Ziherov adventski kalendar 2021
Ove godine Advent na Ziheru koristimo kao izliku za zbližavanje. Odlučili smo otvoriti vrata vlastitih domova i podijeliti s čitateljima sitnice koje nama, članovima Zihera, uveseljavaju adventske dane.
Otkrit ćemo ti male tradicije i rituale koje ne preskačemo ni jedne godine, pjesme koje nam ne blijede nakon neprestanog slušanja, filmove koji su nam jednako snažni i nakon desetljeća gledanja i božićne knjige čije su nas poruke oblikovale u ono što smo danas.
Odbrojavanje do Božića može početi, a za predstojeće dane ćemo za tebe pripremiti svežanj korisnih podsjetnika za nadolazeće obaveze, savjeta kako provesti dan u krugu najbližih, kratkih priča iz našeg života ili zanimljivosti vezanih uz sadržaje kojima se u prosincu redovito vraćamo. Ostani s nama u prosincu, zaviri u naša srca i okušaj se u našim najdražim stvarčicama. Krenimo prema Božiću zajedno!
1 dan do Božića:
Animirani filmovi koje trebaš pogledati
Piše: Lovro Preprotnik
„Mickey’s Christmas Carol” (1983)
Ovaj klasik Charlesa Dickensa iz 1843. godine doživio je od osnutka kinematografije brojne filmske revitalizacije u raznim oblicima. Od crno-bijelog filma do mjuzikla pa sve do animiranog dugometražnog filma iz 2009. s Jimom Carryjem u naslovnoj ulozi jednog od najpoznatijih škrtaca u povijesti literature, Ebenezera Scroogea. Nimalo je tako otrežnjujuća činjenica da je i Disney odlučio napraviti svoju verziju ovog bezvremenskog klasika.
U samoj ulozi antiheroja našao se nitko drugi nego li Bajo Patak, a njegovog karizmatičnog nećaka Paško Patak dok je uloga Boba Cratchita pripala Mickeyju Mouseu. Kratkometražni animirani film u samo 25 minuta nastoji sažeti sve ono što su ostali prethodni filmovi Dickensove novele ispričali u minutaži od preko sat vremena. Svejedno, Disneyjev šarm kao i izvrsna animacija, ali i voljeni likovi kao što su i Šiljo u ulozi Marleyja ili, recimo, cvrčak Cvrki u ulozi duha prošlosti čine ovaj božićni crtić prikladnim za sve generacije i jednim od najkvalitetnijih animiranih filmova koje je moguće naći na božićnom repertoaru neovisno o kratkometražnoj- dugometražnoj kategoriji. U svakom slučaju, „Mickey’s Christmas Carol” izvrsna je uvertira u večernji božićni maraton drugih filmova.
„Orašar” (1973)
Izuzev samih baletnih nastupa u kazalištima diljem svijeta, „Orašar” je u samom aspektu filmske realizacije uglavnom doživljavao promašaje i realizacije nedostatne ruskog baleta koji je ostao zapamćen kao grandiozna božićna avantura ispunjena ingenioznom glazbom skladatelja Petra Ilijiča Čajkovskog.
Ruski animirani kratkometražni film originalnog imena „Shchelkunchik” iz 1973. godine u svega 27 minuta uspijeva donijeti svojoj interpretaciji „Orašara” sve ono što nijedan dugometražni film nije uspio prethodno uspio. Bajkovita, šarolika, čarobna i decentna odiseja svojim stilom animacije kao i prikazom lika Orašara, ali i ostatka likova iz baleta poput Kralja Miševa, stoji kao najuvjerljivija inscenacija popularnog baleta. Dodatan pohvalan faktor jest činjenica da je sami narativ napravljen isključivo instrumentalno, odnosno, jedini zvuk jesu stavci iz samog baleta tako da je svaka scena prilagođena dinamici glazbenog dijela koji se pritom koristi. U konačnici, kompleksna i zadivljujuća animacija s prigodnom čarobnom mješavinom boja kao i dostatnom prikazom likova poput princa koji prvotno bude vojnik ili Kralj Miševa vrijedni su gledateljeve pozornosti.
„The Candlemaker” (1956)
U obimnoj paleti božićnih filmova koji obiluju elementima kao što su Djed Božićnjak, lampice i ukrasi, sobovi, saonice, kolači i ostali božićni simboli, kratkometražni film „The Candlemaker” iz 1956. godine snimljen od strane redatelja Johna Halasa i Joyja Batchelora za Ujedinjenu luteransku crkvu u Americi izlazi iz već viđenog kalupa i donosi nešto manju, privatniju božićnu priču. Unatoč nepotrebnoj naraciji kao i pomalo djetinjastom dijalogu, svejedno izvrstan uradak koji priča priču smještenu u malenom gradu, odnosno, pripovijeda o svjećaru i njegovom sinu koji preuzme očevu ulogu u izradi svijeća za Adventske mise nakon što otac ode na put tvore nekonvencionalan film izvrstan za predblagdanske dane.
Iako sami animirani film više pogoduje religioznom aspektu Božića i pritom se više fokusira na moralnost nego li na božićni duh, realistična tematika kao i hvalevrijedna animacija stoje kao najjači faktori samog produkta te time prisvajaju mjesto na listi kvalitetnijih božićnih crtića.
Piše: Iva Kolar
„A Charlie Brown Christmas” (1965)
Prošlo je više od 50 godina otkad je Charlie Brown uz pomoć svojih vršnjaka krenuo u potragu za pravim značenjem Božića. Opterećen komercijalizacijom i naglašenom materijalnom tog velikog blagdana Charlie zapada u depresiju, naročito zbog toga što vrlo često odabire krive korake u odnosima s tim istim vršnjacima.
Charlie nije omiljen u društvu i oni mu se to ne libe pokazati, jednako kao što se ni on ne libi odbiti njihove postulate. Tvorac likova iz serije stripova „Peanuts” Charles M. Schulz za ovaj se božićni specijal odlučio sa željom da u komercijalnom svijetu Hollywooda prikaže zapravo čistu kršćansku poruku i svrhu blagdana.
Animacija ovog kratkometražnog filma, bilo da gledate originalnu ili noviju poboljšanu verziju, ostaje vjerna stripu, fokusira se na zimske motive poput snijega, klizališta te božićne priredbe. Likovima su glasove dala djeca koja dotad nisu imala nikakvo iskustvo, što je bila Schulzova želja, zbog čega film djeluje organski i iznimno je zanimljiva suprotnost između dječjih glasova i ozbiljnih tema o materijalizmu, komercijalizmu i citiranju dijelova Biblije.
Još jedno dugoročno naslijeđe filma njegova je glazba, u vrlo jazz tonu, s nekoliko lajtmotiva koji se ponavljaju tijekom filma, kao i klasicima što klasične glazbe, što tradicionalnih božićnih pjesama.
2 dana do Božića:
„Prodavačica ljubičica” – Vratite bake u mladost!
Piše: Helena Kezerić
Ako se pitate zašto o „Prodavačici ljubičica” pričam dva dana prije Božića, postoji opravdana poveznica – glavni likovi se upoznaju na Novu godinu. I iako ovo nije jedan od onih klasičnih božićnih filmova, definitivno spada u kategoriju filmova koje biste trebali gledati u prosincu – i to sa svojom bakom.
Malo tko zna ovo, no obično jednom godišnje baka i ja gledamo „Moje pjesme, moji snovi” i „Prodavačicu ljubičica”. Jedan gledamo za Uskrs, a drugi za Božić. Ako me pitate koliko puta sam svaki od spomenutih filmova gledala u životu, stvarno vam ne bi znala odgovoriti. To je kao da me pitate koliko puta sam gledala film „Tko pjeva, zlo ne misli” – puno, ali nedovoljno puno da mi dosadi.
„Prodavačica ljubičica” nije film za svakoga, riječ je o španjolskom ljubavnom mjuziklu iz 1958. s predivnom i izrazito talentiranom Saritom Montiel i Rafom Valloneom u glavnim ulogama. Početak radnje vodi nas u davnu 1899. godinu i prati ispreplitanje sudbine karizmatične prodavačice ljubičica i aristokrata s bezbrižnim načinom života. Film traje skoro dva sata i provest će nas kroz period od deset godina, možda vam se čini kao tlaka, ali ako je vaša baka u mladosti imalo voljela Saritu Montiel, vjerujte mi da će vrijediti svake minute.
Kao dijete nisam baš najbolje razumjela i doživljavala ovaj film, ali sam voljela gledati sve što se mojoj baki svidjelo jer bi ju pojedine scene prisjetile na neke anegdote ili priče o glumicama i pjevačicama koje su tada bile popularne i koje je ona voljela. Kako sam odrastala, tako sam počela primjećivati koliko snažno se baki zaiskre oči na svaku numeru, koliko je jednako zadivljena kostimografijom iz godine u godinu i koliko je ganuta Saritinom izvedbom. Od mog djetinjeg neshvaćanja smo došle do toga da ja zadnjih nekoliko godina skrivam suze na kraju filma jer sam snažno dirnuta ovim “ljubićem”.
Za mene nema boljeg poklona za Božić od bakinih izraza lica i oči punih neponovljivog sjaja, dok ju film vraća u mladost. Ako ste u mogućnosti, poklonite svojoj baki malo zajedničkog vremena uz neki njoj dragi film, poslušajte što ima za ispričati i zatražite ju da vam ispriča zbog čega joj je tako drag. To uopće ne mora biti ovaj naslov, može biti bilo koji drugi. Ono što želim reći je da uveselite svoju baku za Božić na malo drugačiji način, poklonite joj svoje vrijeme na kvalitetan način, saslušajte ju i naučite nešto novo od nje.
Ako pak sami želite pogledati ovaj filmski naslov, to možete besplatno na YouTubeu. Ja ću ga i ove godine gledati u Prepuštovcu sa svojom bakom.
3 dana do Božića:
Vrijeme je za omotavanje poklona
Piše: Helena Kezerić
Danas dijelimo nekoliko savjeta za sve poklone koje tek treba omotati. Osobno sam jedna od onih koja cijele godine skuplja vrećice, mašnice, ukrasne papire i zgodne male kutijice, sve što se unutar obitelji poklanjalo, poslužit će ponovno. U našoj obitelji su se pokloni uvijek pažljivo odmotavali. Mislim da se rodiš s tim “hoarder” momentom u sebi, otkako znam za sebe skupljam gluposti u nadi da ću ih uspjeti ponovno iskoristiti za nešto drugo.
U prodaji se danas mogu pronaći čudesa koja će olakšati s pakiranjem malenih znakova pažnje, no ponekad ta pakiranja koštaju više od samog poklona. Nisam škrta, nemojte me krivo shvatiti, ali ponekad treba razmišljati ekonomično i eko prijateljski. Ako ste, poput mene, ove godine sve ostavili za zadnji čas i ne volite gužve, olakšajte si i posegnite za minimalnim elementima koji će rezultirati maksimalnim učinkom.
Običan smeđi ili bijeli (fotokopirni) papir ili papir za kruh ili voće u dobrom stanju (da, onaj smeđi škrnicl) i špaga uz par češera, grančica šipka, prutića cimeta, kriški sušene naranče ili grančica smreke učinit će čuda.
Ako u kućanstvu nemate smeđeg ili bijelog običnog papira, posegnite da starim novinama i prošećite vrtom i dopustite da vam kreativa proradi. Ako vam je dosta svega i kasni je sat ili nemate vrt, uzmite te novine, nacrtajte špagu/mašnu ili srce preko omotanog poklona i ne grizite se jer niste imali više vremena. Vjerujte mi, druga strana vam uopće neće zamjeriti. Dapače, pamtit će vaš trud i poseban način na koji ste upakirali poklon jako dugo godina. Osobno još uvijek pamtim kutiju umotanu u prastare novine s maštovitim naslovima (kolege s fakulteta su se posebno potrudili) i kutiju omotanu listovima stripa i ukrašenu zgnječenim limenkama popularnog tamnog gaziranog napitka. Takve stvari se pamte, ne skupocjeni papir za umatanje.
4 dana do Božića:
Recept za Ziher kolačiće
Piše i peče: Patrik Horvat
Kad se Ziher ekipa raspisala o temama koje bi htjeli s vama podijeliti u ovogodišnjem Ziherovom adventskom kalendaru, pala mi je na pamet ideja da bi mogao objaviti recept. Kakav? Pa za nešto slatko, stiže nam Božić. I tako je stvoren “Ziher cookie”, keksić koji će se Ziher svakome svidjeti. Zamolio sam kolege i kolegice da mi se jave sa sastojcima koje najviše vole u keksima i od dijela njih složio recept. Kako bi bio pristupačan baš svima, odlučio sam recept učiniti veganskim, a jednostavnim. Ukratko, radi se o “chocolate chip” keksu s grožđicama.
Suhi sastojci:
Glatko brašno 225 g
Kakao u prahu* 10 g (pogledajte napomenu na kraju recepta)
Prašak za pecivo 1,5 žličica (ako stavite 1 žličicu, bit će spljošteniji)
Sol 1/2 žličice (poželjno više za posip prije ili nakon pečenja)
Fino mljeveni bademi/lješnjaci/orasi 50 g (poželjno tostirati prije mljevenja)
Mljevena kava 1/4 žličice (podignut će okus čokolade)
Cimet, na vrh noža (opcionalno)
Mokri sastojci:
Kokosovo ulje, 110 g (kruto, ne otopljeno)
Biljno mlijeko bez šećera (koristio sam bademovo), 100 ml
Muscovado šećer* ili drugi smeđi šećer, 130 g (pogledajte napomenu na kraju recepta)
Paketići vanilin šećera, 2 (opcionalno, ja ga stavljam, jer mi odgovara)
Ekstrakt vanilije, 1 žličica
Rum, 1/2 – 1 žličica
Posip:
Čokolada za kuhanje (veganska) 100 g (cca 3 prutića velike čokolade za kuhanje)
Grožđice, nasjeckane, 100 g
12-14 kolačića
Priprema:
1. Tostirajte odabrane orašaste plodove u tavi nekoliko minuta i sameljite ih u multipraktiku ili blenderu do fine konzistencije kao u orahnjači. Blanširanje nije potrebno, ali ako imate vremena, možete
2. Ubacite sve suhe sastojke u posudu i dobro izmiješajte
3. U drugu posudu ubacite kruto kokosovo ulje i šećer(e) i vilicom ili pjenjačom sjedinite
4. Dodajte biljno mlijeko, ekstrakt vanilije i rum te dobro pomiješajte sve zajedno
5. Postepeno dodajte suhe sastojke u mokru smjesu i lopaticom ih lagano spojite
6. Nasjeckajte čokoladu na male kockice i s grožđicama isto polako spojite u smjesu (cilj je ne dobiti previše tekuću smjesu, zato lagano spojite). Ako želite posebno lijepu prezentaciju keksića, sačuvajte dio komadića čokolade i grožđica da ih utisnete na vrh kuglica tijesta prije pečenja
7. Obavezno ohladite gotovo tijesto za kekse u hladnjaku 30 minuta i vraćajte ju u frižider dok ne koristite tijesto
8. U međuvremenu zagrijte pećnicu na 180°C
9. Obložite veliki protvan papirom za pečenje i od ohlađene smjese formirajte kuglice veličine ping-pong loptica. Za prvu turu rasporedite ih u 2 reda po 3 s još 2 kuglice tijesta u sredini (tako se ispostavilo optimalno s obzirom na to da se kuglice rašire i spljošte te im treba mjesta na plehu)
10. Pecite keksiće 12 minuta, izvadite ih iz pećnice i ostavite da se ohlade na protvanu oko 10 minuta i onda ih preselite u posude za kekse ili na drugu površinu da se dovoljno stvrdnu (cilj je ostaviti ih mekanima i ne peći ih predugo te ih ohladiti da se ne raspadnu)
11. Ponovite s ostatkom tijesta
* Napomene:
Boja kolačića ovisit će o gramaži kakaa u prahu koju koristite i o tome koliko je taman smeđi šećer za koji se odlučite. Muscovado šećer koji sam ja imao i koji inače volim već je dovoljno taman da oboji kolačiće u tamno smeđu boju, zato je u receptu malo kakaa u prahu. Ako želite bljeđe kolačiće izostavite kakao u prahu i koristite svjetliji smeđi šećer ili drugi svjetliji šećer po izboru.
Postoje različite čokolade za kuhanje, odaberite onu koja vama (i/ili vašim gostima) najviše odgovara.
Recept ne traži mljeveni lan i vodu ili drugu zamjenu za jaja.
Ako želite isprobati ovaj recept vegetarijanski, ne veganski, zamijenite udio kokosovog ulja maslacem i dodajte jaje odnosno jaja. Ako se odlučite za ovu varijantu, jaja dodajete sa šećerima, a maslac preporučujem da otopite na laganoj vatri i blago zatamnite (EN: browning butter) odnosno zagrijavate dovoljno da se maslac razdvoji na mlijeko i vodu i da se mliječni udio zatamni te oboji ugrijanu tekućinu. Isto kao s dodavanjem kave uz čokoladu, nakon što probate brown butter nikad više nećete u slične kekse ubaciti maslac ravno iz pakiranja. 🙂 Okus je toliko bolji.
Zadržavam pravo na pogreške u omjerima količina ili na nedovoljno prilagođavanje preferencijama šire mase s obzirom na to da nisam još dovoljno profesionalan u receptima. Recept je isproban više puta i funkcionira. 🙂
Sretno s pečenjem i uživajte!
5 dana do Božića:
„NeverEnding Story” – Čuvajte svoje snove!
Piše: Ana Hotko
Jedan od najljepših nebožićnih božićnih filmova mi je „NeverEnding Story” (1984.). Zapravo, mogu reći da mi je to jedan od najdražih filmova svih vremena, jedan od onih koje sam imala na VHS kaseti (na kojoj su bila i dva animirana filma, Disneyev „Lady and the Tramp” i „An American Tail” redatelja Dona Blutha – sve filmovi s odličnom glazbom). Sjećate se tog perioda? Jeste li bili uopće tada rođeni? Ako vam naslov filma ništa ne sugerira, možda vam je poznata sad već legendarna scena iz serije „Stranger Things” u kojoj Dustin i Suzie, u kritičnom trenutku treće sezone, imaju ničim izazvani sing-along. E, pa pjesma koju pjevaju je naslovni song filma „NeverEnding Story” utemeljenog na istoimenoj knjizi njemačkog književnika Michaela Endea.
Sam film započinje pričom o dječaku Bastianu kojem je nedavno umrla majka, a otac ga pokušava potaknuti da nastavi sa životom. Kako to obično biva, otac misli dobro, ali nema baš takta dok mu se sin bori s emocijama, ali i sa školskim nasilnicima. Bježeći upravo od tih malih gadova, Bastian se sklanja u knjižaru gdje mu pogled pada na knjigu koja nije za njega, kako mu kaže vlasnik knjižare, no dječak se oglušuje o upozorenje (ili je to bio lukavi moment obrnute psihologije) i potajice uzima knjigu. Došavši u školu, shvaća da ima test iz matematike i umjesto odlaska na nastavu sakriva se na tavanu škole, vadi knjigu i tada kreće priča.
Beskrajna je to priča o ljudskim snovima i posebnoj zemlji Fantaziji koju ti snovi grade. No, što se desi kada ljudi prestanu sanjati, kada prestanu vjerovati u svoje snove, kada ih preplavi beznađe? Priča je to o hrabrom mladom ratniku imena Atreyu (hvala na zauvijek nerealnim očekivanjima od dječaka i muškaraca!) i njegovoj potrazi za načinom da spasi svoju zemlju Fantaziju od stravičnog Ništa koje je proždire. Na tom putu upoznaje mnoga čudna stvorenja koja mu pomažu ili odmažu, te daju zrnce po zrnce informacija, djelić po djelić slagalice, sve dok se ne suoči sa samim sobom i nas kao gledatelje ili čitatelje ne učini spasiocima Fantazije.
Koliko god puta pogledala ovaj film, a samo tijekom osnovne škole sam ga pogledala sigurno više od dvadeset puta, nailazim na novi sloj, na novo značenje, na novu pouku. Kako je Božić doba buđenja nove nade nakon zimskog crnila, „NeverEnding Story” je svakako jedan od ljepših filmova koje možete pogledati sami ili s obitelji. Ako negdje nađete knjigu, preporučujem i nju.
6 dana do Božića:
Ispiši božićne čestitke za svoje najdraže
Danas imamo samo kratki podsjetnik za jedu malu gestu koja će razveseliti mnoge – ispišite božićne čestitke za svoje najdraže. Čak i ako niste imali naviku to raditi do sada, bit će veće i ljepše iznenađenje. Također, ako nemate ideju što pokloniti članovima obitelji ili najboljim prijateljima, uvijek možete čestitku izraditi sami.
Ako imate bake i djedove ili rodbinu koja ne živi u istom gradu, izdvojite vrijeme i razveselite ih malim znakom pažnje, njima će to puno značiti. Čak i ako čestitka stigne nakon Božića, svejedno će jednako snažno grijati srca kojima je namijenjena.
7 dana do Božića:
5 loših božićnih filmova koje ove godine možeš pronaći na Netflixu
Piše: Helena Kezerić
Ušli smo u posljednji tjedan prije Božića i krajnje je vrijeme da potegnem temu loših božićnih filmova s Netflixa. Prošle godine sam ušla u neku čudnu fazu gledanja loših božićnih filmova u prosincu pa sam izdvojila petnaest najgorih, ove godine će biti dovoljno upozoriti vas na njih pet.
Nemojte me krivo shvatiti, uopće vas ne osuđujem ako u ovakvim filmovima pronalazite radost. Zaboga, sve sam ih pogledala tako da se prva nemam pravo javljati. Ono što me čudi je činjenica da netko namjerno radi loše filmove, još nisam prešla preko toga. Nova godina je pred vratima, nemamo baš više previše vremena, krenimo u pregled izdvojenih filmskih naslova s ponekim spojlerom. Na dnu liste vas čekaju traileri spomenutih filmova kako biste se lakše povezali s mojim skraćenim komentarom.
5. „Holidate”
Jedina razlika između ovog filma i onih niže navedenih je ta što u njemu glumi Emma Roberts, za koju ste prethodno čuli. Klišeji se nižu jedni za drugim, ali je cijela produkcija na puno ozbiljnijoj razini nego u „Midnight at the Magnolia” ili katastrofi od “kalifornijskog Božića”. To je jedini razlog zašto je na previsokom petom mjestu ove liste. Blagdanski casual dating pretvori se u pravu ljubav nakon brojnih nepotrebnih srednjoškolskih sebičnih ispada. Zar ste očekivali nešto drugačije?
4. „The Princess Switch 3: Romancing the Star”
Nisam očekivala da će doći do trećeg nastavka nakon lošeg drugog, ali čini mi se da ćemo i sljedećeg Božića dočekati novi nastavak, ovom nema kraja. Priznat ću nešto čega me je malo sram – uživala sam u ovom filmu iako je totalna glupost! Ponavljam, sve je to zbog Vanesse Hudgens, koja mi je iz nekog neobjašnjivog razloga neizmjerno simpatična. Tri žene koje izgledaju identično, dvije od njih su sestrične i prečesto glume jedna drugu. Ono što mi se cijelo vrijeme ipak motalo po glavi je to kako je Vanessa u ovom filmu morala ljubiti četiri različite osobe, previše bakterija u jednom filmu, ako se mene pita. Zanimljivost je kako se u filmu spominju kraljevina Aldovija i Penglija, koje su direktna poveznica s filmskim naslovom koji se nalazi na broju tri ove liste.
3. „A Christmas Prince 3: The Royal Baby”
Odavde na dalje ide sve samo gore od goreg – čak i kad ste mislili da od ovog ne može gore. Vjerujte mi, može. Baš kako je protagonistica iz Belgravije najavila, postoji i kraljevina Aldovija koja ima problema jer se nad nerođeno dijete nadvilo prokletstvo. Ljudi, ne šalim se. Novinarka Amber se udala za princa i nakon kraljevskog vjenčanja dolazi kraljevska beba. Novopečena kraljica je operirana od svih protokola i pravila i želi da njeno dijele ide u javnu školu i vozi se podzemnom željeznicom iako Aldovija nema podzemnu željeznicu. Tu je još i tradicionalna kraljevska obitelj iz Penglije koja prkosi Amberinim uvjerenjima i krađa starih dokumenata. Ne znam, evo, recite vi meni je li ovaj film stvarno bio potreban ili smo mogli živjeti bez njega?
2. „Midnight at the Magnolia”
Moj bože. Dvoje iritantnih prijatelja vode neku radio emisiju i u njoj bez pardona sa slušateljima dijele previše osobnih informacija o svojim partnerima koje ne žele upoznati s obitelji – da, to su izjavili u eter. Naravno da ih njihovi partneri napucaju preko telefonskog poziva, oni ne razumiju zašto. Dragi moji, čudno je kako ste uopće uspjeli pronaći nekoga s takvim ponašanjem. U prvih pet minuta sam vidjela kako će se cijeli film odigrati. Želim božićni film kojem u prvih pet do petnaest minuta ne mogu predvidjeti radnju. Tražim li previše ili gledam krive filmove?
1. „A California Christmas: City Lights”
Prošle godine je prvi dio kalifornijskog Božića zauzeo visoko drugom mjesto, no pozicionirala sam ga tako iako nisam gledala film, nego samo njegove isječke. E pa ove godine sam ga pogledala, na jedvite jade. Jednostavno postaje toliko teško gledljiv nakon pola sata da radije peglam i slažem veš, nego zurim u te sladunjave i jeftine splačine. Nastavak koji nitko nije tražio stavlja mladi par na kušnju, kad se Joseph mora vratiti u grad i potencijalno odreći rančerskog života, no Callie se ne može nositi s pritiskom života na visokoj nozi u gradu. Koliko god možda volite loše filmove, vjerujte ovaj apsolutno nikako ne zaslužuje vaše slobodno vrijeme.
8 dana do Božića:
Poslušaj Evinu playlistu za drugačiji božićni osjećaj
Piše: Eva Juraški
Božić dolazi, a s njime na svakom koraku, priznali si to ili ne, već izlizane božićne pjesme. Već davnih dana sam počela kolutati očima kada čujem All I Want For Christmas Is You ili Last Christmas, koja mi je predraga stvar, no nažalost shopping centri su ti koji su iz nje iscrpili posljednji atom snage. Moguće je da patim od tzv. predbožićnog sindroma jer su mi uvijek pripreme za Božić poprilično stresne, stoga vjerojatno od tog svog stresa nekako nastojim božićne pjesme svesti upravo na shopping centre i zabave na otvorenom.
Ne bih htjela da ova priča zvuči kao da ”bacam hejt” na božićne stvari jer u suštini postoje božićne stvari koje su mi izrazito drage, poput klasičnih božićnih pjesama Franka Sinatre, Jamesa Deana, Binga Crosby, no ruku na srce, na streaming servisima postoji brdo takvih nostalgičnih playlisti. Upravo iz tog razloga u toplini vlastitog doma pustim si stvari koje me na neki način asociraju i vežu uz Božić. Primijetila sam kako su takve playliste prava rijetkost i odlučila sam se na pomalo izazovan pothvat kolekcioniranja melodija.
Ovaj put nisam se htjela ograničiti na pojedine žanrove jer žanr je u ovom slučaju sporedna stvar. Vjerojatno ćete primijetiti kako playlistom dominiraju jazz i dream pop stvari jer moja malenkost takve melodije doživljava izrazito božićnim. Božić je ispričan bajkama i u tih mjesec dana si uvijek nastojimo priuštiti stvari koje si inače ne možemo često priuštiti tijekom godine: bilo od adventskog putovanja, druženja s najmilijim ljudima, pa do slatkih uživanja u dobroj knjizi uz obavezan zalogaj nečeg slatkog i uz čašu dobrog vina ili pak šalicu najdražeg toplog napitka. Navedene aktivnosti postaju još slađe uz okrepljujuće i dojmljive taktove koje nam pružaju Cocteau Twins, Enya, Beach House i brojni drugi koji nas u tom momentu odvedu u srcu nam drago mjesto, čak i da ne mrdnemo iz vlastitog doma, jer uz njih svaka mašta postaje stvarnost trenutka.
9 dana do Božića:
Pogledaj crtani film „Anastazija” (1997.)
Piše: Helena Kezerić
Jedan od ljepših crtano-muzičkih filmova radnju djelomično temelji na povijesnim događajima i vodi nas u 1926. godinu te priča priču o izgubljenoj princezi koja će sasvim slučajno pronaći svoju davno izgubljenu obitelj. Osim prekrasne glazbene podloge, vraća nas u djetinjstvo i podsjeća na dane kad smo imali manje briga.
Kućom se širio miris suhih kolača od kokosa za koje smo sestra i ja znale da su skriveni negdje, ali nismo ih uspjele pronaći. Na starom Grundig TV-u nije radio danjinski pa smo se izmjenivale ustajanjem i premiještanjem kanala. Na nekom od programa taman se počeo prikazivati crtić koji nas je od početka oduševio i prikovao za ekran. Neću ti ništa više otkriti, ali ako želiš ponovno probuditi dijete u sebi, probaj s „Anastazijom” i javi nam dojmove.
10 dana do Božića:
Pročitaj „Božić Herculea Poirota”, Agatha Christie
Piše: Iva Kolar
Ah, ništa nije tako božićno kao jedno dobro ubojstvo, zar ne?
Jedne sam godine tijekom predbožićnog čišćenja sobe otkrila da mi na polici stoji knjižica o Herculeu Poirotu, kojeg sam kao klinka vjerno pratila svake nedjelje prijepodne na televiziji, ali nikad o njemu nisam čitala. Vrijeme je bilo idealno, a bila sam i na neplaniranom pohodu božićnog čitanja krimića i trilera tada već nekoliko godina zaredom (još mi je uvijek svježe u pamćenju kada sam za jedan Božić progutala tri romana R. L. Stinea).
Ovaj roman Agathe Christie ni po čemu nije posebno božićni osim po vremenu radnje – bogati engleski plemići su glavni likovi, sa svojim uvrnutim obiteljskim odnosima, ladanjskim kućama i spletkama koje može otpetljati samo i jedino Hercule Poirot.
Christie vješto kao i uvijek zapetljava klupko priče o bogatašu koji iznenada poziva svoju obitelj na božićno druženje da bi ih obavijestio kako želi promijeniti svoju oporuku – recept za katastrofu i, očito, ubojstvo.
Ako vas (nametnuti) stres prosinca polako počinje pritiskati, zaronite u svijet Herculea Poirota i svoje frustracije izbacite pasivnim promatranjem obiteljske drame kakvu, nadam se, nećete nikada morati doživjeti.
11 dana do Božića:
Poklanjamo ti knjige
S obzirom na to da smo primijetili kako se naši pratitelji posebno vesele knjigama, odlučili smo se raspištoljiti i podijeliti još poneki naslov. Danas ti poklanjamo putopis „Čigra i ja” (Mladen Šutej) i naslov iznenađenja. Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi adventski post s oznakom 14/24. U komentaru označi koga ćeš obradovati jednim od dva ponuđena naslova, igramo se do 22:55. Slučajni odabir odlučit će o tvojoj sudbini, a dobitnika/cu ćemo proglasiti večeras (14. prosinca) oko ponoći. Sretno!
12 dana do Božića:
Danas se sije pšenica
Lucija je bila djevica i mučenica iz Sirakuze, koja je umrla oko 304. godine za Dioklecijanovih progona kršćana. O njenom teškom životu i mučeničkoj smrti u puku postoji više legendi u koje u ovom tekstu nećemo zalaziti. Zanimljivo je kako je sijanje pšenice na dan svete Lucije čin ritualnog i magijskog karaktera preuzet iz poganskog doba i modificiran u kršćanstvo.
Prije reforme gregorijanskog kalendara blagdan sv. Lucije padao je u vrijeme zimskog solsticija. Poklapao se s kultom poganskog božanstva Berte (koji u sjaju vlada) i Holde (božice braka i plodnosti), pa tako Lucija nosi upravo neke od tih simbola – sjaj svjetla (Lucija znači ona koja svijetli) pa i plodnosti, koja se odnosi na plodove prirode, jer će zasađena pšenica pokazati hoće li godina koja dolazi biti plodan u usjevima. Narodno vjerovanje kaže kako gustoća i boja iznikle pšenice na Božić pokazuje bolju ili lošiju žetvu iduće godine. Stara tradicija sijanja pšenice na dan Svete Lucije možda pomalo blijedi, no, ako ste se odlučili slijediti ju ove godine, za vas smo pripremili mali vodič koji će pomoći da vaša pšenica bude lijepa i bujna.
Neki i danas drže do običaja da se od sv. Lucije prati vrijeme preostalih 12 dana do Božića, a svaki dan predstavlja redom mjesece u godini. Vjeruju da će, kakvo je vrijeme tog dana, tako biti i taj cijeli mjesec. Pšenica se kod nas često veže trakicom s hrvatskom trobojnicom, a neki u sredini pšenice ostavljaju udubinu u koju stave čašicu za rakiju sa svijećom. Ta svijeća se pali od Badnjaka do sveta Tri kralja dok obitelj moli.
Sijanje pšenice
Neki vole pšenicu večer prije namočiti u mlakoj vodi te je pustiti da odstoji do jutra, nakon toga ju osušiti na salveti i posijati. Bez tog koraka se može i to nije uvjet da tvoja pšenica ispadne lijepa i bogata, ali definitivno može pomoći.
Savjetujemo da svoju pšenicu posiješ u plićoj posudi za cvijeće (ne ovakvoj sa slike niže), običnoj plastičnoj posudici ili na tanjuriću (mi smo to kao djeca radili u posudici od mliječnog namaza). U tu posudu dodaj malo zemlje i zrna pšenice gusto rasporedi po dnu posude tako da se dno ne vidi i da ne bude praznog mjesta. Prekrij zrna pšenice slojem zemlje, zalij ju i smjesti na toplo (ali ne izravno pored izvora topline kako se pšenica ne bi osušila) i dobro osvijetljeno mjesto.
SAVJET: Prvih nekoliko dana, prije nego što vlati pšenice počnu izbijati van, možeš ju prekriti aluminijskom folijom jer ona čuva vlagu. Važno je samo ukloniti foliju čim počne puštati zelene izdanke i zalijevati ju svaki dan.
Nemoj pretjerati sa zalijevanjem, potrebna ti je otprilike jedna žlica vode ako je riječ o maloj posudici. Ako imaš plastičnu bocu s raspršivačem (špricko za cvijeće), radije tako “zalij” svoju pšenicu na dnevnoj bazi.
Kad tvoja pšenica dovoljno naraste, odreži joj vrhove na jednaku duljinu i ukrasi po potrebi. Želimo ti bujnu i sretnu novu godinu!
13 dana do Božića:
Poslušaj album „Christmas Songs” (Bad Religion)
Piše: Ana Hotko
Sjećam se, bila je jesen, taman u onom periodu kada ima sve manje lišća na stablima, ali u dućanima ima sve više božićnih artikala premda smo tek “odradili” Sve svete i Dan mrtvih. Tada sam radila uredski posao i ne znam zašto točno – možda zbog osjećaja da ću uskoro dati otkaz – tražila sam muziku koja bi me razveselila. Nešto novo. Pa kad oko mene ima sve više božićnih motiva, nek’ to budu božićne pjesme! Dotadašnji favorit kantautorice Jewel, „Joy: A Holiday Collection”, vjerojatno bi u tom času imao kontraefekt. Ne znam ni sama kako, naletjela sam na skroz friško objavljen božićni album Bad Religiona. Utjecajni kalifornijski punk bend koji se još k tome zove Bad Religion ima božićni album? Je li to neka zezancija?
Zezancija ili ne, pogled na popis pjesama s albuma „Christmas Songs” potvrdio je da su to uistinu naslovi nekih od najpoznatijih božićnih pjesama: O Come All Ye Faithfull, White Christmas, Little Drummer Boy, God Rest Ye Merry Gentlemen – sve same uspješnice adventskog repertoara, bar na engleskom govornom području. Kao protuteža tome, na samom kraju je novi miks njihova singla American Jesus iz 1993., koji je ovoga puta napravio Andy Wallace. Na naslovnici poznata fotografija fotografa Geralda Wallera koji je 1946. objektivom uhvatio austrijskog siročića radosnog radi novih cipela koje mu je darovao američki Crveni križ. Zvuči obećavajuće, no hoće li mi popraviti raspoloženje? Može li me uopće bend, čiji je frontmen Gregory Graffin doktor zoologije i samoprozvani naturalist (ne samo ateist), ufurati u božićno raspoloženje? (Zašto mi je do tog potonjeg tada bilo stalo, samo boginja zna.)
Već sam na moćno muško višeglasje kojem započinje prva pjesma Hark! The Herald Angels Sing podigla desnu obrvu u vedroj nevjerici. Zatim je uslijedilo furiozno bubnjanje Brooksa Wackermana uz čvrste gitare ostatka benda. Na pola prve pjesme bila sam s osmijehom od uha do uha i “kupljena” za vijeke vjekova. Amen. Ne znam kako je jedan takav bend uspio napraviti toliko radostan božićni album, ali – čuda se dešavaju.
Još kad znam da 20 posto zarade od albuma ide udruzi koja okuplja žrtve koje su zlostavljali svećenici (Survivors Network of those Abused by Priests) – a Božić je vrijeme donacija potrebitima – imam sasvim dovoljno razloga svake godine u doba Adventa (a i kad god se sjetim) više puta zavrtjeti ovaj album. Pridružite mi se!
14 dana do Božića:
Poklanjamo ti knjige
Danas ti poklanjamo knjige „Velika tajna Pona: Potraga” (Tina Primorac) i naslov iznenađenja. Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi adventski post s oznakom 11/24. U komentaru označi koga ćeš obradovati jednim od dva ponuđena naslova, igramo se do 22:55. Slučajni odabir odlučit će o tvojoj sudbini, a dobitnika/cu ćemo proglasiti večeras (11. prosinca) oko ponoći. Sretno!
15 dana do Božića:
Poklon nije nužno zamotan u sjajni papir
Piše: Marija Anušić
Svatko od nas ima sjećanja na Božiće iz djetinjstva, neke uspomene su slatke, neke gorke, neke tople, a neke bismo rado zaboravili. Moji Božići, barem u prvih osam godina života, bili su idilični, kao iz filmova koje danas rado gledamo već u studenome dok blagdani još ni ne kucaju na vrata. Danima prije Božića baka bi krenula s kolačima noseći za sobom staru teku ispisanu rukopisom njene bake. Stranice požutjele, flekave od desetljeća prstiju umazanih mašću dok su listali i tražili recepte za orah kiflice, šapice, puslice, štangice, volovske oči i mnoge druge kojih se sad više ne mogu ni sjetiti. Bakina tekica s receptima davno je izgubljena u poratnoj selidbi (što nikad neću prežaliti), a mi danas, ako stignemo, napravimo jedan kolač i kupimo kutiju onih sitnih u Kauflandu ili Lidlu. Da se nađe.
S godinama sam shvatila da sam, uza svu suvremenost, samostalnost i hladnoću kakvu bih voljela pripisati svome karakteru, zapravo vrlo tradicionalna. Dio mene istinski žudi za pečenjem kolača, izradom nakita za bor, slaganjem poklona za obitelj i prijatelje, za onim pravim duhom blagdana koji se plasira u reklamama, ali se vrlo rijetko nalazi u stvarnosti. Nakon ovog retrospektivnog uvoda dolazimo do prave teme o kojoj sam željela napisati koju riječ: tradiciji poklanjanja za Božić.
U djetinjstvu mi je, vrlo kratko, ako se dobro sjećam, poklone donosio Djed Mraz (Božićnjaka sam upoznala tek selidbom u Zagreb, ali do tad već nisam vjerovala ni u jednog ni u drugog), a kasnije su to bili roditelji. U pravilu su to bile igračke koje sam željela i slatkiši. Ništa pompozno i nikad ništa previše. Naravno, kao pravo dijete rođeno u osamdesetima, nisam izbjegla ni ja ono monstruozno slikanje s lokalnim Djeda Mrazom, koji je uglavnom bio kakav nacvrcani susjed, treća kuća od Mehine, dole niz ulicu. Fotografije nas djece, u užasno sparenoj odjeći (danas klinci izgledaju kao da iskaču sa stranica modnog časopisa, dok smo mi izgledali kao da nas je oblačio daltonist operiran od ukusa), s „kesom” punom jeftinih slatkiša, dok sjedimo na krilu rumenog djedice s plastičnom bradom, krase većinu foto albuma moje generacije. I poneki scenarij horor filma.
Možemo se mi zezati koliko god hoćemo, ali sve su to lijepe uspomene. Baš kao što ću redovito okretati očima na Last Christmas, a negdje duboko u sebi (ili ne baš tako duboko) iskreno u njoj uživati. Ali, to je tema za neki drugi tekst…
U ovom ćemo se tekstu malo osvrnuti na poklanjanje. Zadnjih godina božićne poklone doživljavam nekako podvojeno: osjećam ugodu dok ih biram i poklanjam dragim ljudima, ali i beskrajan stres pritiska što će se kome pokloniti na obiteljskim druženjima. Ljudi bezglavo jure, kupuju „samo sitnicu” nekome i upravo to „moranje”, ta prisila da se nešto nekome pokloni jer je takav običaj, od tog istog običaja stvorio je nešto nadasve nakaradno. U svemu tome su trgovci pronašli svoju nišu, naravno, marketing je jači nego ikad, igra se na osjećaj zajedništva i obiteljske topline koja mnogima danas zapravo nedostaje. Sjetite se samo reklama za teleoperatere u kojima svi sretno prtljaju po mobitelima dok sjede u okićenoj sobi pored bora, a ne zaboravimo ni pionira božićnog marketinga: Coca-Colu. Svima je već poznato da je današnji Božićnjak zapravo sišao upravo s njihove reklame.
Tradicija poklanjanja u kršćanstvu vezuje se za legendu o tri kralja koji daruju tek rođenog Krista, međutim, ona seže i puno dalje u poganske religije, no ono na što se želim osvrnuti je smisao darivanja u vrijeme Božića. Nekoć, kad su ljudi pretežno živjeli na selu, darivalo se skromno i od srca (voće, kolači, orasi…), ali danas u našem užurbanom svijetu u kojem vlada imperativ prodaje, smisao se gotovo u potpunosti izgubio. Kako danas nekome darovati ušećerenu jabuku kad će od nekog drugog dobiti ručni sat ili mobitel? Poriv u ljudima ostao je isti kao i nekad, ali običaj se izmijenio. I to ne na bolje.
Kako je ovaj tekst prilika da svi mi damo od sebe nešto osobno za ove blagdane, ja bih voljela podijeliti s vama ono što meni poklanjanje za Božić znači. Iako smatram da ljude treba darivati svaki dan u godini ako vam dar baš za njih potpadne pod prste, ovo je jedinstvena prilika da pokažete nekome da vam je stalo. Pokloni nikada ne bi trebali biti reda radi, onda je bolje da ih nema. Osluškujte svoje prijatelje i svoju obitelj, ako ne žele ništa materijalno, priredite im ručak, napravite kolač, odvedite ih u kino. Poklon nije nužno zamotan u sjajni papir ili celofan i ostavljen pod borom. On može biti bilo što, sve dok je od srca. Ne gurajte se po nagužvanim trgovinama i ne bacajte novac na jeftinu plastiku i „sitnice”. Izradite poklone, naručite od lokalnih umjetnika kakvu rukotvorinu… Vratimo blagdanima miris i smisao i izvedimo ih iz šoping centara na velika vrata.
16 dana do Božića:
Božićne epizode Alana Forda koje su nas nasmijale do suza
Piše: Helena Kezerić
Za današnju pričicu sam razmišljala u smjeru stripova koji su svoju radnju smjestili u predbožićno i Božićno vrijeme, no malo je onih koji su nas u isto vrijeme uspjeli i nasmijati do suza. To je kategorija kojom sasvim zasluženo vlada kultni satirični strip Alan Ford. Ne znam jeste li znali, no Alan Ford je osmišljen kao parodija na Jamesa Bonda, a nevjerojatnu je popularnost uživao jedino u Milanu i Jugoslaviji, no njegova popularnost ne jenjava ni danas. Nikad nije preveden na engleski, iako je britanski glumac Peter O’Toole bio glavna inspiracija za istoimenog glavnog lika, a u drugim zemljama (primjerice Francuskoj ili Brazilu) nije doživio ni deseti nastavak (u Danskoj se ugasio nakon 6. broja).
Pitanje je bi li Alan Ford bio tako popularan na ovim prostorima da za prijevod nije bio zadužen veliki Nenad Brixy, novinar, urednik, književnik i humorist. Ono što je ovom stripu donijelo dodatnu popularnost su situacije koje se danas čine kao točna predviđanja – jer svi znamo kako je to kad bogati kradu od siromašnih, saznajemo svakodnevno o novim pothvatima korumpiranih političara i moćnika, serviraju nam se lijepe laži i jeftine parole… Sve nam to nažalost puni svakodnevicu. Lazar Džanić, autor knjige „Cvjećarnica u Kući cvijeća”, ide toliko precizno u analizu značaja ovog naslova prozivajući strip dokumentarnim zapisom.
Važno je napomenuti kako se prvih 75 nastavaka najviše cijeni, a serijal je čitljiv i pratljiv do 200-tog nastavka, nakon kojeg kvaliteta crteža i scenarija osjetno slabi. Priznajem da sam strip čitala do 180 i nekog broja, kasnije mi to jednostavno više nije bilo to. U ovoj preporuci ću se referirati na epizode unutar 75 najboljih nastavaka, odabrala sam epizodu 6, 8, 30 i 42.
Neću spojlati onima koji će se po prvi puta primiti čitanja, ali ću vas pokušati kratko zainteresirati šturim informacijama. Epizoda 6 „Traži se Alex Barry” dala je grupi TNT zadatak da pronađe atomskog stručnjaka i izumitelja gume za žvakanje, a sadrži legendarnu scenu u hotelu. U epizodi broj 8 pod nazivom „Zimska idila” grupa TNT istražuje misteriozno nestajanje božićnih jelki u gradu, u njoj Bob pokazuje svoje manire u komunikaciji sa slučajnim mušterijama u cvjećarnici. U epizodi 30 „Bradati pljačkaši” grupu TNT opljačka banda bradatih djedica, a naši omiljeni akteri smišljaju osvetu uz pomoć Shakespearea. Epizoda 42 naziva „Vrijeme darivanja” prikazuje kako članovi grupe TNT kreativnim rješenjima pokušavaju zaraditi kako bi barem nešto stavili na blagdanski stol, ali se nađu u krivo vrijeme na krivom mjestu.
Ukrcajte se na vlak nostalgije i pametnog humora i ovog Božića podsjetite se na to zašto je Alan Ford već desetljećima toliko popularan na ovim prostorima.
17 dana do Božića:
Poklanjamo knjigu
Danas ti poklanjamo knjigu „Prema istinitoj priči” (Delphine de Vigan), posjeti našu Facebook stranicu i pronađi jutarnji adventski post s oznakom 8/24. U komentaru ispod Facebook objave podijeli s nama što si zadnje čitao/la kako bi sudjelovao/la u nagradnoj igri. Slučajni odabir odlučit će o tvojoj sudbini, nagradna igra traje do 22:55 sati, a dobitnika/cu ćemo proglasiti večeras (8. prosinca) oko 23:00. Sretno!
18 dana do Božića:
Playlista kojom je Yuri sebi vratio Božić
Piše: Igor Jurilj
Najljepše Božiće vezujem za općem puku vjerojatno najosjetljivije razdoblje – rane devedesete. Istra. Hladnoća. Bura. Bez snijega. Jele i smreke. Potraga za božićnom jelkom sa svojom majkom, tada u najranijim dvadesetima i s dva posla, dok je otac bio na ratištu. I sva sumanutost deliričnog vremena, manjkavost opće sreće i sjaja, pa čak i tog ugođaja, majka je nadoknađivala slikovnicama, pjesmaricama, lampicama s porečke pijace i božićnim pjesmama koje su orile iz našeg stana visokih stropova.
Od svima znanih dječjih religijskih, hrvatskih estradnih (i dalje srcu mi prisnih) koje sam s vremenom napustio, ali kojima se vraćam rado u zamišljenom muzeju sjećanja, do onih ‘zrelih’, stranih glazbenika koje su ostale u predvorjima istih i danas mi mirišu na jelovinu kao i na orašaste šapice. Božić mi je uvijek prolazio u duhu gospela i napjeva koje nisam tada shvaćao, a danas ne shvaćam ni kako su nužno božićne. Bit će da su The Blind Boys of Alabama, Willie Nelson ili Perry Como nešto drugo vidjeli radili u tom magičnom kraju godine…
I kako su godine prolazile, Božić je postajao sve manje važan, vjerojatno u nekoj post-adolescentskoj aroganciji namijenjenoj institucijama, a živopisan val koji probuja iz trbuha prema grudima na već prve taktove nekih od ovih pjesama namjerno zanijekan. Naravno, svakom buntu dođe kraj, pa tako širiš krila muzeja sjećanja novim postavama u kojima će se naći pjesme slušane u samoizgnanstvu…
Dok pečeš tvrdu, gastarbajtersku pogaču u tuđini i na plastično drvce veličine šampanjca postavljaš rukom rađene kuglice, vrtiš ilegalne MP3-ce onog što je tvoje srce zaštitilo autorskim pravom na djetinjstvo. I pred Božić u tuđini sam spoznaješ da božićna magija nije u institucijama, pravilima i običajima. Ona je u pleteru uspomena kojeg nosiš na prsima kao prekrasno ružan džemper, nekako baš krajem prosinca, tvojim se klasicima pridružuju suvremeni vilenjaci melankolična pjeva. Ah, da, ti provokatori konvencija, zločesta djeca – poput Fione Apple, Sufjana Stevensa ili Communist Daughter – koju je Djed Mraz zaobišao nekako su mi postali dio božićnog kolaža zbog osjetne melankolije svojih blagdanskih iskustava.
I što više Božića možemo nabrojati na ruke, manje zaslužujemo posjet Djeda Mraza (sori, ekipa purista) i više smo svjesni svoje odraslosti. O tome možda najbolje govore The Killers iz godine u godinu sa svojim humanitarnim Božićnim singlovima kojih je sada već dovoljno za cijelu kompilaciju, ali Božić mi više ne prolazi bez komičnog i šašavo tarantinovskog singla koji zaokružuje ovu listu muškarca koji vidi razvojne faze sebe kao dječaka u svakoj od ovih pjesama.
19 dana do Božića:
Pet mračnih božićnih filmova za Grincheve
Piše: Ramona Boban-Vlahović
Staromodna sam, što ću. Nedostaje mi vrijeme kada smo božićne pjesme slušali samo tjedan dana oko Božića. Žalim čak i za nebrojenim reprizama filma „Sam u kući” kada se uhvatim da na nekom od programa gledam treći božićni film za redom s istom radnjom i predmetenim naslovom. O snijegu za Božić da ni ne pričamo.
Možda su i vama već dosadile božićne pjesme i više nego jednom ste frknuli nosom na prerano postavljene božićne ukrase po gradu. Možda ste jedna od onih osoba kojima je i Grinch previše sladunjav. Otkad je proglašen božićnim filmom, više ne možete uživati ni u filmu „Umri muški”?
Nemate brige! Podijelit ću s vama svoju listu pet mračni(ji)h božićnih filmova koji će često svejedno završiti sladunjavo, ali ne prije nego likovi prođu neke mračne situacije. Ako vas ovi filmovi izdeprimiraju, uvijek možete posegnuti za Netflixom ili bilo kojim programom u pretplati za brzu dozu reanimacije božićnog duha. Ho-ho-ho!
5. Zločesti Djed Mraz (Bad Santa, 2003)
„Zločesti Djed Mraz” prvi je film u novije vrijeme koji se okuražio prikazati alternativnu sliku inače mitskog djedice u božićnim filmovima. Djedovi u božićnim filmovima su nekad izričito (a nekad samo u to sumnjamo) – pravi Djed Mraz. U filmu „Zločesti Djed Mraz, Billy Bob Thornton je alkoholičar, prostak i karijerni kriminalac. Njegov život se počne mijenjati kada pod okrilje uzme jednog dječaka.
Od svih situacija crne komedije, koja se odvije u ovom filmu, meni je najpotresnija bila scena u kojoj Lorelai Gilmore tj. Lauren Graham, hm… Pa recimo da nećete nikad Gilmoreice gledati na isti način nakon scene u jacuzziju.
4. Smrtonosno oružje (Lethal Weapon, 1989.)
Ne znam kako je kod vas, ali kod mene je mama bila posebno pristrana prema Melu Gibsonu, pa je „Smrtonosno oružje” bio jedan od filmova čije su se reprize mogle gledati više puta. Iako su kasniji nastavci uobičajena policijska komedija, prvi film bio je mnogo mračnije dramsko ostvarenje.
Riggs nije samo komična luda. On ulazi u opasne situacije jer ga nije briga za vlastiti život. On ionako kod kuće čuva metak kojim namjerava počiniti samoubojstvo. Božićna večera Murtaghovih, nakon mnogo peripetija, ga ispuni nadom u život.
3. Batman se vraća (Batman Returns, 1992.)
Jedna od najcjenjenijih ekranizacija Batmanove priče odvija se u vrijeme Božića. Gothamom hara zli Pingvin (Danny De Vitto) i ništa manje zao poslovnjak Max Schreck (Christopher Walken). Uvijek mi je bilo teško gledati ovaj film, baš zbog Pingvina koji je posebno odvratan. Ovo je Tim Burton prije nego je radio uvrnute komedijice za sve uzraste.
Doduše, najzanimljiviji lik je Žena Mačka u izvedbi Michelle Pfeiffer kao pandan Keatonovom Batmanu, kao ljubavni interes Bruceu Wayneu, i najpamtljivije kao sugovornik u dirljivom dijalogu o imeli. Jer ona može biti otrovna ako ju pojedeš…
2. Oči širom zatvorene (Eyes Wide Shut, 1999.)
Tom Cruise i Nicole Kidman su se pojavili skupa u nekoliko filmova. (Da, znam ih sve poimence. Ne, to nije trenutno bitno.) Ipak, niti jedan od njih nije bio toliko intiman, toliko erotski i toliko uvrnut.
„Oči širom zatvorene” posljednji su film koji je režirao Stanley Kubrick i priča nas upoznaje s bračnim parom Billom i Alice, koji si priznaju da su pomišljali na nevjeru. Bill prihvati poziv na tajnu, erotsku zabavu, ali nažalost njegov san vrlo brzo postaje noćna mora s potencijalno smrtonosnim posljedicama. A njegova žena ionako ima dobru ideju kako sačuvati vezu.
1. Jahači pravde (Retfærdighedens Ryttere, 2020)
„Jahači pravde” film je o trojici geekova koji s bave softwareom za predviđanje. Nakon što jedan od njih preživi sudar vlakova, oni zajedničkim snagama utvrđuju da sudar nije bio nesreća, nego ciljani napad na glavnog svjedoka protiv bande Jahači pravde.
Film se zahukta nakon što kontaktiraju muža jedne od poginulih i predstave mu svoju teoriju, a on zbog nje započne osvetnički pohod na bandu. Sve samo da se ne bi morao suočiti s gubitkom žene, ni s odgovornošću za kći koja tuguje za majkom. Božićna koda kojom film završava dodaje pozamašnu dozu šećera na jedan prilično gorak film.
20 dana do Božića:
Priča o kuhanom vinu + recept
Cimet, klinčići i topli slatkasti miris vina. Jeste li se ikad pitali odakle potječe tradicija kuhanja vina u predbožićno vrijeme? Teško je odrediti tko i kad je započeo s pripremom ovog napitka. Zna se da su još stari Rimljani kuhali vino s medom i začinima i njime se grijali u hladnim mjesecima.
Neki tvrde kako je Charles Dickens pomogao u populariziranju konzumacije kuhanog vina oko Božića. Naime, u poznatoj noveli „A Christmas Carol” iz 1843. godine spominje klasični viktorijanski napitak Smoking Bishop, riječ je o kuhanom vino-punču s gorkastom i dimljenom notom citrusa.
Danas je ponuda božićnih napitaka proširena raznim varijacijama kuhanih vina, rum-punčeva i kremastih toplih blago alkoholnih napitaka, a mnogi jedva čekaju izliku da kućom prostru miris cimeta i klinčića.
Nema ljepšeg nego nakon ručka dobru obiteljsku atmosferu upotpuniti još boljim božićnim napitkom. Tu uskačemo mi jer ti danas ostavljamo svoj najdraži recept za kuhano vino, ali uz malu napomenu – sutra je Sveti Nikola, ne zaboravi očistiti čizmicu 😉
Recept za crno kuhano vino
Sastojci:
1 l crnog vina iz srednjeg cjenovnog raspona
2 dl vode
2 žlice smeđeg ruma ili viskija (proizvoljno)
6 klinčića
3 zvjezdasta anisa (proizvoljno)
2 štapića cimeta
1 naranča
3 žlice šećera
Priprema:
Nareži naranču na manje kriške. U lonac stavi šećer i zalij ga s vrlo malo crnog vina. Drži ga na laganoj vatri dok ne primijetiš da se šećer karamelizirao. Uzmi komad duple gaze ili muslina i sve začine stavi u tkaninu te ih zaveži u mali paketić s koncem. Ovaj korak će ti poslije olakšati vađenje začina prije posluživanja. U karameliziran šećer dodaj ostatak vina, rum, vodu, narezanu naranču i svežanj sa začinima.
Kuhaj ih na laganoj vatri dvadesetak minuta uz povremeno miješanje, nemoj poklapati lonac. Kada tekućina proključa, skloni lonac s vatre, začine izvadi iz vina i posluži vruć napitak.
21 dan do Božića:
Poklanjamo ti albume na CD-u
Bliži se Sveti Nikola, a ovo darivanje će ti možda dobro doći da popuniš nečiju “čizmicu”. Nećemo provjeravati je li ti Krampus pripremio zlatnu šibu ili ne (godina je bila dovoljno teška sama za sebe), ali ti nudimo albume „On My Own” (Jake Bugg, 2016.) i „Assume Form” (James Blake, 2019.).
Na našoj Facebook stranici pronađi jutarnji adventski post s oznakom 4/24 i u komentaru ispod objave označi osobu kojoj bi poklonio/la jedan od ponuđenih albuma. Kandidate skupljamo do 22:55, slučajni odabir odlučit će o tvojoj sudbini, a dobitnika/cu ćemo proglasiti večeras (4. prosinca) u 23:00.
22 dana do Božića:
Priča o božićnim lampicama koje smo jednako voljeli i mrzili
Piše: Helena Kezerić
Vraćamo se u devedesete bez nekog pompoznog uvoda i počast odajemo posebnom modelu lampica koje su bile dio božićnog asortimana brojnih kućanstava. Nisam sigurna postoji li predmet koji je bio jednako omražen koliko i voljen.
Ove božićne lampice bile su najveći neprijatelj bosih stopala (zaboravite na Lego kockice), dugih raspuštenih kosa i svakog pokušaja raspetljavanja.
Moja obitelj nikad nije kitila drvce prije Badnjaka, tako je bilo otkako znam za sebe, a isto je i danas. Nakon što bi se francuska salata zgotovila, dobili bi dopuštenje za okupiranje stola. Do tada je već prošlo četiri popodne, mrak je već pao, zavjese su oprane i postavljene i baka je usporila tempo, što bi nam uvijek bio znak da smo lagano pri kraju s božićnim zaduženjima. Tata bi se primio montiranja “bora” u dnevnom boravku uz par spontanih psovki zbog neposlušnog panja-stalka, a sestri i meni je to znak za odlazak po božićne ukrase na tavan. Od mnoštva kutija za cipele koje smo donijele, a u kojima su se skrivale brižno pohranjenje kuglice svih mogućih oblika, boja i materijala (neke starije i od nas zajedno), zanimala bi nas samo jedna – ona s lampicama.
Nadobudno bi otvorile kutiju od Borovo sandala i izvadile tri seta lampica sljubljenih u gordijski čvor božićnog šarenila. Mačka bi dobila zabranu pristupa, a mi bi se primile otpetljavanja, zauzevši tako cijeli dnevni boravak. Lampice su bile na dvosjedu, oko stola, na podu ispred TV-a, jednostavno posvuda.
Početak bi uvijek bio zabavan, ali u nekom trenutku bi se prelio u odustajanje. Znam da sigurno pamtite trenutak kad ste stali bosom nogom na jednu od ovih lampica, no jesu li vam se ikad one spetljale u kosu? Ako sad mislite da ne znate što je gore, reći ću vam da je gore kad zbog lampica morate rezati kosu. Kako su godine prolazile, tako smo sve manje bile oduševljene kutijom za cipele u kojoj su lampice. Svejedno, svake godine nam je bilo lijepo promatrati ih nakon postavljanja. Nisam nikad mislila da ću to reći, ali dvadeset godina kasnije te lampice mi nedostaju i rado bi moderne led lampice u svakom trenutku mijenjala za ovu staromodniju verziju. Možda sam luda, možda je nostalgija, a možda mi samo nedostaje vrijeme u kojem je najveći problem bio otpetljati lampice iz kose. S nestrpljenjem očekujem čuti vaše uspomene vezane uz ove šarene, oštre i posebne svjetleće zvjezdice. 🙂
23 dana do Božića:
Darujemo te knjigama
Danas ne dijelimo uspomene, nego knjige „Maratonac” (Nebojša Lujanović), „Petlja” (Franjo Janeš) i „Majčinstvo” (Sheila Heti)!
Požuri na našu Facebook stranicu i pronađi jutarnji adventski post s oznakom 2/24, ne tražimo te ništa, a rado ćemo dati sve (poput poznate numere Vlatke Pokos), ali postoji mala kvaka. U komentaru ispod Facebook objave nam označi osobu koju bi pod borom uveselio jedan od ponuđenih naslova. Slučajni odabir odlučit će o tvojoj sudbini, a dobitnika/cu ćemo proglasiti večeras (2. prosinca) u 23:00.
24 dana do Božića:
Prisjetite se animiranog filma „Rupert and the Frog Song”
Piše: Helena Kezerić
Za prvi dan prosinca pripremila sam malo nostalgije i, vjerovali ili ne, žabe. Ovaj dan posvetite svojim najmlađima ili jednostavno ponovno probudite dijete u sebi, a ja ću vam otkriti kakve veze Rupert i žabice imaju s mojim Božićem.
Vraćamo se u meni davnu 2002. godinu i osnovnu školu u Kašini. Te godine se jedan mali ženski dječji zbor otisnuo na natjecanje u kazalište Trešnja, a jedna od tri pjesme s repertoara bila nam je Mi idemo dalje, hrvatski prijevod pjesme We All Stand Together, čiji je tekst potpisnica ovih redova nažalost skoro pa zaboravila.
Upravo je ta pjesma u originalnoj izvedbi dio kratkog crtanog filma „Rupert and the Frog Song”, koji je nastao 1984. zahvaljujući Paulu McCartneyju i njegovoj ljubavi prema stripu „Rupert the Bear”. Crtani film nema nikakve veze s Božićem, ali pjesma koju sam često izvodila sa zborom odisala je zajedništvom i ljubavlju – osjećajima koji nam se intenzivno javljaju u zadnjem mjesecu u godini. Sjećam se da sam sa sestrom i sestričnom cijele godine pjevala tu pjesmicu i smijale smo se dok smo za otvorenim prozorom pjevale susjedima u prolazu, a najzabavniji dio bi nam bilo oponašanje žabljeg baritona.
Možda je baš ta pomisao kako ćemo se ponovno svi skupiti i prisjetiti veselih uspomena ono što Rupertu i žabicama stavlja božićni predznak u mojoj glavi, to je jedna od onih pjesama koju rado puštam oko Božića i koju jedva čekam otkriti nećacima. U nadi da neću ostati neshvaćena i da netko od čitatelja zna cijeli tekst hrvatske verzije pjesme (molim vas javite se u redakciju) ostavljam vas sa žabicama. Crtani film u cijelosti možete pogledati na linku.
