Vladan Drobicki (Sethstat): “Mislim da je najveći trag na naše muziciranje ostavio način života koji vodimo”
Prvaci makedonskog nu jazza, Sethstat, nakon pet godina vraćaju se u Zagreb na svirku u popularni KSET 14. siječnja na još jedno izdanje Artcoustic programa. Peteročlani sastav djeluje već više od dvadeset godina, a osim “standardne” jazz forme, u svoju glazbu inkorporiraju različite žanrove i podžanrove što njihov zvuk čini vrlo eklektičnim i atraktivnim, no i dalje prepoznatljivo jazzerskim. Kako god bilo, jedno je sigurno, momci odlično sviraju, a mi smo popričali s njihovim trombonistom Vladanom Drobickim uoči skorašnjeg nastupa.
Već više od 20 godina djelujete djelujete kao bend bez prekida, nešto čime se rijetko koji bend može pohvaliti, koja je vaša tajna?
Ne radi se o tajni… Mi volimo muziku. Mislimo da imamo još šta za reći.. u stvari, istina je da smo počeli vrlo rano.
U Zagrebu ste posljednji put nastupili prije pet godina, kako to da vam je tako dugo trebalo da nam se vratite, ipak smo svojevrsni susjedi?
Nekako ne sviramo previše izvan Makedonije…u stvari, ne sviramo dovoljno.
Tradicionalna makedonska glazba je ostavila dubok trag na dobrom dijelu tamošnjih bendova, pa tako i na vama, koliko vam je trebalo kao glazbenicima da pronađete zvuk za koji možete reći da je vaš te koliku je ulogu zapravo imala gorespomenuta tradicionalna glazba?
Neminovno je imala uticaj. Radi se o genetskom kodu koji nosi svaki Makedonac…ali uticaj je imao na nas i grunge pokret, i praistoriski punk, i New York Downtown scene i sl. U stvari smo imali sreću da živimo u youtube eri i da svaka muzička informacija dođe do nas svjetlosnom brzinom. Mislim da je najveći trag na naše muziciranje ostavio način života koji vodimo..
Jedna od najčešćih asocijacija, barem kod nešto šire publike, jest improvizacija, koliko uživo improvizirate? Koliku ulogu ima improvizacija u vašoj glazbi, posebice u njenom nastanku?
Pa nismo robovi improvizacija. Ako ima neko šta reći onda se upušta u impro…ali ona nije sama po sebi bitna za nastanak kompozicije, bitniji je ambijent u koji počinje da kompozicija egzistira.
Album ste izdali za PMG Recordings, label na kojem se nalazi velik broj modernih sastava nešto alternativnijeg opredijeljenja, koja je uopće priča s tim labelom da se uspjelo okupiti toliko bendova pod isti krov?
Label vodi gospodin Mirko Popov, čovek sa energijom kao atomska centrala i ugrađenim warp pogonom za brzinu i onda je vrlo lako surađivati s njim. Uvijek je nekoliko koraka ispred, sve što trebaš je da slijediš, a to nije preteško.
Pri preslušavanju dostušnog materijala na Youtubeu, teško je oteti se dojmu da vašom glazbom zaista dominiraju puhački instrumenti, da li je to konstanta u tih vaših 25 godina rada ili pak nešto što je s vremenom postalo zastupljenije?
Ne postoji namjera da dominiraju brass instrumenti. Jednostavno tako je počelo zato što smo bili akustički dominantni. U zadnje vrijeme istina je da sintetizatori osvajaju našu muziku.
Premda su žanrovske odrednice pojam koji iz dana u dan sve više gubi smisao, kada bismo vas zagnjavili i upitali da sami opišete svoju glazbu, kako bi to izgledalo?
Najverovatnije dodirujemo najviše neki jazz pravac, ali istina je da nas mainstream jazz poklonici mnogo ne vole, previše smo surovi i ne poštujemo „pravila“ (kakva pravila u jazzu)… Istina da smo na momente i dosta Hard Core i u zadnje vreme i rejveri i slično, a mi ne robujemo žanrovima, možemo biti sve ili pa samo jedni…
Budući da niste jedan od naših lokalnih sastava, imate nešto drugačiju perspektivu što se tiče regionalne glazbene scene, još je sad 2015. napokon završila, možete li nam nabrojati nekoliko izdanja koja smatrate vrijednima pažnje?
Meni je hit “Third Sun From The Stone” – Chui, “Tideland” – Hashima, “Ex You” – PMG Kolektiv…