Izvještaj: PHILM pod režiserskom palicom Dave Lombarda

Dave Lombardo, najpoznatiji kao bivši bubnjar Slayera te potom kao session bubnjar bendovima poput Apocalyptice, Testamenta i Voodooculta (u kojem je svirao i “otac death metala” Chuck Schuldiner) jučer je sa svojim eksperimentalnim projektom PHILM nastupio u Močvari.
Početak koncerta najavljen je u 22 no nakon “skromnih” pola sata kašnjenja, trio je započeo svirati pripremljeni set. Iako je Močvara jučer zjapila poluprazna, znatiželjnim posjetiteljima koncerta bend je priredio žanrovsku melasu zvuka u kojoj je svatko mogao pronaći dodirne točke sa svojim glazbenim ukusom. PHILM ne samo da nije kopija svjetski poznatog Slayera, nego nudi i raznoliki spektar glazbenih pravaca objedinjenih u ovom eksperimentalnom bendu. Vokal i gitarist Gerry Paul Nestler, vješto baratajući masom efekata pridonosi masivnosti zvuka za tri gitarista, vokalom na momente podsjećajući na zlatne dane Slayera, a drugim trenucima na Jet i slične rock bendove. Za energičnim nastupom frontmena nije kaskao ni basist Francisco “Pancho” Eduardo Tomaselli koji se kroz nastup pretvorio iz povučenog izvođača u zvijer koja pumpa atmosferu u prostoriji, najviše komunicirajući s publikom od cijelog benda.

Zvijezda večeri, kako joj i doliči, sjedila je za bubnjem na sredini stagea, približenim prvom redu kako bi se dobio osobniji pristup izvođenja ali i kako bi se stvorio ugođaj kućne atmosfere, a ne kao da stojite ispred jednog od najboljih metal bubnjara u povijesti, a i danas. Dave Lombardo svira tolikom silinom, preciznošću, energijom i brzinom da je veoma brzo, dotad rasprostranjenu publiku u Močvari, približio prvim redovima kako bi i sami osjetili koji udarac rimshota ili duple pedale koju očito nije zanemario nakon sviranja u thrash metal bendovima. Setlista sastojala se od pjesama s oba albuma, “Harmonic” i “Fire from the Evening Sun” od kojih su se najviše izdvajale Vitriolize, Train, Lady of The Lake i Way Down koja je od jučer, osobno, postala favoritom.
Pjesme variraju od psihodeličnog rocka, surf rocka, bluesa i proga do sludgea, doom-a, thrasha i post hardcorea, što čini bend ne samo nevjerojatno nepredvidljivim i dinamičnim nego i izuzetno dopadljivim ljubitelju bilo kojeg od navedenih žanrova. Od “Bombardovih” intenzivnih prijelaza, razvaljivanja duple pedale, do izvedbe vokala i gitarista, što od kretnje po pozornici, što do svirke, kao i basista koji tupim glasnim tonovima upotpunjuje ionako već šarenu paletu zvukova. Ako smatrate da ste zakinuti već dulje vrijeme s novitetima u glazbi, a ljubitelj ste jednog ili više od gore navedenih žanrova, ovo bi mogao biti kraj vaše krize.
