Ziherov glazbeni lonac – Reckless Wings: “Rock je muzika koja ti opali šamarčinu!”

Dok mnogi govore da je onaj dobri stari hard rock mrtav, drugi nas uvjeravaju u neistinitost te teze. Dokaz za to možete pronaći na sjeveru Lijepe naše, u Varaždinu, odakle dolazi mladi bend koji sam vam odlučila predstaviti u novoj intervju epizodi Ziherovog glazbenog lonca.

Njihovo je ime Reckless Wings, a bend čine, uz moje sugovornike Marka Domjana (pjevača i frontmena) i Lovru Duževića (gitaristu), Patrik Horvatić na bubnjevima, Jasmin Manjarić na basu i Nikola Mihalinec na gitari. Da stari duh rocka još živi, snažna je poruka koja je odjeknula u meni već nakon prvog njihovog preslušanog tona.

Inače, prije tri dana ova vesela petorka objavila je video za svoj drugi singl Push, što je još jedan razlog više da ih bolje upoznate.

Kako biste ljudima koji Vas nisu nikad čuli predstavili svoj bend i glazbu koju stvarate? Zašto bi vas ljudi trebali čuti?

Marko: Reckless Wings je bend koji se sastoji od pet potpuno različitih ljudi (glazbeno i privatno), mislim da je u tome prednost i ljepota ovog benda. Ljudi bi nas trebali čuti jer zaista pokušavamo napraviti nešto svoje, originalno, ne recikliramo ništa, niti ćemo ikad to pokušavati. Ne postavljamo si ograničenja u glazbi, svaka pjesma koju radimo nam je drugačija i počinje od totalno drukčije ideje od one prethodne. Trudimo se biti svoji, pružiti publici nešto novo i „neukalupljeno” . Zasad naša publika to prepoznaje i to mi je jako drago. Uvijek dajemo sve od sebe na koncertu, da bude nabrijan, energičan i da to bude večer za pamćenje. Želimo biti autorski bend i polako se mičemo od sviranja covera na gigovima. Zabavno je to, ali prvenstveno, mi smo autorski bend.

Kako je nastalo ime benda? Otkrijte nam koja su bila potencijalna imena za današnji Reckless Wings.

Marko: Jao, to ne znam. Nisam bio u bendu kad se izmišljalo ime, no kad čujem da je jedan od prijedloga bio „Wings of Glam“ , mogu samo biti sretan što je ispalo „Reckless Wings” na kraju (smijeh).

Lovro: Ime benda je nastalo spojem dva potencijalna imena za bend (smijeh). Prvo ime, koje je Marko naveo bilo je „Wings of Glam” (prijedlog prvog gitariste Tomislava Kiša), a moje je bilo samo „Reckless”, i tako je nastalo Reckless Wings.

Kako ste se uopće upoznali, koliko dugo postojite? Jeste li prije ovog benda bili u nekom drugom bendu? Koji bend vam je ključni utjecaj za stvaranje glazbe?

Marko: Bend Reckless Wings je već postojao s drugim pjevačem. Kad je on odlučio napustiti bend, dečki su me zaskočili na jednom mom akustičnom gigu i pitali bi li došao na probu i tako je sve počelo. Na početku smo se upoznavali kroz probe i relativno brzo kliknuli. Prije Recklessa imao sam bend Louder, također autorski bend. S Louderom sam imamo dosta dobrih gigova po kultnim varaždinskim i zagrebačkim klubovima. Louder je bio bend sastavljen od odličnih glazbenika od kojih neki od njih danas sviraju u dosta poznatim bendovima. Nažalost, raspali smo se, no bila je to jedna dobra priča i odlični gigovi.

Nemamo neko ime iz svijeta glazbe koje bismo izdvojili kao utjecaj u stvaranju. Naravno, da glazba koju slušamo utječe na nas no, pokušavamo biti svoji i donositi originalne ideje na probu.

Lovro: Postojimo od 2017., a upoznali smo se baš zbog mog prošlog benda Overnight Illusion. Patrik (bubnjar) i ja smo zajedno bili u tom bendu pa se tako znamo. Jasmin (bassist) je dolazio na koncerte tog benda, a Marka smo zaskočili na njegovom gigu istu večer kad je naš prvi pjevač Reckless Wingsa izašao iz benda. Ključni utjecaj nam je SVA DOBRA GLAZBA!

Tko piše pjesme i gdje pronalazite inspiraciju za tekstove?

Marko: Glazbu radimo zajedno, a pjesme koje smo snimili sam ja napisao. Inspiraciju crpim iz svojih emotivnih stanja i događaja koje gledam oko sebe.

Lovro: Tekstove piše Marko, dok smo za glazbu zaduženi svi, riffove piše čak i bubnjar! Inspiraciju crpimo iz glazbe koju slušamo, i iz privatnog života. Ljutnja, ljubav, sreća, mržnja i tuga mogu biti osjećaji koje možeš pretočiti u glazbu.

Tko je, kako i kad prepoznao vaš glazbeni talent? Tko vas je inspirirao da krenete u glazbene vode? Biste li mogli glazbu zamisliti kao posao za puno radno vrijeme?

Marko: Moj glazbeni talent je prepoznala moja majka još u osnovnoj školi. Koliko se sjećam, ona je ta koja mi je bacila „bubu u uho” izrazivši svoju želju da naučim svirati gitaru. Činilo mi se to kao dobra ideja i upisao sam tečaj akustične gitare u „Društvu Naša Djeca” Varaždin. Pokazalo se to dobrim potezom, a s vremenom je prirodno došlo i pjevanje. Prve kasete i CD-ove je nabavljao otac. Radio je u Sloveniji, a tamo su u to vrijeme bili fenomenalni music shopovi koje sam posjećivao kao klinac. On se tu i tamo znao pojaviti doma s nekim najnovijim CD-om. Sjećam se da su Pipsi taman izdali novi album i za par dana je već bio u tatinom autu. To je bilo jako fora i bio sam privilegiran po tom pitanju. A zamisliti  glazbu kao moj jedini posao? Ništa drugo si ni ne mogu zamisliti!

Lovro: Moj glazbeni put je krenuo još u vrtićkoj dobi sa „zračnom gitarom” i CD-ovima Led Zeppelina i Queena mojih roditelja, a prvu pravu gitaru sam dobio u 1.razredu osnovne škole. Ljubav prema tom instrumentu traje i danas. Prvi naučeni riff, kao i kod većine gitarista bio je legendarni Smoke on the Water (0-3-5, haha) od benda Deep Purple.

Kakvu glazbu slušate privatno? Koji je vaš komentar na glazbu koju slušaju današnji klinci, a koja uključuje cajke i narodnjake?

Marko: Sve i svašta od R&B-a, hip hopa, rock ‘n’ rolla, metala.. Kao glazbenika, možda me najviše oblikovalo slušanje grunge glazbe u srednjoj školi. To je bio period kad sam bio dosta isključiv što se tiče glazbe, no kasnije sam se promijenio, proširio i životne i glazbene vidike . Volim čuti sve vrste glazbe i uživati u svemu dobrom što čujem.

Što se tiče cajka i narodnjaka.. Hm, ne osuđujem. Žao mi je samo što se prečesto uz takvu glazbu i takve klubove vežu svakakvi ekscesi i ružne stvari, no ne bih o tome previše. Nemam predrasuda, neka mladi slušaju što god žele. Meni osobno ta glazba ne valja, ne vidim nikakvu poruku u njoj, niti u meni ne budi nikakve emocije. Dovoljno rečeno.

Lovro: Za moj glazbeni ukus su također zaslužni roditelji, ali kako sam odrastao, pronalazio sam novu glazbu i nove bendove koje sam počeo slušati. Kod mene nema tišine, uvijek u pozadini svira neka glazba. Od svih vrsta rock’n’rolla, bluesa, metala, punka pa do reggae, oldschool rapa i kvalitetnog popa. A komentar? Svatko sluša ono što mu se sviđa!

S kim biste voljeli dijeliti pozornicu da možete i zašto?

Marko: Ne znam, svirao bih bass gitaru u nekom brutalnom pop/R&B bendu, to svaki put pomislim kad čujem pjesmu Ritual od Rite Ore.

Lovro: Prvenstveno s ekipom glazbenika koju slušam, ali smatram da bi bilo zanimljivo baciti se u neki jam session koji nije žanr glazbe koju sviram s RW.

Koji je Vaš komentar na hrvatsku hard rock scenu?

Marko: Sve što mi valja na hrvatskoj hard rock sceni dobiva premalu pozornost medija, glazbenih kuća, menadžera i slično. Ni dan danas si ne znam objasniti zašto je svugdje u svijetu pisanje pjesama na engleskom prihvaćeno, samo u Lijepoj Našoj te diskriminiraju ako ne pišeš na hrvatskom jeziku. Ta barijera postoji samo kod nas, a za toliko fenomenalne glazbe je publika zakinuta, samo radi toga jer nitko neće „gurati” bend s pjesmama na engleskom. Nadam se da će se to promijeniti i da bendovi neće nužno morati tražiti svoje mjesto pod suncem izvan Hrvatske.

Koji su planovi „Wingsa” za budućnost? Radite li na albumu?

Marko: Wingsi definitivno žele snimiti album te ga promovirati SVUGDJE. To nam je trenutno ultimativni cilj. Želimo što više svirki kojih sad nažalost zbog ove situacije s pandemijom nema, a i prethodno dogovorene svirke su nam odgođene.

Kojim riječima biste nekog, kome rock nije pretjerano poznat, zainteresirali za tu vrstu glazbe?

Marko: Rekao bih toj osobi sljedeće: „Rock ti je muzika koja ti opali šamarčinu! Nakon tog šamara, možeš krenuti u svim smjerovima. U depresiju, ljutnju, bijes, plač, veselje, sreću, ushićenost, ples, osjećaj ljubavi… U svakom slučaju neće te ostaviti ravnodušnim i radi tih emocija koje izaziva ćeš se osjetiti živim!”

Kupujete poklone za Božić članovima vašeg benda, što biste im kupili (budžet neograničen)?

Marko: Gitaristima bih kupio štimer. I trenutno ljepilo da ga mogu zalijepiti za njihov pedal board pa da na svaku probu dođu s njim. Sebi kutiju Normabela jer mi treba svaki put kad vidim da se štimaju na aplikaciju na smartphoneu na probi (smijeh). 😉

Lovro: Svatko od njih nešto treba, želi… Ja bi kupio nešto cijelom bendu i to je kombi!

Što Vas najviše naživcira? Koje ljudske osobine ne podnosite?

Marko: Ne podnosim primitivnost i bahatost. To me može izbaciti iz takta svaki put. Iako, radim na tome da takve stvari više ne dopiru do mene jer nisu vrijedne mog duševnog mira.

Koja je najčudnija pjesma koju možemo naći skinutu na Vašem mobitelu?

Lovro: Novi God. Tko zna, zna…tko ne zna, trk na YouTube!

Koja je najveća glupost koju ste napravili kad ste bili pijani?

Marko: Prevelika je konkurencija između gluposti koje sam izveo pijan, ne bi bilo pošteno odabrati samo jednu. 😉

Postoji li glazbenik ili umjetnik kojeg u tajnosti (ili javno) obožavate? Ako da, tko je ta osoba i zašto?

Lovro: Postojao je prije, ali danas se divim svakom glazbeniku od kojeg mogu nešto naučiti. Žanr i instrument mi nisu bitni ako mogu naučiti i produbiti i poboljšati svoju autorsku glazbu.