojevrsna utješna nagrada za pehista Leonarda. Odmah za petama mu je Disneyev najnoviji animirani hit koji je dosegao razinu spominjanja u razgovoru i na internetu visoku gotovo kao i Breaking Bad (i seriji slični hitovi) – Snježno kraljevstvo s gotovo 30 milijuna roditelja kojima se nije dalo voditi svoje klinceze u kino (ili onih koji se još uvijek osjećaju kao klinceze). Ono što je iznenađujuće je da se odmah iza ova dva hita na popisu našao novi nastavak RoboCopa za kojeg se huška kako bi mogao biti i prvak ove kategorije: nekoliko je downloada promaklo u prebrojavanju zbog činjenice da i prvi nastavak nosi isti naziv.
Iza RoboCopa uslijedio je medijski prethodnik Interstellara – Gravitacija koji tu poziciju četvrtog nosi pomalo ironično: onih 29 milijuna ljudi što su ga odgledali na malim ekranima, sigurno su propustili velik dio doživljaja ovog filma naspram onih koji su platili svoju ulaznicu. Dvadeset i sedam milijuna i šesto dvadeset i sedam puta skinut, na petom mjestu našao se drugi dio triologije Hobit: Smaugova pustoš što, s obzirom na popularnost Jacksonovih interpretacija Tolkienovih djela, ne čudi, ali i na neki način čudi ukoliko publiku ovog filma stereotipno zamislimo kao mnoštvo Sheldona iz serije The Big Bang Theory.
Ono što slijedi iza Hobita nimalo ne čudi kao nastavak niza – riječ je o filmovima idealnim za ubiti popodne, a za koje je srce ponekad ipak preteško da izdvoji novac za otići u kino (bez obzira na poboljšani doživljaj). To su redom: Thor 2: Svijet tame, Kapetan Amerika: Zimski vojnik, Legenda o Herkulu i X-Men: Dani buduće prošlosti koji prosječno broje oko 25 milijuna downloada.
Lista se nakratko ponovno vraća na prošlogodišnje Oscarovce s filmom 12 godina ropstva na 10. mjestu i Američkim varalicamana na 12. mjestu između kojih se našao dio serijala Igre gladi: Plamen kao nešto napredniji oblik blockbustera.
Iza toga ono što ostaje samo je akcija, što bolja, a što lošija, ali nepobitno trendovska: 300: Uspon carstva, Transformers: Doba izumiranja, Godzilla, Noa, Drukčija, Na rubu budućnosti i Kapetan Phillips te posljednji film ove liste Jedini preživjeli. Broj njihovih downloada prosječno se kreće oko 20 milijuna.
Teško je u slučaju većine tih filmova govoriti o autorstvu (barem u utopijskom pogledu kako ga je pomalo samodopadljivo opisivao Godard); sagledavajući ovu listu možda je odgovor na onu moralnu dvojbu kradljivca ili Robin Hooda počeo naginjati k čovjeku u tajicama, a možda? Bilo kako bilo, čini se da slabo odoljevamo filmovima a(tra)kcije (pa makar to bilo online), a ono što ostaje in spe je da još uvijek koliko-toliko volimo pogledati dobar film da za njega odvojimo koju kunu za odlazak u kino. Iz nekog mračnijeg kuta – možda samo postajemo robovi filmskih trikova i jeftine zabave. Konačno, legalno ili ilegalno, publika govori.
