Ziher filmolista: Što se istaknulo na ovogodišnjem Pula film festivalu?
Izabrati najboljih deset filmova iz raskošne i izuzetno kvalitetne ponude Pulskog festivala nije nimalo lak zadatak. Ostavljajući subjektivnost po strani, kreirana lista uz kvalitetu priče i inovativnost koncepta kao glavni kriterij koristi i relativnu anonimnost ostvarenja. Znamo kako je česta boljka festivalskih filmova slabiji komercijalni doseg. Tako nije neuobičajeno da često prolaze ispod medijskog radara, a onda i ispod radara velikog broja filmoljubaca. Kako bi se tome stalo na kraj, dajemo svoj mali doprinos i iz anonimnosti izvlačimo TOP 10 filmova u kojima ima ponešto za svakoga. Raznovrsnih domaćih, stranih i regionalnih filmova, uravnotežen omjer filmova zabavnog, kontemplativnog i društveno angažiranog karaktera na koje svakako treba obratiti pažnju.
- Rakijaški dnevnik
Vrlo težak i kompleksan eksperimentalni film Damira Čučića koji prenosi priču o proizvođaču rakije i tonskom snimatelju Mariu Haberu. Haber je tijekom godina svog života snimao simfonije vrenja rakije, kao i razgovore svojih prijatelja, koji često idu od prizemnih do filozofskih. Čučić je pokušavao sve to rekonstruirati u svojevrsnoj radiodrami koja za svoju vizualnu pozadinu ima impresivno režirane kadrove Haberove kuće u Samoboru. Primjetno je kako se redatelj poigrava sjenama, stop-motion tehnikama i repetativnim snimkama mjehurića i kapljica. Ovaj eksperimentalno-dokumentaristički stil naravno nije za prosječnog gledatelja, već za onog koji poseban interes nalazi u dekonstrukciji slike i zvuka na filmu.
- Smeće
Dvojica dječaka iz slamova Rija pronalaze novčanik u kršu lokalnog deponija. Ne sluteći, taj događaj pokreće slijed nevjerojatnih zbivanja, bacajući dječake u vrtlog korupcije i političkih intriga. Redatelj Stephan Daldry režirao je zanimljiv, pomalo klišejiziran film u kojem glavne uloge tumače dvojica dječaka koji nikad nisu glumili. Oni odrađuju fenomenalan posao i svaki će gledatelj moći prepoznati njihovu autentičnu kemiju. Daldry je uposlio i zvučna imena poput Martina Sheena i Rooney Mare koji imaju sekundarne uloge, no njihova imena zacijelo dobro izgledaju na plakatu. Film pruža jedan zanimljiv uvid u slamove brazilskog Rija, no očekivanja treba spustiti na minimum i pristupiti mu kao dječjem filmu izrazito zabavnog karkatera.
- Otok kukuruza
Još jedan film u klasičnom festivalskom formatu prikazuje preživljavanje starca i njegove unuke na izoliranim otočićima na rijeci Enguri, koja čini granicu između Gruzije i Republike Abhazije. Gruzijski redatelj George Ovashvili potrudio se napraviti meditativni kolaž o starenju i nemoći, mladosti i odrastanju te u podtekst staviti priču o ratnim napetostima. Film nema puno dijaloga i češće prikazuje starčeve onemoćale ruke kako grade kolibu i sade kukuruz, stavljajući naglasak na težak život običnog čovjeka koji samo pokušava preživjeti u vremenima ratno-političkih previranja. Jedina bi primjedba bila pomalo pretjerano erotiziranje unuke koja se svlači i kupa u rijeci gotovo svakih deset minuta.
- Zagrebačke priče vol. 3
Treće po redu izdanje omnibusa pod produkcijskom kućom Propeler film koja svoje teme opet veže za Zagreb, ali i za temu praznika. Film se sastoji od šest kratkih filmova koje veže metropolu kao mjesto radnje zajedno s blagdanima, tj. praznicima kao glavnim ili sporednim okosnicama radnje. Pojedinačne su priče: Orah Danila Šerbedžije, Dan otpora Ivana Salaja, Praznik demokracije Petra Oreškovića, Goranova ulica Matije Vukšića, Munja Radislava Jovanovna Gonza i Na tri kralja Vlatke Vorkapić. Oni koje vole ovu kompleksnu filmsku formu uživat će u onome što je suštinski šest ljudskih priča, šest različitih redateljskih rješenja te šest različitih pristupa filmu.
- Dheepan
Praćen bolnim sjećanjima iz prošlosti bivši vojnik pokušava pronaći mir u predgrađu Pariza, no nakon što se njegova obitelj nađe u opasnosti, kreće na opasan put osvete. Ovaj sinopsis obično bi povezali sa Stevenom Seagalom ili JCVD-om, ali nikako s tamilskim glumcima Jesuthasan Antonythasan i Kalieaswari Srinivasan. Pod redateljskom palicom Jacquesa Audiarda (poznatiji kao redatelj filma Un prophete), ovaj nekonvencionalni akcić sadrži elemente obiteljske drame, a adresira i političku situaciju u Šri Lanci. Film je dobitnik Zlatne palme u Cannesu, a podjednako bi mogao privući zaljubljenike u angažirani festivalski film, kao i one željnje dinamičnih scena pucnjave. Legenda kaže kako je glavni glumac Jesuthasan, koji tumači Dheepana, i sam bivši tamilski vojnik.
- Zvizdan
Dalibor Matanić ove je godine pažnju na sebe skrenuo nagradom u Cannesu u kategoriji Un Certain Regard, da bi se potom u Puli okrunio sa šest osvojenih Zlatnih arena. Njegov novi film Zvizdan tri su priče o zamršenim ljubavnim odnosima između Srpkinje i Hrvata tijekom tri dekade. Prva priča smještena je na sam početak rata 1991. godine, druga 2001., a treća 2011. godine. U svakoj priči Matanić, osim što pokušava analizirati fenomen zabranjene ljubavi, nudi i svoj komentar, kritizirajući društvo još uvijek opterećeno nacionalnim podjelama. Nema nikakve sumnje u to da će film privući mnoštvo gledatelja, što zbog medijskog hypea, što zbog vječno popularne i sad već mitologizirane teme hrvatsko-srpskih odnosa. Film je s tehničkog aspekta zacijelo najkompletnije i najzaokruženije Matanićevo ostvarenje, no cijelom narativu treba prići ”sa zrnom soli”, promišljajući jesmo li prerasli konstantna dociranja na tu temu.
- Drvo
Slovenski film redateljice Sonje Prosenc tematizira jednu sasvim bizarnu situaciju. U strahu od odmazde obitelj se nalazi zatočena u kući koju ne smiju napustiti. Priča je podjeljena u tri poglavlja te u svakom slijedi po jednog člana obitelji – mlađeg sina Velija, tinejdžera Aleka i majku. Svako poglavlje priča priču o zatočeništvu, ali iz drugačije perspektive i s drugačijim naglaskom. Zatočeništvo mlađeg sina je fizičko, tinejdžer Alek zarobljen je u krivnji dok je majčino zarobljeništvo u životu koji nije izabrala. Drvo je punokrvni festivalski film, izuzetno spore kontemplativne radnje u kojoj se redateljica gotovo poigrava gledateljem stvarajući osjećaj napetosti i tjeskobe i držeći nas u neznanju do samog kraja.
- Pored mene
Redatelj Stevan Filipović, poznat po prijašnjem ostvarenju Šišanje, opet se okreće kulturi mladih u srpskoj verziji Breakfast Cluba. Olja, mlada i idealistična profesorica povijesti, nakon incidenta zaključava cijeli razred u školu. Osuđeni jedni na druge, razredni kolege počinju se zapravo upoznavati i otkrivati stvari jedni o drugima, pa i one koje možda ne bi htjeli. Iako su iskorišteni svi ”američki klišeji” srednjoškolskih grupica (šminkeri, darkeri, sportaši, navijačice, štreberi), redatelj se potrudio sve to preseliti u balkanski kontekst preispitujući ne samo fenomen odrastanja, već i fenomen ideološke opredijeljenosti. Lepršavi tinejdžerski film koji nas uvjerljivo vraća u srednjoškolske dane, ponajviše zaslugom odličnih debitanata, glumaca i glumica koji su netom završili akademiju.
- Van sebe
Martin je muškarac u tridesetim godinama, nezadovoljan dosadnim poslom i obiteljskom situacijom. Pratimo njegov vikend-izlet u norveške šume gdje propitkuje svoj život, krizu srednjih godina i impotenciju. Ole Giaever napisao je, režirao i odglumio ovaj film koji vješto balansira između komedije i tragedije. Martin kao središnji lik filma ujedno služi i kao narator, govoreći u nezaustavljivom toku misli svaki detalj koji promišlja i primjećuje, otvoreno i necenzurirano. Nepatvoreni i osvježavajući koncept i glavni lik s kojim se vrlo lako može poistovjetiti svaki muškarac, garancija je za film koji nam izvlači smijeh kroz suze.
- Jastog
Yorgos Lanthimos redatelj je nagrađen u kategoriji Un Certain Regard na Cannes film festivalu 2009. godine filmom Dogtooth, a stoji i kao redatelj i scenarist iza ovog neobičnog distopijskog ljubavnog filma. U bliskoj budućnosti samci su odvedeni u Hotel gdje moraju pronaći srodnu dušu u 45 dana ili će biti pretvoreni u životinju. U glavnim su ulogama Colin Farrell i Rachel Weisz – oni se u svijetu opsjednutom ljubavnim vezama zaljubljuju u nepredviđenim okolnostima. Dramaturški i stilski aspekt filma vrlo je neobičan i primjetan je jedan sasvim novi pristup filmskoj interpretaciji. Glumci distancirani od svojih uloga i često u proturječju s prikazanim, gledatelja nesvjesno guraju u kritički odmak dajući suptilan društveni komentar.