Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 3 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Glazba

13 hibrida: Popularne pjesme s uporištem u književnosti

hibrida
Kolaž: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 7 minute

Intermedijalni susreti književnosti i glazbe oduvijek su bili česti. Još od same antike na cijeni su bile književnost i umjetnost, a u renesansi su intelektualcima proglašavani oni koji su bili sposobni prepoznati aluzije na tadašnja kanonska djela i uživati u toj ludičkoj igri. Iako je danas sve pomalo zasićeno, još uvijek se načitanost identificira s obrazovanošću i erudicijom, i još uvijek se poznavanje glazbe smatra općom kulturom. Mnogi izvođači prepoznali su da nema boljeg tla za stvaralačku afirmaciju od spajanja tih dviju umjetnosti, a mi smo odabrali trinaest primjera koji su nas zaintrigirali.

1. Led Zeppelin i J.R.R. Tolkien

Pjesma Ramble On grupe Led Zeppelin s njihovog albuma „Led Zeppelin II“ direktno preuzima riječi iz Gospodara prstenova J.R.R. Tolkiena: „Twas in the darkest depths of Mordor / I met a girl so fair / But Gollum, and the evil one crept up / And slipped away with her.”

Još nekoliko pjesama među kojima je i Misty Mountain Hop zbunilo je fanove svojim možebitnim referencama, ali slušajući njihovu The Battle of Evermore zbilja je teško ne pomisliti da su im se negdje po glavi vrtjeli Nazgûli i Galadriel! A zanimljivo je i da je sam Robert Plant, glavni tekstopisac, svog psa nazvao Strider.

2. The Police i Vladimir Nabokov

Pjesma grupe The Police Don’t Stand So Close To Me (album „Zenyatta Mondatta“) naslanja se na jedan provokativan klasik: „Young teacher the subject of schoolgirl fantasy (…) This girl is half his age (…) It’s no use, he sees her / He starts to shake and cough / Just like the old man in that book by Nabokov.”

Jasno, riječ je o Loliti Vladimira Nabokova. Prije negoli se pridružio grupi, Sting je radio kao profesor engleskoga jezika. U jednom intervjuu 1981. godine izjavio je da ni sam ne zna kako se u tom razdoblju suzdržao od kontakta sa školarkama, a budući da je volio Nabokovljev roman, svoje frustracije iznio je na papir. Početkom 2000-ih opovrgnuo je tu izjavu. Roman Lolita izašao je 1955. godine nakon čega se digla moralna panika, te je naravno bio zabranjivan i proglašen pornografskim. Film u režiji Stanleyja Kubricka povećao je popularnost tematike opsjednutosti sredovječnoga muškarca dvanaestogodišnjom djevojčicom.

3. Red Hot Chili Peppers i Dr. Seuss

Yertle the Turtle nalazi se na drugom studijskom albumu Red Hot Chili Peppersa imena „Freaky Styley“. Istoimena priča Dr. Seussa izdana 1958. godine bila je i ostala veliki hit među dječjim čitateljima, a Peppersi su par rečenica „prepisali“: „I’m Yertle The Turtle / The things I now rule / I’m king of a cow / I’m king of a mule.”

Okosnicu priče čini Yertle the Turtle, kralj jezera koji nije zadovoljan svojim tronom i naređuje svim ostalim kornjačama da mu posluže kao uporište u širenju carstva. Misleći doslovno, penjao se po naslaganim kornjačama sve više i više ne bi li dosegao samo nebo. Kornjača imena Mack na dnu hrpe najviše je patila, te je nakon nekog vremena i uzaludnih molbi nemoćno podrignula i srušila cijelu konstrukciju, rušeći kralja u blato. Riječ „burp“ u pedesetim se godinama smatrala nepristojnom, a Peppersi su se potrudili očuvati to naslijeđe sintagmom „burpin’ little turtle“ u ovoj funky izvedbi. Tko zna, možda tako i zvuče kornjače na heroinu.

4. Velvet Underground i Leopold von Sacher-Masoch

Venera u krznu Leopolda von Sacher-Masocha objavljena davne 1870. godine, svoju je reinterpretaciju doživjela tek u doba legendarnog Velvet Undergrounda i pjesme istoimenog naziva Venus in Furs (album „The Velvet Underground & Nico“): „Severin, down on your bended knee / Taste the whip, in love not given lightly / Taste the whip, now plead for me.”

Malena knjiga kontroverznog sadržaja kao što je sadomazohizam ili seksualna dominacija, uzdiže užitak u patnji do samoga trijumfa. Tako glavni lik, Severin, robuje svojoj gospodarici Vandi, a ni pjesma ne zaostaje za količinom mentalnih slika o submisiji. Bečki neurolog Richard von Krafft-Ebing, prema autorovu prezimenu, takav uzorak ponašanja etiketirao je pojmom „mazohizam“.

5. Metallica i Ernest Hemingway

For Whom the Bell Tolls hit je s albuma „Ride the Lightning“, a naslov posuđuje od istoimenog romana Ernesta Hemingwaya Komu zvono zvoni: “Men of five, still alive through the raging glow / Gone insane from this pain that they surely know.”

Roman je napisan 1940. godine kada se Hemingway vratio iz Španjolske gdje je radio kao vojni dopisnik. Glavni lik Robert Jordan, mladi sveučilišni profesor, pridružuje se Španjolskom građanskom ratu kao dobrovoljac i dobiva zadatak minirati važan neprijateljski most. Pripadnici republikanske gerile mu pomažu, a radnja se odvija unutar 72 sata. Roman tematizira smrt, strah, ideologiju, ali i prijateljstvo i žrtvu. Moguće je da verzija Metallice opisuje scenu iz 27. poglavlja u kojoj petorica likova, od kojih su trojica ranjena, dospijevaju na vrh brijega u borbi protiv fašista.

6. The Cure i Albert Camus

Pjesma Killing an Arab sumira scenu ubojstva na plaži u romanu Stranac Alberta Camusa. „I’m alive / I’m dead / I’m the stranger / Killing an Arab.“

Pjesma je imala burnu povijest, budući da su mnogi pomislili kako promiče nasilje prema Arapima umjesto da kondenzira ključne momente romana, kako je izjavio i sam frontman Robert Smith. Na izdanju singlova iz 1986. stajala je naljepnica protiv rasističke zlouporabe, a sve do 2005. godine pomalo je bila izbjegavana. Tada mijenjaju naslov u Kissing an Arab, a 2011. godine i u Killing an Ahab, radije birajući aluziju na Moby Dicka Hermana Melvillea.

7. Franz Ferdinand i Mihail Bulgakov

Love and Destroy nalazi se na B strani singla Michael, a pjesma se naslanja na sadržaj romana Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova. Uz sam sadržaj, spominje i poimence naslovnu junakinju – Margaritu Nikolajevnu: „I fly high above the Muscovites’ sky / I’m going to rip, rip, I’ll never rest (…) Margarita, love and destroy.“

Sam spot prikazuje trenutak romana u kojemu Margarita pod utjecajem čudesne kreme postaje vješticom i kreće na Sotonin bal, po putu razarujući stan kritičara Latunskog. Roman je izašao tek 1966. godine, 26 godina nakon autorove smrti, jer sovjetski režim to nije dopuštao ranije. Pokretač zbivanja je tajnoviti profesor Woland, odnosno sam đavao, koji zajedno sa svojom svitom dolazi u Moskvu 30-ih godina prošloga stoljeća i uzrokuje svakojake čudne i bizarne događaje. Paralelno s moskovljanskom radnjom, teče i radnja u doba Poncija Pilata, kojemu dolazi na smrt osuđen Ješua Ha-Nocri, nazvan lutajućim filozofom jer propovijeda o kraljevstvu nebeskom. Napisan kao krajnje vješt kolaž fantastike, filozofskih elemenata, farse i mistike, neupitno je jedan od najvećih romana 20. stoljeća.

P.S. Ni Rolling Stonesi nisu bili imuni na Bulgakovljevu magiju, pa je tako nastala Sympathy for the Devil!

8. Nirvana i Patrick Süskind

Prema vlastitim riječima, Kurt Cobain je knjigu Patricka Süskinda Parfem – povijest jednog ubojice pročitao desetak puta u životu, stoga i ne čudi da joj je posvetio pjesmu Scentless Apprentice: „Like most babies smell like butter / His smell smelled like no other / He was born scentless and senseless / He was born a scentless apprentice.“

Protagonist Jean-Baptiste Grenouille rođen je s hiperosmijom, poremećajem koji uzrokuje pretjeranu osjetljivost na mirise, ali ironično – vlastiti miris nije imao. Svoj dar koristio je u spravljanju parfema, dok ga opsesija nije toliko obuzela i nagnala na seriju ubojstava ne bi li stvorio najsavršeniji miris na svijetu – miris mlade djevojke. Roman je izašao 1985. godine, a 2006. napravljena je i filmska adaptacija.

9. Nick Cave & The Bad Seeds i John Milton

Red Right Hand nalazi se na albumu „Let Love In“, a postala je svojevrstan potpis Nicka Cavea. Sintagma „red right hand“ preuzeta je iz spjeva Johna Miltona Izgubljeni raj: „On a gathering storm comes / a tall handsome man / in a dusty black coat with a red right hand.”

Izraz označava pravedničku Božju ruku, a sam Milton preuzeo je Horacijev termin „rubente dextra“. Izgubljeni raj iz 1667. godine, u 12 dijelova i preko 10 tisuća stihova, smatra se kapitalnim Miltonovim ostvarenjem. „Junak“ je sotona, dok je područje problematike teodiceja – učenje koje ograđuje Boga od postojećeg zla na svijetu, a pojam je u filozofiju uveo Leibniz.

 10. Radiohead i George Orwell

2+2=5 ujedno je i naslov pjesme Radioheada s albuma „Hail the Thief“ i slogan što ga je George Orwell iskoristio u svom distopijskom remek-djelu 1984: „You have not been / Payin’ attention (…) Don’t question my authority or put me in the dock / ‘Cause I’m not.“

Objavljen 1949. godine, roman predstavlja totalitarno futurističko društvo u kojemu apsolutnu vlast drži Partija, a na čelu je Veliki Brat – izmišljena figura za utjerivanje straha i pokornosti. O potpunoj kontroli brine se Policija misli, a u svakoj kući nalazi se „telekran“ koji danonoćno emitira partijsku propagandu. Protagonist Winston Smith, u nedostatku individualne slobode i bilo kakve autonomije, pokušava izvršiti pobunu koja rezultira njegovim mučenjem i, na kraju, smrću. Izraz „2+2=5“ korišten je tijekom njegova ispitivanja, a navodno označava slogan za boljševički petogodišnji plan koji je promicao ispunjenje plana za samo četiri godine.

11. The Noisettes i Harper Lee

Roman Ubiti pticu rugalicu i pjesmu Atticus povezuju dvije stvari – ime glavnoga junaka, Atticusa, i početni stih pjesme koji sadrži jasnu referencu na knjigu: „To kill a mockingbird / Is to silence the song that seduces you.“

Harper Lee je za ovaj klasik iz 1960. godine osvojila Pulitzerovu nagradu, a ujedno je to bilo i posljednje djelo koje je ikada objavila. Djevojčica Scout glavni je pripovjedač, a radnja je smještena na američki Jug 30-ih godina prošloga stoljeća. U svom odrastanju, Scout nailazi na rasnu diskriminaciju, siromaštvo, bijedu, silovanje, ali također i na poruke o toleranciji, dobrim ljudima i postojanju nade. Slika svijeta nije idealistička, ali još ima onih koji vjeruju u bolje sutra. Britanski knjižničari su 2006. godine rangirali roman iznad Biblije kao jedan od „onih koje svaki odrastao čovjek mora pročitati prije smrti“, a snimljen je i film 1962. godine u režiji Roberta Mulligana.

12. Mumford & Sons i William Shakespeare

Sigh No More s istoimenog debitantskog albuma adaptacija je pjesme iz Shakespearove komedije Mnogo vike ni za što: „Serve God, love me, and mend /  This is not the end (…) One foot in sea, one on shore / My heart was never pure.“

Prototipni šejkspirovski komediografski postupci uključuju zaplete temeljene na ljubavnim i bračnim peripetijama, duhovite likove iz nižih staleža, te važnu ulogu prisluškivanja i spletki. Nevjera je aktualna od pamtivijeka, pa je tako poslužila kao inspiracija i za ovo djelo nastalo 1600. godine. Radnja obiluje dosjetkama o ženskome spolu kao nestalnom, da bi se na samome kraju dogodio obrat. Završna pjesma naslova kao i Mumfordovog, Sigh no more, savjetuje žene kako trebaju prihvatiti nevjeru muškaraca i nastaviti sretno živjeti dalje, implicirajući time da su zapravo muškarci prevrtljiv soj.

13. Mjuzikl Cats i T. S. Eliot

U redu, ovo je zapravo više od jedne pjesme. Cijeli mjuzikl temelji se na knjižici T.S. Eliota Old Possum’s Book of Practical Cats, a glazbu je skladao Andrew Lloyd Webber. Premijera Mačaka izvedena je 1981. godine na londonskom West Endu, i već su godinu dana kasnije doživjeli izvedbu na Broadwayu. Mjuzikl je osvojio brojne nagrade, između kojih Tony i Laurence Olivier, postavljan je diljem svijeta i preveden na više od dvadeset jezika. U njemu nema ni tradicionalne priče ni dijaloga, ali zato obiluje glazbenim brojevima i atraktivnim plesnim točkama.

Između ostalih, Eliotova The song of the Jellicles pretočena je u jednu od najatraktivnijih vizualnih izvedbi koja u ožujku gostuje i u Zagrebu po prvi puta:

 

Be social

Komentari