The Bambi Molesters: “Još više melankolične atmosfere s lijepim melodijama”

Priča o domaćem bendu koji je uspio vani iliti priča o The Bambi Molesters traje već više od dva desetljeća, od nastupa s poznatim svjetskim imenima (i gostovanja istih na njihovim albumima) pa sve do rasprodanih nastupa po cijeloj državi i svijetu te uvrštavanja njihove glazbe u svjetski poznatu TV seriju. Zaista je teško oteti se dojmu da, iako možda nisu najpopularniji bend iz Hrvatske, Bambi Molesters su definitivno jedan od najkvalitetnijih.

Kada se o njima danas govori više se ne može niti spominjati riječ hype, taj pojam vezan je uz nešto ranije godine njihovog stvaralaštva. Danas svi znaju koliko je to dobar bend, studijski i uživo, te su zato njihovi koncerti redom rasprodani. Tako će vjerojatno biti i 5. veljače kada u Tvornici kulture nastupaju s Night Beats, povodom čega je nastao i ovaj brzinski intervju.

Jedan ste od dugovječnijih „modernih“ bendova na našim prostorima, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da ste u nepromjenjenoj postavi jednako toliko. Stoga bih iskoristio priliku da vas upitam što se promijenilo (ili nije) na hrvatskoj sceni od kad ste vi počeli pa do danas? Pretpostavljam da su to ipak dva (ili pak više) različita svijeta?

Dinko: Ne znam, više manje sve mi izgleda isto, bendovi se osnivaju, sviraju, raspadaju, pa se opet okupljaju, glavno da se svira, bolje svirat nego ne.

Lada: Čini mi se da je scena danas raznovrsnija, bogatija i nekako otvorenija. Mislim da je razlog tomu i činjenica da se unazad desetak godina znatno popravila i koncertna ponuda, što ne treba zanemariti kada govorimo o mladim bendovima, o mogućnosti da uživo vide recentne svjetske izvođače pa da im to posluži kao neki kompas ili putokaz, bilo da rade sličnu ili potpuno različitu glazbu od onoga što imaju prilike vidjeti.

Osim Bambi Molestersa, svi ste sudjelovali u projektu The Strange, u principu ista postava samo što vam se pridružio Chirs Eckman na vokalima, nešto što je dosta ljudi priželjkivalo. No izuzev nastupa na Sonic Bullets festivalu u Tvornici, ništa nismo čuli o tome? Ima li nade?

Lada: The Strange su 2004. objavili album „Nights of Forgotten Films“ i EP „Comin’ Undone“. Održali smo promotivnu turneju u Hrvatskoj na kojoj nam je gost bio Scott McCaughey (Minus 5, R.E.M.) te smo, osim toga, kao The Strange nastupali i u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj. Suradnju s Chrisom smo nakon toga i dalje nastavili, bio je producent naših kasnijih albuma, a ideja o The Strange se neprestano, a uvijek iznova javlja u razgovorima, tako da postoji šansa da se ponovno okupimo i započnemo neki novi album.

Također se kroz godine vaš zvuk dosta promijenio, uvijek su to neki surf rock okviri, no teško je ne zamijetiti da je melankolična atmosfera prevladala na vašim recentnijim izdanjima. Što je sljedeće za Bambi Molesters?

Dinko: Mislim da će bit još više melankolične atmosfere s lijepim melodijama kao i do sada.

Lada: Koncepti albuma nam se zaokruže tek kad sve pjesme budu gotove, tako da zapravo ni mi sami ne znamo kako će album zvučati, sve dok nije sasvim gotov.

Ipak već više od dvadeset godina svirate skupa, kako to izgleda kada Bambiji pišu novi materijal danas, u odnosu na ono prijašnjih godina?

Dinko: Slično kao i prije, Dalibor dođe s nekom idejom ili već gotovom pjesmom, pa onda uljepšavamo, dodajemo, oduzimamo…

Često nastupate u proširenim postavama, što čeka publiku u Tvornici ovaj put?

Dinko: Luka Benčić iz My Buddy Moose će nam svirati na klavijaturi.

Lada: Ovo je više-manje „back to basics“ pristup, dvije gitare, bubanj, bas i poneka crna tipka. Nadam se da ćemo se i mi i publika zabaviti.

Nastupate s Night Beats, predstanvicima novog garažnog pokreta psihodelije, jeste li upoznati s njihovim radom? Sviđa li vam se moderna psihodelija, ipak se stvorio ogroman broj bendova sličnih žanrovskih odrednica u zadnjih par godina?

Dinko: Ne pratim baš puno nove bendove, Night Beats mi dobro zvuče, pogotovo album “Sonic Bloom”.

Lada: Ne znam za novije bendove, ali meni su jako dragi danski Baby Woodrose. Većina žanrova u nekom trenutku doživi revival, pitanje je samo koliko njih može preživjeti „hype“.

Napunili ste Tvornicu na Sonic Bullets, u principu napunite svaki prostor u kojem svirate u Zagrebu, no koji vam je od nastupa u metropoli bio najdraži te zašto?

Dinko: Meni je svaki novi nastup najdraži.

Početak je veljače, već je svaki medij izbacio svoju listu najdražih albuma, no opet moram vas pitati. Što ste najbolje čuli, a da je izašlo u 2015., neovisno o tome da li je izvođač domaći ili strani?

Dinko: Stvarno ne znam, nisam pratio.