navijačke
23. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 10 minute Izvadite tu majicu s motivom hrvatske šahovnice s dna ormara, otvorite si pivo, kad ga već navijači u Kataru ne mogu popiti, i krenite s nama u potragu za navijačkim duhom.

2. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 9 minute Na ovim našim prostorima žanr horora nikad nije u potpunosti zaživio, iako potencijal postoji. Pokušaja je bilo, a u nastavku vam donosim malu listu preoruka za gledanje.

Knjige

“Žena koja je slikala kanom” (A. Joshi): Indijska priča o ambicijama i samosvijesti + peripetija

žena koja je slikala kanom
Vrijeme čitanja: 5 minute

„Uspjeh je prolazan, što sam naučila na teži način. Dođe. Nestane. Mijenja te izvana, ali ne iznutra. Unutra sam i dalje ista djevojka koja je sanjala o sudbini grandioznijoj od one koja joj je dopuštena. Zar mi doista treba kuća da bih dokazala da posjedujem vještinu, talent, ambicioznost, inteligenciju?”

U djetinjstvu mi je glavni oblik razonode bio TV. Kao na pokretnoj traci, pratio sam sve, od crtića do ozbiljnijih filmova. Program sam prebacivao samo kada bi se prikazivao Mickey Mouse jer mi je iz nepoznatih razloga bio dosadan. Ostalo je bilo podnošljivo, iako bih izuzeo i sve ratno nastrojene crtiće koji i nisu imali poantu. Volio sam se stavljati u uloge likova koji su bili specifični po izgledu, ponašanju ili samoj pojavi. Pokušavao sam zapamtiti što više fraza i situacija koje bih kasnije oponašao u igri. Danas rijetko uključujem TV. Ako se to ipak dogodi, razlog je emitiranje zvuka jer volim čuti glasove dok radim nešto sasvim deseto i tako dobijem osjećaj multi-taskinga.

Okovi tradicije u liku kastinskog sustava

U četvrtom razredu osnovne škole počeo sam gledati seriju „Mala nevjesta”. U prvoj epizodi hvata kvaku, u drugoj otvara vrata, u trećoj ulazi, u četvrtoj ništa ne nalazi. Da, baš tu. Radi se o dugovječnoj indijskoj sapunici koja u 2248 epizoda sažima glavne karakteristike odrastanja i življenja u Indiji. Teže je povjerovati da iznosi samo najvažnije s obzirom na broj epizoda, ali indijski kulturni obrasci su puno kompleksniji nego nama poznati maksimalno pojednostavljeni i često nedefinirani obrasci (ali i usporavaju radnju, istina je). Povijest bilježi tradiciju sklapanja ugovorenih brakova, a to je i početna točka serije. Osoba nema pravo izabrati ni upravljati sobom, već mora slijediti restrikcije. Općenito, indijski se sustav temelji na askribiranim društvenim položajima koji u startu etiketiraju pojedinca i sprječavaju slobodu izbora bez obzira na vrline, nadarenost i upornost.

Vjerujem da nam je svima kastinski sustav prva pomisao na spomen riječi Indija. Taj duboko ukorijenjeni sistem, usko povezan s hinduističkim vjerovanjima u reinkarnaciju karakterističan za indijski potkontinent, nastao je tisuće godina prije Krista s ciljem podjele društva na radne kategorije. Smatra se da su četiri osnovne kategorije nastale od tijela Brahme, boga stvaranja. Tako postoje brahmani (svećenici, intelektualci), kšatrije (vladari i ratnici), vajšije (trgovci) te šudre (radnici, sluge). Parije ili nedodirljivi izbačeni su iz kastinskoga sustava i obavljaju najprljavije poslove te su u kontaktu s nečistim stvarima. Prijelaza iz jedne u drugu kastu nema, a nepoštovanje rituala i dužnosti kaste odrazit će se na položaj koji će u sljedećoj reinkarnaciji biti niži.

Foto: Sylwia Bartyzel (Unsplash)

Čemu ovaj uvod u kastinski sustav? Premda su mediji omogućili komunikaciju Indije sa zapadnim svijetom te otvorili prostor koketiranju tekovina, moć kastinskog sustava i dalje ne jenjava u potpunosti. Neovisnost je 1947. sa sobom donijela i novi ustav koji je zabranjivao diskriminaciju na temelju kasta i osudio je neutemeljene privilegije, no stvarnost nije pratila novosti. Iako se radi o društvu koje sve više propitkuje kastinske tabue te koristi mogućnost obrazovanja i napretka izvan mentaliteta tradicionalne Indije, promjene su neznatne. Kastinski sustavi i dalje opstaju u zabačenim krajevima, a ljudi se teško odupiru ustaljenim vjerovanjima smatrajući ih zaštitom. Kako god, individualno postignuće je moguće, premda sa sobom nosi niz mjera opreza.

Samo žena koja slika kanom, bez dodatnog opisa

Koliko god djelovalo da zidovi imaju uši, ljudi ne mogu vječno čuvati tajne te ih kad-tad otkriju osobi od povjerenja. Ako ne, onda same isplivaju u najgorem trenutku. Slično započinje priča o Lakshmi, protagonistici romana „Žena koja je slikala kanom”. Lakshmi je za društvo nepoznanica talentirana za oslikavanje dijelova tijela žena koje pritom sluša dok joj se žale na probleme. Talent uporabe kane njezina je ulaznica za svijet u kojemu ugled znači uspjeh. Premda je upućena u svakodnevicu bogatih slojeva, primorana je skrivati priču o svome životu znajući da indijsko društvo ne oprašta te da devijantnost znači vječni neuspjeh.

Taman kada napokon uspijeva uspostaviti stabilnu karijeru te se nalazi na korak do proširenja djelatnosti, život ju podsjeća na prošlost. Trčeći za novim poslovnim dogovorima s ciljem izgradnje vlastite kuće, zaglavi u stagnaciji koju izaziva pojava njezina muža i sestre za koju nije znala.

Kao petnaestogodišnjakinja, Lakshmi je iskusila težinu dogovorena braka od kojega je iz malenog sela pobjegla u Jaipur noseći sa sobom znanje o biljkama koje joj je prenijela svekrva. Misleći o narušenom ugledu obitelji, Lakshmi si teži osigurati lagodniji život, a kada bude stajala na sigurnim nogama pozvat će svoju obitelj da živi s njom te se tako bar djelomično iskupiti za sramotu koju im je nanijela svojim bijegom. Njezino trinaestogodišnje lutanje u potrazi za srećom nije zamrznulo prijašnji život koji joj mijenja planove prvom viješću, a to je da od obitelji ima samo sestru.

Foto: Vitaliy Lyubezhanin (Unsplash)

Dobra namjera, pogrešni prioriteti

Razdoblje koje je uslijedilo, Lakshmi je suočilo sa sastavnicama života koje je vješto pokušavala ignorirati. Probijanje do ugleda u društvu bogatih odvratilo ju je od temeljnih vrijednosti. Naučila se oslanjati na sebe i lukavo se držati isplaniranih koraka. Iskakanje prošlosti skrivene pod tepihom lova na egzistenciju suočilo ju je s procesom prilagodbe. Suprotno očekivanjima, i ovoga puta prevladao je pogled preko planina te se Lakshmi pozabavila dalekom budućnošću ignorirajući stvari u neposrednoj blizini.

Izvor komplikacija njezina je sestra Radha, djevojčica sa sela vođena dječjom naivnošću. Uglavnom prepuštena sebi zbog sestrina ponosa, tvrdoglavosti i nastojanja da ih materijalno zbrine, Radha polagano zaglibljuje vjerujući u istinske vrijednosti za koje muškarci s ugledom i moći ne mare. Kada situacija izmakne kontroli, Lakshmi napokon osvješćuje svoje propuste te uz iznenadni slom, nastao uslijed tračeva, iz korijena počinje graditi život koji ranije nije opazila.

Reakcija na položaj žene i stagnaciju društva

Biti dijelom kulture karakteristične po uporabi povećala prilikom promatranja svojih pripadnika pokazalo se teškim izazovom. Površno gledajući, Lakshmin polustrah iz kojega proizlazi savršeno zapažanje detalja koji bi se mogli protumačiti ovako ili onako te promišljeno prognoziranje situacija, uvelike su joj pomogli prilikom dodvoravanja klijenticama.

Osim što slika kanom, znanje koristi prilikom postupka abortusa te liječenja. Njezina hrabrost proizlazi iz svjesnosti da žene, u društvu kojim upravljaju muškarci oslobođeni gotovo svih sankcija, nemaju nikakve izglede te da im samo ona može pomoći. Tako se bar donekle osvećuje indijskim principima, ali i onome što je sama proživjela. Ipak, pretjerani egoizam i bezuvjetni let za snovima čine ju blago hladnom i bezosjećajnom. Možda je razlog dugotrajno oslanjanje na sebe bez prave podrške, jer u konačnici je dobra osoba.

Foto: Christopher Brown (Unsplash)

Autorica Alka Joshi ovaj je roman posvetila svojoj majci. Uspoređuje ju s likom Lakshmi naglašavajući njezinu ljubav, ustrajnost i predanost. Dakle, roman je svojevrsna reakcija na položaj žene u indijskom društvu. Autoričina majka također je žrtva dogovorena braka, a vrline koje je razvila tijekom života (kojih se autorica rado sjeća), pokazuju da ipak postoje sitnice koje je moguće okrenuti u svoju korist. Lakshmi je simbol borbe protiv podčinjenosti, stoga se neki njezini postupci pripisuju želji za neovisnošću žene. Nadalje, simbol je slobode Indije koja bez obzira na napredak većim dijelom zadržava tradicijski oblikovan mentalitet. Zaključno, roman donosi i moralnu poruku, a to je ravnoteža između želja i onoga što traje sada i što ne smije prolaziti mimo očiju usmjerenih na budućnost.

Ukratko, roman se lako čita. Izbačene su očite stvari i nema otezanja radnje. Dijalozi i unutarnji monolozi bave se graničnim situacijama i, koliko god je lako predvidjeti što će se dogoditi, zanimljivo je pratiti promjenu likova u vremenu i prostoru podložnom kombiniranju stavova tradicije i britanskih tekovina.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

(Visited 434 times, 2 visits today)
Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari