Oxajo: „Publika ide na koncerte puno više nego prije“

Beogradski bend Oxajo nedavno je nastupio u Vintage Industral Baru u Zagrebu. Iako još nemaju objavljen ni prvi album, sa svojih šest singlova u Srbiji su izazvali pravu pomutnju – koncerti su rasprodani, vlada velika potražnja, a dvojica pjevača i gitarista Dušan Strajnić – Dukat i Dario Vuksanović odgovorili su nam na nekolicinu pitanja kako bi razotkrili pokoji misterij. Treća kreativna snaga benda je bubnjar Marko Ajković.

Tko je inicijator okupljanja benda i kako je za vas cijela Oxajo priča započela?

Dukat: „Bubnjar Marko oženjen je za moju sestru, obitelj smo. Radi se o vrhunskom muzičaru prije svega. Dario nam je obojici prijatelj, a Marko i ja smo se s njime družili s različitih strana. Kada je krenula korona mnogo se manje sviralo pa sam napravio studio kod sebe, imao sam neke ideje i dosta vremena. I tako smo se skupili nas trojica čisto da nešto radimo te je nastala pjesma Put.

„Toliko nam je to dobro krenulo da zaista nam nije trebalo puno za napraviti jednu pjesmu. Kada smo vezali dvije-tri pjesme i bile su nam odlične, rekli smo: ajmo napraviti bend.“

S jednom pjesmom napunili Dom omladine

Već tri godine objavljujete isključivo singlove. Je li album sada već negdje, kako bi rekli, iza ugla? I zašto do njega nije došlo ranije? 

„Kada već spominjemo album, mi smo izdali već nekih 70 posto pjesama koje će se na njemu naći. Vjerujem da uskoro izlazi. Put je toliko dobro prošao da smo napravili koncert u punoj hali Doma omladine u Beogradu. Samo s jednim singlom. Čudno i bizarno iskustvo. Sviračka postava nam je tad bila drugačija, ali ime Oxajo jako se brzo pročulo na sve strane. Doduše, nismo imali puno spremnog materijala pa smo svaku napravljenu pjesmu odmah objavili zajedno sa spotom.“

Dario: „Nismo našli vrijeme da sve pjesme skupimo na gomilu i završimo studijsko izdanje. Kao da je taj tempo odredio da nastavimo sa singlovima pa koncerti, singlovi pa koncerti…“.

Prijavili ste se za Pesmu za Evroviziju 2025. godine. Čini mi se da vam je to donijelo mnoge benefite za daljnji rad i stvaranje prema široj publici. Uostalom, tada sam prvi put čuo za Oxajo. 

„Da, to nas je probilo prema široj publici. Rekli bismo da je to bio šahovski potez, a i mi smo izašli malo iz zone komfora. Bilo nam je malo i frka. Makar, da se razumijemo, za standarde rokenrola taj događaj je na vrlo visokom nivou. Vrlo visoka produkcija. Mislim da nikad ne bismo nešto slično napravili da nam se nije dogodio PZE; okupili smo ekipu za kostimografiju, koreografiju, video-umjetnika, redatelja, šminkera i frizera. Dogodio se konstruktivan svakodnevni rad i zaista dobro iskustvo za nas.“

Dario: „Postaneš jako svjestan svojih pokreta na pozornici. Meni je to definitivno popravilo i pojasnilo neke stvari. Radiš s iskusnim koreografima. I vidiš koliko poteza prolazi, ako ništa barem iz publike, kako njima to izgleda, a nama je bitno da se opustiš u cijeloj situaciji.“

Pokemoni zvuka

U kratkom vremenu formirali ste „svoj“ zvuk. Koliko i tko najviše eksperimentira sa zvukom?

„Tu prednjači Dario i kreira našu zvučnu sliku, ali i on je dosta vješt u inženjeringu zvuka pa i vidi zvuk kao neku vrstu igre. Pratimo njegov instinkt lutanja po žanrovima.“

Dario: „Kada sam se počeo baviti produkcijom, želio sam je vidjeti kroz žanrove (indie, soul, trip hop, brit rock) pa da rekreiram zvuk u potpunosti, da vidim što čini taj njihov specifični žanrovski zvuk. Skupljanje tih pokemona zvuka omogućilo nam je da se prebacimo iz nekih žanrova u druge bez problema, a opet zazvučimo kao svoji.“

„Čovek“ je s druge strane potpuno drugačija pjesma od „Čekam ih“.

„Svako donosi svoj zvuk. Imamo taj luksuz jer promatramo naš bend kao posve autorski – imamo tri autora – Marko, Dario i ja. To autorstvo nam daje eklektiku da Oxajo bude duže vrijeme na sceni i interesantan, aktualan. Različita publika uvijek se može uhvatiti za različite pjesme, a sve u okviru, rekao bih, našeg prepoznatljivog zvuka.“

Potrebno je održavati vatru

Koliko je važno vam od početka bilo imati tu prepoznatljivost u zvuku, a koliko pak se oslanjate na streaming platforme što se tiče prilaženja publici?

Dario: „To je užasno važno. Prije dok sam slušao Stray Dogg, uvijek sam prepoznao po prvim tonovima, gitari, glasu o kome i čemu se radi. Neke gitare mogu prepoznati po prvom tonu. Ali u redu, to se gradi godinama, a kada se to uspije, to znači da si na dobrom putu.“

Dukat: „Kada napraviš pjesmu ti sam znaš da je to dobra pjesma ili nije. Pa čak i koliko će biti popularna. Meni je taj trenutak, kada to shvatimo pa nas lupi euforija u studiju, znam da će možda zvučati patetično, ali to nam je stvarno prava nagrada. Ostale nagrade mi dođu kao logičan slijed u kojem nas prepoznaju neki drugi ljudi, slušatelji, novinari, urednici.

„Jako dobro stojimo i sa slušateljima na YouTubeu i streaming platformama. Imamo 20-ak tisuća slušatelja mjesečno. Nama je to nevjerojatan uspjeh. Znam da nekima treba i desetak godina na sceni da dođu do takvih brojki pa nam je izuzetno drago da smo tako brzo prepoznati. Shvaćamo da se u Srbiji događa hype oko nas, ali hype je istovremeno jako opasna stvar. Treba biti pažljiv i ne zaletjeti se.“

Dario: „Potrebno je održavati vatru.“

Dukat: „Na pola pjesama smo i za drugi album, tako da kod nas produktivnost svakako nije problem.“

Osjećaj kolektiva i pripadnosti kod mladih ljudi

U Srbiji rasprodajete koncerte, vlada velika potražnja, sve je i više nezavisnih mladih bendova koji bez problema pronalaze publiku. Kako biste opisali stanje glazbene scene u Srbiji?

Dukat: „Nešto se interesantno događa u Srbiji. Svi koncerti su krcati. Pogledajmo samo Vizelj, KOIKOI, Artan Lili, Buč Kesidi, Još Gori, a vraća se i Repetitor. Takvo stanje nije bilo prije desetak godina. Najveći bendovi od tada nisu rasprodavali sale poput bendova koji su sada u žiži. Dignuto je sve na neku novu, višu razinu. Meni je to iznenađujuće. Ljudi su krenuli na koncerte puno više nego što je to prije bio slučaj. To sam dosta povezao i s protestima, izlaskom ljudi na ulice. Čini mi se da su mladi ljudi doživjeli taj osjećaj kolektiva i pripadnosti, da si van kuće u velikoj grupi ljudi te da se može napraviti dobra energija, a to kao da se sve prelilo i na koncerte. To mi tako djeluje, tako si objašnjavam toliki skok rasprodanih koncerata i to par dana/tjedana prije nastupa.“

Dario: „Dobra stvar je kod glazbenika, barem nas s nezavisne scene, što nikad nismo ni zavisili od vlasti pa nam ne može biti gore nego što je bilo. Svi smo zajedno u tome i ništa se za nas tu nije mnogo promijenilo. Ono što se promijenilo je kolektivni duh u Beogradu. A koliko će to trajati i koji će biti rezultati, vidjet ćemo.“