Ziher filmolista: Što se istaknulo na ovogodišnjem Pula film festivalu?

Izabrati najboljih deset filmova iz raskošne i izuzetno kvalitetne ponude Pulskog festivala nije nimalo lak zadatak. Ostavljajući subjektivnost po strani, kreirana lista uz kvalitetu priče i inovativnost koncepta kao glavni kriterij koristi i relativnu anonimnost ostvarenja. Znamo kako je česta boljka festivalskih filmova slabiji komercijalni doseg. Tako nije neuobičajeno da često prolaze ispod medijskog radara, a onda i ispod radara velikog broja filmoljubaca. Kako bi se tome stalo na kraj, dajemo svoj mali doprinos i iz anonimnosti izvlačimo TOP 10 filmova u kojima ima ponešto za svakoga. Raznovrsnih domaćih, stranih i regionalnih filmova, uravnotežen omjer filmova zabavnog, kontemplativnog i društveno angažiranog karaktera na koje svakako treba obratiti pažnju.

10. Rakijaški dnevnik

Vrlo težak i kompleksan eksperimentalni film Damira Čučića koji prenosi priču o proizvođaču rakije i tonskom snimatelju Mariu Haberu. Haber je tijekom godina svog života snimao simfonije vrenja rakije, kao i razgovore svojih prijatelja, koji često idu od prizemnih do filozofskih. Čučić je pokušavao sve to rekonstruirati u svojevrsnoj radiodrami koja za svoju vizualnu pozadinu ima impresivno režirane kadrove Haberove kuće u Samoboru. Primjetno je kako se redatelj poigrava sjenama, stop-motion tehnikama i repetativnim snimkama mjehurića i kapljica. Ovaj eksperimentalno-dokumentaristički stil naravno nije za prosječnog gledatelja, već za onog koji poseban interes nalazi u dekonstrukciji slike i zvuka na filmu.

9. Smeće

Dvojica dječaka iz slamova Rija pronalaze novčanik u kršu lokalnog deponija. Ne sluteći, taj događaj pokreće slijed nevjerojatnih zbivanja, bacajući dječake u vrtlog korupcije i političkih intriga. Redatelj Stephan Daldry režirao je zanimljiv, pomalo klišejiziran film u kojem glavne uloge tumače dvojica dječaka koji nikad nisu glumili. Oni odrađuju fenomenalan posao i svaki će gledatelj moći prepoznati njihovu autentičnu kemiju. Daldry je uposlio i zvučna imena poput Martina Sheena i Rooney Mare koji imaju sekundarne uloge, no njihova imena zacijelo dobro izgledaju na plakatu. Film pruža jedan zanimljiv uvid u slamove brazilskog Rija, no očekivanja treba spustiti na minimum i pristupiti mu kao dječjem filmu izrazito zabavnog karkatera.

8. Otok kukuruza

Još jedan film u klasičnom festivalskom formatu prikazuje preživljavanje starca i njegove unuke na izoliranim otočićima na rijeci Enguri, koja čini granicu između Gruzije i Republike Abhazije. Gruzijski redatelj George Ovashvili potrudio se napraviti meditativni kolaž o starenju i nemoći, mladosti i odrastanju te u podtekst staviti priču o ratnim napetostima. Film nema puno dijaloga i češće prikazuje starčeve onemoćale ruke kako grade kolibu i sade kukuruz, stavljajući naglasak na težak život običnog čovjeka koji samo pokušava preživjeti u vremenima ratno-političkih previranja. Jedina bi primjedba bila pomalo pretjerano erotiziranje unuke koja se svlači i kupa u rijeci gotovo svakih deset minuta.

7. Zagrebačke priče vol. 3

Treće po redu izdanje omnibusa pod produkcijskom kućom Propeler film koja svoje teme opet veže za Zagreb, ali i za temu praznika. Film se sastoji od šest kratkih filmova koje veže metropolu kao mjesto radnje zajedno s blagdanima, tj. praznicima kao glavnim ili sporednim okosnicama radnje. Pojedinačne su priče: Orah Danila Šerbedžije, Dan otpora Ivana Salaja, Praznik demokracije Petra Oreškovića, Goranova ulica Matije Vukšića, Munja Radislava Jovanovna Gonza i Na tri kralja Vlatke Vorkapić. Oni koje vole ovu kompleksnu filmsku formu uživat će u onome što je suštinski šest ljudskih priča, šest različitih redateljskih rješenja te šest različitih pristupa filmu.

6. Dheepan

Praćen bolnim sjećanjima iz prošlosti bivši vojnik pokušava pronaći mir u predgrađu Pariza, no nakon što se njegova obitelj nađe u opasnosti, kreće na opasan put osvete. Ovaj sinopsis obično bi povezali sa Stevenom Seagalom ili JCVD-om, ali nikako s tamilskim glumcima Jesuthasan Antonythasan i Kalieaswari Srinivasan. Pod redateljskom palicom Jacquesa Audiarda (poznatiji kao redatelj filma Un prophete), ovaj nekonvencionalni akcić sadrži elemente obiteljske drame, a adresira i političku situaciju u Šri Lanci. Film je dobitnik Zlatne palme u Cannesu, a podjednako bi mogao privući zaljubljenike u angažirani festivalski film, kao i one željnje dinamičnih scena pucnjave. Legenda kaže kako je glavni glumac Jesuthasan, koji tumači Dheepana, i sam bivši tamilski vojnik.

5. Zvizdan

Dalibor Matanić ove je godine pažnju na sebe skrenuo nagradom u Cannesu u kategoriji Un Certain Regard, da bi se potom u Puli okrunio sa šest osvojenih Zlatnih arena. Njegov novi film Zvizdan tri su priče o zamršenim ljubavnim odnosima između Srpkinje i Hrvata tijekom tri dekade. Prva priča smještena je na sam početak rata 1991. godine, druga 2001., a treća 2011. godine. U svakoj priči Matanić, osim što pokušava analizirati fenomen zabranjene ljubavi, nudi i svoj komentar, kritizirajući društvo još uvijek opterećeno nacionalnim podjelama. Nema nikakve sumnje u to da će film privući mnoštvo gledatelja, što zbog medijskog hypea, što zbog vječno popularne i sad već mitologizirane teme hrvatsko-srpskih odnosa. Film je s tehničkog aspekta zacijelo najkompletnije i najzaokruženije Matanićevo ostvarenje, no cijelom narativu treba prići ”sa zrnom soli”, promišljajući jesmo li prerasli konstantna dociranja na tu temu.

4. Drvo

Slovenski film redateljice Sonje Prosenc tematizira jednu sasvim bizarnu situaciju. U strahu od odmazde obitelj se nalazi zatočena u kući koju ne smiju napustiti. Priča je podjeljena u tri poglavlja te u svakom slijedi po jednog člana obitelji – mlađeg sina Velija, tinejdžera Aleka i majku. Svako poglavlje priča priču o zatočeništvu, ali iz drugačije perspektive i s drugačijim naglaskom. Zatočeništvo mlađeg sina je fizičko, tinejdžer Alek zarobljen je u krivnji dok je majčino zarobljeništvo u životu koji nije izabrala. Drvo je punokrvni festivalski film, izuzetno spore kontemplativne radnje u kojoj se redateljica gotovo poigrava gledateljem stvarajući osjećaj napetosti i tjeskobe i držeći nas u neznanju do samog kraja.

3. Pored mene

Redatelj Stevan Filipović, poznat po prijašnjem ostvarenju Šišanje, opet se okreće kulturi mladih u srpskoj verziji Breakfast Cluba. Olja, mlada i idealistična profesorica povijesti, nakon incidenta zaključava cijeli razred u školu. Osuđeni jedni na druge, razredni kolege počinju se zapravo upoznavati i otkrivati stvari jedni o drugima, pa i one koje možda ne bi htjeli. Iako su iskorišteni svi ”američki klišeji” srednjoškolskih grupica (šminkeri, darkeri, sportaši, navijačice, štreberi), redatelj se potrudio sve to preseliti u balkanski kontekst preispitujući ne samo fenomen odrastanja, već i fenomen ideološke opredijeljenosti. Lepršavi tinejdžerski film koji nas uvjerljivo vraća u srednjoškolske dane, ponajviše zaslugom odličnih debitanata, glumaca i glumica koji su netom završili akademiju.

2. Van sebe

Martin je muškarac u tridesetim godinama, nezadovoljan dosadnim poslom i obiteljskom situacijom. Pratimo njegov vikend-izlet u norveške šume gdje propitkuje svoj život, krizu srednjih godina i impotenciju. Ole Giaever napisao je, režirao i odglumio ovaj film koji vješto balansira između komedije i tragedije. Martin kao središnji lik filma ujedno služi i kao narator, govoreći u nezaustavljivom toku misli svaki detalj koji promišlja i primjećuje, otvoreno i necenzurirano. Nepatvoreni i osvježavajući koncept i glavni lik s kojim se vrlo lako može poistovjetiti svaki muškarac, garancija je za film koji nam izvlači smijeh kroz suze.

1. Jastog

Yorgos Lanthimos redatelj je nagrađen u kategoriji Un Certain Regard na Cannes film festivalu 2009. godine filmom Dogtooth, a stoji i kao redatelj i scenarist iza ovog neobičnog distopijskog ljubavnog filma. U bliskoj budućnosti samci su odvedeni u Hotel gdje moraju pronaći srodnu dušu u 45 dana ili će biti pretvoreni u životinju. U glavnim su ulogama Colin Farrell i Rachel Weisz – oni se u svijetu opsjednutom ljubavnim vezama zaljubljuju u nepredviđenim okolnostima. Dramaturški i stilski aspekt filma vrlo je neobičan i primjetan je jedan sasvim novi pristup filmskoj interpretaciji. Glumci distancirani od svojih uloga i često u proturječju s prikazanim, gledatelja nesvjesno guraju u kritički odmak dajući suptilan društveni komentar.