Književna inventura godine na zalasku
Posljednji dani kalendarske godine obično prizivaju razna pretresanja godine na zalasku, izbore najboljih, najznačajnijih i najuspješnijih u svim aspektima života. Za vjerne čitatelje i one koji će to tek postati, Ziher je pripremio pregled najznačajnijih književnih događaja na našoj, ali i međunarodnoj književnoj sceni, u nadi da je ispred nas još jedna uspješna književna godina.
Kako to obično biva u Hrvatskoj, i književnu godinu obilježili su razni festivali i sajmovi. Jedan od najuspješnijih festivala svakako je bio zagrebački Festival svjetske književnosti, na koji je Frakturin tim doveo neka od najuglednijih imena svjetske književnosti poput Claudija Magrisa, Jaumea Cabrea i Petera Nadasa. Posebnu pohvalu festival zaslužuje zbog svojih panel diskusija na teme koje nisu usko vezane uz književnost. Iako diskusije nisu uvijek bile besprijekorno moderirane, predstavljaju iskorak kad govorimo o predstavljanju književnosti široj publici.
Uz Festival svjetske književnosti, na našoj književnoj sceni svoje je mjesto davno zauzeo Festival europske kratke priče, koji se i ove godine održao u svibnju i okupio neke od najboljih europskih kratkopričaša. Festival je napravio i iskorak kad govorimo o decentralizaciji kulture pa je dio svog programa preselio i na pozornicu novoproglašenog nacionalnog teatra u Varaždinu. Književnost se probila i na najugledniji ljetni kazališni festival, Dubrovačke ljetne igre, gdje su u palači Sponza suvremeni hrvatski autori predstavili svoja djela. Od zanimljivih događanja festivalskog tipa svakako vrijedi izdvojiti i Reviju malih književnosti, kojoj je ove godine u fokusu bila Makedonija. Ovakvo događanje značajno je u zemlji koja i sama pati od kompleksa “malog jezika”, a makedonska reprezentacija dokazala nam je kako mali jezik nipošto ne znači i – malo važnu književnost. Svoje drugo izdanje doživio je i Festival Miroslava Krleže koji se održavao na zagrebačkom Gvozdu s ciljem dodatne valorizacije rada našeg književnog klasika. Dok brojni drugi, posebice pjesnici, padaju u zaborav, Miroslav Krleža još uvijek je omiljena tema za raspravu teoretičara književnosti. Proslava 100. godišnjice rođenja Ranka Marinkovića prošla je tako s dvije kazališne premijere (“U znaku vage”, HNK Zagreb i “Dezerter” Saše Božića u ITD-u prema motivima “Kiklopa”), dok je Miroslav Krleža zaslužio čak i svoj festival. Nitko ne osporava njegovu književnu veličinu, ali to ne znači da bismo sve ostale hrvatske pisce trebali strpati u kratke biografske bilješke u čitankama.
Najveći domaći sajam knjiga, zagrebački Interliber, nije nam predstavio ništa bitno drugačije ni ove godine. Interliberom i dalje vlada pravi vašarski ugođaj, paviljonima se širi miris kobasica, fritula i kuhanog vina te nitko nema dojam da se tu uopće odvije nešto vezano uz književnost. Interliber se i ove godine predstavio kao velika tržnica knjiga interesantna velikom broju prvenstveno zbog ogromnih sniženja. Veliki izdavači tradicionalno su zauzeli svoje ogromne štandove, okupiravši tako gotovo čitave paviljone i bacivši male i srednje nakladnike u drugi plan. Za uspjeliji sajam knjiga slovi onaj pulski, koji ove godine nažalost nismo uspjeli posjetiti.
Ipak, Interliber je predstavio jedno veliko ime – Adam Johnson, dobitnik Pulitzerove nagrade, predstavio je svoj roman “Sin gospodara siročadi” u sklopu predstavljanja novih izdanja Školske knjige. Osim Johnsona, 2013. ćemo pamtiti po nezapamćenom interesu za gostovanje Joa Nesbøa, norveškog autora kriminalističkih romana. Nesbø je u Zagreb stigao kao dio programa multidisciplinarnog Noir Festivala, koji također ostavlja dojam ad hoc događanja. Nedavno je u Zagreb stigla i nova skandinavska senzacija, Thomas Enger, kojeg prozivaju nasljednikom Joa Nesbøa. Nakon nekoliko godina dominacije skandinavskih krimića književnim tržištem, gotovo s nestrpljenjem iščekujemo neki novi, nadamo se podjednako kvalitetan, književni trend.
U 2013. godini dobili smo i prvu dobitnicu Nobelove nagrade koja je čitav svoj opus posvetila isključivo jednoj formi – kratkoj priči. Radi se, naravno, o slavnoj kanadskoj književnici Alice Munro, čiji Nobel i nije bio preveliko iznenađenje, ali su iznenađujuće svakako bile reakcije književnog svijeta koji je iskazao svoje oduševljenje nagradom za Munro. Od ostalih međunarodnih nagrada vrijedi istaknuti nagradu Booker, koju je ove godine dobila mlada Eleanor Catton, u povijest upisana kao najmlađa dobitnica s najopsežnijim romanom, The Luminaries, koji broji čak 832 stranice. Na međunarodnoj sceni nagradu je osvojila i naša Daša Drndić za svoj roman “Trieste”. Radi se o nagradi publike Independenta za stranu beletrističku knjigu godine. Najznačajnijom domaćom pjesničkom nagradom, Goranovim vijencem, ovjenčan je Branko Čegec.
Naposljetku, književnu 2013. godinu zapečatila je dodjela malo manje ugledne domaće književne nagrade Kiklop. U centru pozornosti se, ponovno, nisu našli njeni pravi laureati, već stanovita Nives Drpić, poznatija našoj javnosti kao Nives Celzijus, kojoj je konačno dodijeljen njen Kiklop iz 2008. godine za hit godine – “Golu istinu”. Za razliku od svih ostalih medija, Ziher će ipak malo više pozornosti posvetiti predstavljanju pravih dobitnika i izraziti žaljenje što se književna sapunica gospođe Drpić rastegla na pet godina. Njen Kiklop je zaslužen budući da se radi o kategoriji “Hit godine” u kojoj pobjeđuje statistika, a ne literatura. Nažalost, i Nives D. uspjela je izazvati duboke podjele na hrvatskoj kulturnoj sceni između onih koji su njenu nagradu ismijavali do velikih poklonika njenog rada. Od same činjenice što su Hrvati najviše čitali vrućeg ljeta godine gospodnje 2013. sramotnije je jedino da pojedini kritičari radove raznih hrvatskih starleta uspoređuju sa radom velikog Marinkovića, čiju smo 100. godišnjicu rođenja slavili ove godine.
Kiklopa za prozno djelo godine podijelili su Roman Simić Bodrožić (“Nahrani me”) i Daša Drndić (“Belladonna”), a nagradu za pjesničku zbirku odnio je naš najveći živući kantautor, Arsen Dedić, za zbirku “Kapi za oči”. Među dobitnicima svakako vrijedi istaknuti Gordanu Farkaš Sfeci, urednicu izdavačke kuće Oceanmore, koja ima nepogrešiv “nos” za ženske dobitnice Nobelove nagrade – nakon Elfriede Jelinek i Herte Müller zaslužna je i za izdavanje triju zbirki kratkih priča Alice Munro. Osim Nobelovom nagradom, Munro je ovjenčana i Kiklopom za najbolju stranu knjigu godine, zbirku kratkih priča “Previše sreće”. Publicističkog Kiklopa odnio je sjajni mladi povjesničar Tvrtko Jakovina sa svojom knjigom “Trenuci katarze: Prijelomni događaji XX. stoljeća” u izdanju Frakture. Nagradu za životno djelo dobio je profesor Milivoj Solar, čija je nagrada nažalost, zbog gore spomenute gospođe, pala u drugi plan.
Kad sve zbrojimo i oduzmemo, 2013. bila je uspješna godina koju su u prvom planu obilježila gostovanja stranih autora i nastavak festivalizacije hrvatske kulture, pa tako i književne scene. Žalosno je da su upravo na toj književnoj sceni hrvatski autori potpuno zapostavljeni i o njihovim se (ponekad doista uspješnim djelima) gotovo niti ne govori. Naša novogodišnja čestitka odnosi se stoga prvenstveno na njih ~ u novoj 2014. godini želimo im veći broj čitatelja i veću prisutnost u svim sferama javnosti.
