James Earl Jones
12. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Dana 9. rujna preminuo je James Earl Jones, kazališni, filmski i televizijski glumac, omiljen zbog svojih uloga kao što su ona Mufase u „Kralju lavova”, Dartha Vadera u serijalu „Star Wars”, Jacka Jeffersona u filmu „Velika bijela nada”, Jamesa Greera u serijalu o Jacku Ryanu, ali i brojnim drugim ulogama.

Adele
3. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 6 minute 10 koncerata, najveća pop-up arena ikad i najduža setlista koju je Adele otpjevala. Riječi još uvijek nisu dovoljne, bilo je savršeno.

Glazba

Ziherung S03E06: Razgovori iz lifta

Vrijeme čitanja: 4 minute

Ljeto u listopadu je dosta podcijenjen koncept. Živim za šuškavac navečer, a 25 stupnjeva kroz dan. Postoji legenda da je u Urugvaju tako cijelo vrijeme. Koliko često razgovarate sa susjedima u liftu o vremenu? Evo vam jedan solidan conversation starter.

U istaknutim albumima mogla se naći i Doja Cat, no malo me pjesama, osim one s Weekndom, zapravo dobilo. Slična je stvar i s Hiatus Kaiyote – album kvalitetom dosta oscilira. Ossaert ima dobru viziju modernog blacka, isto kako i susjedi Siderean (Slovenija) imaju interesantan take na space death metal, dok je Firienholt prvi bend koji zapravo uspijeva zvučati kao Summoning, no to ipak nije dovoljno u ovom slučaju.

Prestanite refreshati profile Elona Muska i Grimes jer će Facebook i Instagram ponovno pasti i što ćemo onda. Odite pogledati ZEZ festival u KSET-u. Duma je odličan bend.

Kvadrat – „Ψυχική Αποσύνθεση” (EP)

Odličan kratki debi album black/death metalaca iz Grčke. Kako je žanrovski opis dosta širok, točnije ih je svrstati u stupac bendova koji, kao lajtmotiv uzima sve što napravi Deathspell Omega. Ovdje je ta kombinacija nešto lakše slušljiva, bez previše instrumenata koji se međusobno kolju – što je i dobro, ali ipak ne uspijeva iskopirati genijalnost Deathspell Omege.

Amenra – „De Doorn”

Sasvim je izvjesno da se Amenra unazad desetak godina isprofilirao u vodeći bend na post-metal, sludge i doom sceni. Činjenica da u redefiniranju metal žanra jednu od glavnih uloga vodi bend koji je na scenu došao iz hardcore smjera vrijedna je zapažanja. „De Doorn” možda nije „Mass VI”, ali to i ne pokušava biti – lirika nije na engleskom, zvuk je nešto čišći, ne toliko dubok, blago kreštaviji, a De Evenmens uspješno mijenja A Solitary Reign.

Thy Catafalque – „Vadak”

Nedavno sam na Facebooku napisao paragraf o ovom albumu koji sam zapravo trebao samo iskopirati ovdje. Radi se o Mađaru koji već 20 godina izbacuje fantastične albume – upucava razne utjecaje na paletu avangardnog metala. Najviše se čuje folk prizvuk pa ga se lako uspoređuje s norveškim bendovima poput Solefalda.

Dale Kerrigan – „noise bitch”

Iako je prva stvar bezobrazna krađa Pixiesa, album ovog noise rock benda s Novog Zelanda je kvalitetno osvježenje. Vrlo sirovo, zanimljivih struktura i vrlo slušljivo. Prvi album s ove playliste na kojem sam zapeo kvalitetniji komad vremena.

Darkthrone – „Eternal Hails……”

Album dolazi u vrijeme kada sam taman mislio kompletno napustiti nadu da će Darkthrone ikad više izbaciti nešto jako i relevantno. Njihova tvrdoglavost i inzistiranje na kombinaciji gitara-bubanj-vokal jako su limitirajući, što ih je u doba kada je black metal zvuk višestruko napredovao stavilo u kompletno drugi plan. Lost Arcane City of Uppakra apsolutni je favorit albuma i primjer je koliko synth i mistika bolje leže zvuku Darkthronea od punk i thrash energije.

Code – „Flyblown Prince”

Vrijeme je pomiriti se s činjenicom da ovaj Code ostaje samo sjena onog s prva dva albuma na kojima je pjevao Khvost, međutim ovaj je album značajniji uspjeh od prošla dva pokušaja. Nekako najbolje pogađa ambijent koji je dobiven na možda najboljem albumu avangardnog black metala – „Resplendent Grotesque”. Kvalitetno ostvarenje nekoć fantastičnog benda.

King Gizzard and The Lizard Wizard – „Butterfly 3000”

Vrtio sam ovaj album jako dugo pokušavajući ga skužiti, ali nekako sam se nakon Shangai uvijek izgubio. To je možda i najbolji pokazatelj kako album funkcionira – izuzetno je pitak i nepretenciozan za jedan King Gizzard album, ali da se radi samo o pop albumu bio bi nekako pamtljiviji. Odlične su NEU! klavijature i taj elektronski vibe krautrocka – tako da ne znam, Kraut-pop?

Wolf Alice – „Blue Weekend”

Nemam kutiju za svrstati ovaj album, samo znam da sam svaki put kad je došao na red gledao što svira. Dosta ugodnog ambijenta, znalo me prebaciti u nekakav Massive Attack vibe, iako mi se čini da se uopće ne radi o nikakvoj elektronici, ali album dosta stilski varira, tako da nerijetko baca i na Lanu Del Rey.

Tyler, the Creator – „Call Me If You Get Lost”

Album velikih stvari poput Wilshire i dosta čudnog rasporeda pjesama koje si nekako međusobno upadaju u prostor. Iskreno, album ne bi bio ovdje da na njemu nije spomenuta Wilshire koja mu daje nekakav emocionalni kostur na koji se vežu ostale pjesme. Surova, detaljna, zvukovno sirova i emocionalno duboka, napravljena u komadu u dva-tri pokušaja – eto.

Backxwash – „I LIE HERE BURIED WITH MY RINGS AND DRESSES”

Odličan industrial hip-hop album koji atmosferom leži na potezu Clipping – GHOSTEMANE, dok u kolaboraciji s Adom Rook (na pjesmi I LIE HERE BURIED WITH MY RINGS AND DRESSES) vokalno nekako najviše vuče u smjeru black metal – trapa čiji su standard prije koju godinu postavili Bjelorusi Mora Prokaza. Dosta ‘out of the picture’ ostvarenje u hip-hopu koje prikazuje tamu i herezu kao validne žanrovske lajtmotive.

King Buffalo – „The Burden of Restlessness”

Bend koji jako podsjeća na All Them Witches s lošijim vokalom i manje senzibiliteta za blues, više orijentiran na rifove koji nekad daju solidan space rock osjećaj. Dosta sam razmišljao je li potrebno istaknuti ovaj album, ali All Them Witches je toliko jak da to što mu se netko uspio stilski približiti je dosta impresivno. Prva i zadnja stvar su *pokazuje palce i izgovara ‘Ayyyyyy’*.



Ostalo na playlisti:

Loraine James – „Reflection”
Doja Cat – „Planet Her”
Hiatus Kaiyote – „Mood Valiant”
Firienholt – „By the Waters of Awakening”
Ossaert – „Pelgrimsoord”
Starlight Ritual – „Sealed in Starlight”
Lucifer’s Hammer – „The Trip”
Hypnotic Brass Ensemble – „This is a Mindfulness Drill…”
Siderean – „Lost on Void’s Horizon”
Warmoon Lord – „Battlespells”
Mykki Blanco – „Broken Hearts and Beauty Sleep”
Alustrium – „A Monument to Silence”
Pharaoh – „The Powers That Be”
Boss Keloid – „Family the Smiling Thrush”
AIROD, Amelie Lens – „Raver’s Heart EP”


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari