Ziherung S02E09 i S02E10: Limitirano na dvije rečenice
Kako sam želio pokriti sve albume koje sam smatrao bitnima za dani period, morao sam se nekako limitirati. Izazov ove edicije Ziherunga za rujan i listopad 2020. je napisati dvije rečenice po albumu. Krenimo.
Idles – „Ultra Mono” 7/10
Vrlo dobar album, ali nešto slabiji od „Joy as an Act of Resistance” kojeg je krasio izvrstan build-up te povremena neočekivana žestina. Iako ih baš to distancira od drugih bendova, na ovom su albumu krikovi Joea Talbota i politička lirika korišteni pretjerano.
Osees – „Protean Threat” 7/10 i „Metamorphosed” 8/10
Koliko je „Face Stabber” bio kompletan album, toliko su „Protean Threat” i „Metamorphosed” tematski podijeljeni.
Prvi je nešto dinamičniji, kraćih pjesama, dok je drugi maksimalno razvučen preko dvije duže pjesme te je na njemu dodatno istražena genijalnost dvadesetominutne pjesme Henchlock koja je pojavila na prošlogodišnjem albumu.
Uz ponovnu promjenu imena, ovog puta u Osees, bend se zaletio u daljnje istraživanje žanrovskog presjeka lo-fija garagea, punka, psihodelije i pripadajućih žanrova. Na ovakvom nivou produktivnosti bit će hit or miss albuma, to je za očekivati, ali bendovi koji ovako beskompromisno istražuju su rijetki.
Deftones – „Ohms” 9/10
Novi album Deftonesa na prvo je slušanje kao i svaki njihov – čudan. Međutim, svakom ponovnom slušalačkom iteracijom dolazite do skrivenih vokalnih genijalnosti China Morena, a najsličnija albumska poveznica je „Koi No Yokan”.
Uada – „Djinn” 6/10
Već je na prvom albumu black metal formula koju su otkrili zvučala jeftino, ali je bila donekle osvježavajuća i unikatna. Razvući takvu priču na, evo, već treći album je pomalo kriminalno.
Night – „High Tides – Distant Skies” 6/10
Iako je trebao biti jedan od feel-good albuma u ovom batchu glazbe, ispao je dosta ‘meh’ za slušanje. Hard rock i proto-metal revival je “the thing” trenutno, ali ovaj bend nije pri samom vrhu pokreta.
KÖRGULL THE EXTERMINATOR – „Sharpen Your Spikes” 8/10
Meni, koji nisam pravi thrash autist, ovakva promišljena plasiranost sexy riffova te njihovo meta-spajanje s detaljima na coveru sjeda odlično. Postoji barem jedna osoba koja se ne bi složila sa mnom.
Proscription – „Conduit” 6/10
Konačno nešto uzbudljivo u death metalu nakon zasićenja tržišta death/doom bendovima – blackened death rađen prema dobrom starom receptu. Ima nešto vrlo uzbudljivo u dubini i brzini ovih rifova, ali i neki ekstenzivni osjećaj dosade i umora kada to isto slušate u već trećoj pjesmi zaredom.
Nothing – „The Great Dismal” 7/10
Nothing konačno ima dobar album. There, I said it.
Fuzz – „III” 7/10
Fuzzov debi album „Fuzz” je orgazam za uši ako volite fuzz. Fuzzov treći album je nešto više okrenut jam-stilu hard rocka i noisea s elementima koji mogu naginjati i u punk i metal smjeru.
clipping. – „Visions of Bodies Being Burned” 7/10
Jako dugo sam, do ovog albuma, imao problem s ovim ljudima – ljutila me činjenica da je album kao cjelina kompletno ogoljen bilo kakvog beata, sve je spoken-word i uopće nisam na ovo gledao kao na glazbu. Međutim ima nešto genijalno u tome kako minimalistički pristupaju beatu, gradeći atmosferu prazninom.
Crippled Black Phoenix – „Ellengaest” 8/10
Iako su gostujući muški vokali na albumu razni (Gaahl, Vincent Cavanagh, Jonathan Hulten), jako podsjeća na muško-žensku vokalnu kombinaciju benda Black Mountain. „Ellengaest” je odličan album, laganijih post-rock struktura presječenih s blagim progom nalik na kasniju Anathemu, jedina zamjerka mu je što dosta brzo dosadi.
Molassess – „Through the Hollow” 8/10
Već godinu dana najavljujem ovaj album – ponovno se u krnjem sastavu okupio neprežaljeni The Devil’s Blood s Faridom Lemouchi na vokalu. Odličan interplay proga, hard rocka i psihodelije.
Henrik Palm – „Poverty Metal” 6/10
Bivši član bendova Sonic Ritual, In Solitude i Ghost na albumu „Poverty Metal” kombinira post-punk i metal. Autor covera je Sebastian Murphy iz Viagra Boysa.
Thou & Emma Ruth Rundle – „May Our Chambers Be Full” 8/10
Jako ne volim Thou i jako volim Emmu Ruth Rundle. Ova kolaboracija je ono što je trebalo bendu kao što je Thou – diže njihovu dosadnu kombinaciju noisea, grungea i black metala na novu razinu.
Oneohtrix Point Never – „Magic Oneohtrix Point Never” 6/10
Nije genre-bending kao neka ostala izdanja Daniela Lopatina, ali ima svijetlih momenata. U ovako eksperimentalnom izletu u elektroniku poprilično se kockate s time hoće li finalni produkt biti nešto što je u cijelosti slušljivo – „Garden of Delete” je najsvjetliji primjer toga.
Wayfarer – „A Romance With Violence” 7/10
Južnjački utjecaj na glazbu ovog black metal benda odmah podsjeća na band Inter Arma, a bubnjar je iz Blood Incantationa. Iako, čini se, dijele puno filozofije s ostalim američkim folk/atmospheric black metal bendovima poput Agalloch, izdvajaju ih odlični rifovi.
Wytch Hazel – „III: Pentecost” 7/10
Iako me od hard rock/heavy metal albuma u ova dva mjeseca najmanje veselilo čuti upravo ovaj album, vjerojatno zbog covera koji je kriminalno loš, ispostavilo se da skriva brojna iznenađenja. Prekrasna čista produkcija, odlični refreni, poneka poveznica s Church of the Cosmic Skull, ali i tradicionalnijim bendovima tog pravca.
Vitam Aeternam – „The Self-Aware Frequency” 9/10
Suluda kombinacija neoklasike, avangarde, elektronike i goth/black estetike. Ne znam, ovo ili ćete ugasiti na početku ili ćete odslušati u komadu do kraja s upitnikom iznad glave, i tako svaki put.
Mr. Bungle – „The Raging Wrath of the Easter Bunny Demo” 5/10
Ako ste fan Mikea Pattona vjerojatno znate za dva videa s YouTubea gdje na red poziva Wolfmother i ne-fanove Slayera. Evo došao je Dave Lombardo i ponovno su snimili svoj demo album iz 86′ – na što samo mogu reći: „Mike Patton, what year are we in?!”
Enslaved – „Utgard” 8/10
Jedan od unikatnijih black metal bendova koji je objeručke prihvatio razvijati vlastiti žanr. Nikada ga nisam volio koliko zaslužuje, pogotovo ove kasnije progresivnije albume – nadam se da je ovo turning point.
Isengard – „Vårjevndøgn” 8/10
I dok imate bendove, poput Enslaveda, koji rade na obogaćivanju žanra, imate Fenriza koji je cijeli svoj život proveo pokušavajući maksimalno dekonstruirati glazbu koju svira, oslanjajući se na sirovu energiju. Uvijek sam ga volio više nego što zaslužuje, a ovaj njegov besramni pokušaj spoja black metala, punka i heavy metala i namjerne loše produkcije je toliko simpatičan da će vam se zavući pod kožu.
Ghostemane – „Anti-Icon” 6/10
Svaki njegov pokušaj respektiram više nego što uživam u njemu tako da ova ocjena nije direktan pokazatelj toga kako se osjećam u vezi albuma. Marilyn Manson goes hip-hop.
Prometheus – „Resonant Echoes From Cosmos of Old” 6/10
Grčka kombinacija atmospheric black metala s death metalom. Interesantan album velikog potencijala, pogotovo nakon što čujete uvodni rif koji je očito inspiriran Mayhemom, međutim u niti jednom trenutku ne opravda postavljeno očekivanje – osim u baratanju atmosferom.
Scarypoolparty – „Doom Hologram” 7/10
Čudna, no izrazito ugodna kombinacija shoegazea, alternativnog metala, elektronike i popa. U jednom trenu podsjeća na My Bloody Valentine, u drugom na Deftones, a u trećem na The Weeknd – ako vam je glazba postala donekle dosadna, poslušajte ovo.
Vatican Shadow – „Persian Pillars of the Gasoline Era” 8/10
Minimalist synth projekt Dominicka Fernowa (Prurient). Puno sam vrtio ovaj album u pozadini u zadnje vrijeme.
Ulver – „Flowers of Evil” 6/10
Ulverov take na synthpop krenuo je dosta jako s prošlim albumom. Najava ovog albuma preko pjesme Russian Doll bila je dosta uzbudljiva, s nešto progresivnijim prizvukom, međutim ostatak albuma ne uspijeva pratiti postavljenu temu.
Draconian – „Under a Godless Veil” 10/10
Iznenađujuće monumentalan album izvan idealnog vremena za goth stranu death/doom žanra. Na podjednako dobar način pogađa i vokalnu emociju i dubinu, s odličnim strukturama i kulminacijom na The Sacrificial Flame.
Napalm Death – „Throes of Joy in the Jaws of Defeatism” 5/10
Iznenađujuće prosječan album za Napalm Death. Jako sam volio „Utilitarian” zbog saksofona i kaosa koji je donio John Zorn – žao mi je da taj eksperiment nije zaživio.
The Ocean – „Phanerozoic II: Mesozoic | Cenozoic” 7/10
Bend će teško napraviti loš album, ali provjerena formula već polako stari – tako da se The Ocean okrenuo blagom eksperimentu s više proga i elektronike. Rezultat je dobar, ali kao da to nije i očekivano od njih.
Khors – „Where the Word Acquires Eternity” 7/10
Za razliku od posebnog naglašavanja atmosfere, što je trenutno dosta popularno, Khors je na ovom albumu naglasio rifove. Tradicionalno, a osvježavajuće.
Ariana Grande – „positions” 5/10
Trebala joj je godina dana da ugazi u drek. Jedina stvar s albuma koja valja je Positions.
Mother’s Cake – „Cyberfunk!” 7/10
Ludi Austrijanci koji su 2017. nastupili u Močvari. Davnih dana smo ih zvali lošijom kopijom The Mars Volte, čini se da su okrenuli u svom smjeru, što je svakako pozdravljeno.
All Them Witches – „Nothing as the Ideal” 8/10
Ne znam mogu li se više složiti s naslovom albuma. Fantastičan bend – fantastičan album.
