Maali u Kinoteci: Dnevna soba nostalgije i sjete
Samo par mjesta ostalo je prazno na promociji albuma „Maali“ u Kinu Kinoteka jedne lijepe kasnoljetne večeri. Preciznije, 20. rujna 2025. kantautor Maali, pravog imena Mate Picukarić, uspio je u samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja debitantskog izdanja privući, za hrvatske pojmove, respektabilan broj slušatelja. Album s osam pjesama (+ interlude) trenutačno na YouTubeu broji 219 tisuća pregleda.
Kako je Maali sam rekao pred ispunjenom Kinotekom, broj ljudi raste iz koncerta u koncert. Prvi nastup slušalo je 50 ljudi. Na drugi je došlo duplo više da bi ovaj, treći, bilo predstavljanje albuma u punoj snazi. Što će budućnost donijeti, zaključit ćemo na kraju teksta kada malo razložimo nastup koji je trajao neočekivanih sat i 20 minuta.
Ono što nije bilo neočekivano da će sve početi s Mr. Busker, pjesmom s kojom počinje album te nam otvara višegodišnji rad Maalog koji je vidno uzbuđen i pomalo u nevjerici stigao na pozornicu u društvu još petero glazbenika. Gitarist Luka Palčić sjedio mu je slijeva, bekvokalistica Nikolina Kovačević odmah do njega, dok su u pozadini bili smješteni Ivan Džajić na basu i Krunoslav Levačić na bubnjevima. Prvu postavu na pozornici s kantautorove desne strane kompletirao je gitarist Domagoj Leljak, dok je sam Maali većinom u ruci držao akustičnu gitaru, glavni instrument svih indie folk izvođača, još tamo od vremena kada je predznak indie bio relativno nepoznat, a Elliott Smith, Ani DiFranco i Will Oldham među prvima su spojili akustičnu folk tradiciju i alt senzibilitet.
Korak po korak
Da ne odemo previše povijesno, bit će dovoljno usporedbi i impresija u ostatku teksta. Nakon Who Am I zaista sam mislio da će album odsvirati istim redoslijedom od početka do kraja i da će to biti to. Na svu sreću, nismo dobili liniju manjeg otpora i nakon Leljakovog intimističkog sola na gitari tijekom navedene pjesme, Maali se još jednom obratio publici.
„Vjerujem da je većina vas koja je ovdje poslušala album“, kazao je Picukarić te pozvao ostatak benda da mu se pridruži na pozornici. Troje puhača došli su na svoje pozicije na desnoj strani pozornice te se Maali kompletirao, a nastup koraknuo na višu razinu. Pljesak nakon Think of You, posljednje pjesme na albumu ali tek treće u Kinoteci, govorio je dovoljno koliko su ljudi zaljubljeni u prvijenac.
Scenografija dnevne sobe s foteljama, lampama i sjedilačkim sviranjem, doprinijela je da se svi osjećaju kao kod kuće – i mislim da je to vrijedilo u oba smjera. Ako stil dnevne sobe ostavimo malo po strani, u svemu viđenom osjetio se i duh starih američkih klubova iz 50-ih i početka 60-ih. U redu, jazz prizvuk u mnogim pjesmama Maalog sasvim bi odgovarao intimnim podrumima obavijenim dimom i prigušenim svjetlom, dok u Kinoteci nije bilo šanka i cigareta koji bi samo poremetili izvedbu sada već osobnog favorita Too Slow. Publika se činila kao da želi ustati svakog trena nakon završetka sporo pulsirajuće pjesme koja se postupno otvarala prema puhačima, nadograđujući se instrumentima svakih pola minute. Too Slow spora je samo ako ju usputno slušate. Mekan i emocionalno suzdržan Picukarićev vokal uz slide gitaru i puhačku sekciju drže pjesmu na stalnoj vatri između eksplozije i suzdržanosti.
Red obrada i novih
Bubanj kao da je na većini pjesama bio možda malo i predominantan, ali pripišimo to akustici prostora. Najbitnije je da je akustična baza pjesmama ostala u prvom planu pa čak i onda kada se činilo da će sve otići u drugačijem smjeru nego što je to bilo učinjeno na albumu. Dramaturgija koncerta nastavila se s dvije obrade. Prvu (Bonny Light Horseman) izvela je Nikolina Kovačević te pokazala dojmljive vokalne domete, dok je za drugu All Wash Out glavnu riječ preuzeo Luka Palčić, a električnu gitaru u ruke uzeo je Maali.
A Friend došla je nakon dijela obrada, da bih odmah nakon nje dobili tri nove pjesme koje još nisu objavljene te „nastaju vrlo sporo“. Baštinjenje ostavštine Jacka Savorettija i Matta Becklera, praktički su ujedinjeni u Same With Me, dok se u drugoj I Can See s višeglasjima te akustičnim prebiranjem po gitari više približava sentimentu Hoziera u svojoj ranijoj fazi te Bena Howarda na debiju Every Kingdom i nastavnom, mračnijem EP-ju The Burgh Island. Treća nova, Someone New, u jazzy stilu razigrana je numera, možda i glavni zalog za drugi album u nastajanju.
Neminovno smo se bližili kraju s prekrasnom Hercules prije koje je Maali predstavio svoje suradnike i prijatelje na stageu. Ukupno gledajući, iako se radi o kantautorskom projektu, apsolutno je svaki glazbenik na pozornici dobio svoju dionicu kojom je pjesmu učinio malo više svojom, ali jednako prepoznatljivom kao što je to i u studijskom izdanju. Hercules je americana u suštini, sa završnim country krešendom te je mnoge u publici „potegnula“ kod refrena.
Sazrijevanje
Someday je s razlogom izabrana za drugi singl i pretposljednju pjesmu na koncertu. Publika je s prvim stihovima pjesme spontano počela pljeskati, dok je time Someday preuzela ulogu favorita, pogotovo kada se uključi slide gitara te puhači kao nježni dinamički akcenti. Sneni prateći vokali samo pojačavaju filmske gradacije, toliko upečatljive, boniverovske i prigodne prostoru u kojem se svira, da ni pjesme o prekidima nisu tako bolne kao što se čine.
Završni čin odigrala je Apart, posljednji izdani singl koji je po koncu cijelu dvoranu digao na noge te aplauzom i ovacijama poslao Picukarića i bend iza zastora. Tijekom nastupa primijetili smo manja uštimavanja kod određenih dijelova pjesama, no s obzirom da se radi o prvom ovakvom koncertu kantautora koji tek stasa te iza sebe drži još osmero izvrsnih glazbenika, takve minorne stvari spominjemo tek toliko jer kohezija će rasti iz koncerta u koncert.
Koja je ustvari fama oko Maalog? Čini se da je nakon godina drugačijih autorskih smjerova na sceni ponovno zapuhao nježni vjetar indie folka, možda kakav nismo čuli još od The Marshmallow Notebooksa koji je svoje putovanje nostalgije i sjete započeo još u prvim godinama 21. stoljeća. Ako je sada sazrelo vrijeme za oživljavanje kod nas već pomalo zaboravljenog žanra, Maali će, prema prikazanom, uzeti sve što mu pripada.
