Prije tri godine razgovarali smo s Akleom Neon – pravim imenom Dorotea Zovko – kada je debitirala na sceni sa singlom Da mi je. Danas broji iza sebe stotine tisuća pregleda na YouTubeu, stotine koncerata odrađenih čak i u vrijeme pandemije, osam singlova i videospotova, ali i jedan album.

Prvijenac „Dođi na joji” objavljen je znakovito 22. veljače ove godine, a s njega smo čuli čak pet singlova. Aklea Neon od prvog je razgovora proširila žanrove i stil, kao i svoj način nastupanja. Ususret njezinom koncertu kojim će predstaviti album hrvatskoj publici, okrenuli smo njezin broj, zasjeli na virtualnu kavu, dorađivali razgovor putem društvenih mreža i saznali što se to promijenilo u životu putujuće glazbenice od zadnje ćakule.

Prvi album

Danas kada si mama prvog albuma, moraš biti ponosna na svoje prvo dijete s kojim nisi žurila. Pitanje je posve otrcano, ali svaki prvi put, prvo dijete uvijek je uzbudljivo iskustvo svakom od nas, pa sigurno i tebi?

Zoveš me mama. Kul. Ovo mi je prvo neonsko stvorenje i životno ostvarenje. Rijetko pamtim datume rođendana, al 22.2.2022. mi se urezao. Ribica je u horoskopu, a one su jako kreativne i uvijek malo čudnjikave – što „Dođi na joji” utjelovljuje u potpunosti. Imati album mi je najveći san oduvijek. Valjda sam mislila da ću se nakon njegove objave pretvoriti u zraku svjetla, ali ono što sam shvatila nakon što je izašao, osim da imam ogromnu podršku iznimnog plemena, jest da i nakon što ostvariš svoju najveću želju život se dalje kotrlja, radiš iste stvari, samo na malo višoj razini.

Što predstavlja „Dođi na joji” kao zaokruženo djelo?

Moj prvijenac je onaj poziv koji se ne odbija i xxl sonični hug. Eklektičan je pa ćete na njemu pronaći afrosoul, reggae, psychill, pop, dub, world music… Skupljala sam inspiraciju za njega u svim krajevima svijeta, ipak sam putujuća glazbenica i to jako utječe na moj izričaj. Kroz album „Dođi na joji” dopuštam si prolaziti kroz sve spektre emocija. Idem i u one mirnije i mračnije dijelove sebe, za koje sam prije mislila da je nepotrebno opjevavati. No ogromna je sloboda ispjevati tugu ili strah, kroz zvuk se te emocije transformiraju.

Album si predstavila kroz pet singlova prilično različitog zvuka. Što si tijekom rada na njima (i samom albumu) najviše glazbeno naučila?

Nema što nisam. Znanje buja kao kvasac – u svim smjerovima. Baš sam sad razmišljala o nekim kreativnim odlukama koje bih možda drugačije donijela, ali ne bih imala tu školu da nisam objavila album. Postoji taj jedan trenutak preokreta nakon što svoj dar pokloniš svijetu, tek ga onda možeš vidjeti u potpunosti i jedan potpuno novi spektar učenja se otključa.

Ko-kreacija i važnost kvalitetnog tima je jedna od tih stvari. Kao one-girl-bend sam uvijek sve radila sama, no za objavu albuma je potrebna cijela lepeza ljudi s različitim znanjima da ga se može plasirati, najvažniji od njih bio mi je genijalan producent elektro glazbe Pavle Kladarin aka Klaada s kojim sam radila sedam od jedanaest pjesama na albumu. Pa kad shvatiš da nakon toga stvar nije gotova, tko će biti onaj koji radi mastering albuma, tko onaj tko radi likovno oblikovanje, a kako ćemo to sad uobličiti za live, što s distribucijom… Jedna obavljena akcija otvara još puno novih portala koji su mi u svijet donijeli iznimne suradnike. Na kraju CD bookleta imam tri stranice zahvala.

Prva putovanja glazbom

U posljednje si tri godine bila izuzetno aktivna, kako na radu na albumu, tako i na cesti kao putujuća glazbenica. Što si na putu (ili na pola puta) najviše naučila?

Naučila sam se biti više strpljiva, ostaviti neki projekt da se „paca“, pa se vratiti na njega svježe glave. Vjerovati samom procesu, ne mojoj percepciji toga kako bi proces trebao izgledati, prepustiti se kreativnom valu, prepustiti se vjeri u kontinuirano vježbanje, ne raditi sve kampanjski što je oduvijek bio moj stil, vjerovati u svoju kreaciju, a ne u ono što drugi kažu o mojoj kreaciji. Svega je tu bilo.

Kako gledaš na svoj autorski rad: svoje lajtmotive, teme, a i svoja najdraža sredstva izražavanja?

“Selflove is the potion, so sip your portion” kažem u jednoj stvari. Lajtmotiv bi valjda bio prihvaćanje sebe u svoj svojoj svestranosti, radikalna autentičnost, hrabrost, mekoća… I naravno ljubav, ne mogu zaboravit’ ljubav. Od sredstava koristim sva koja amplificiraju moju ekspresiju bila to govorena riječ ili melodija, looper ili pokret tijela. Slušam se i vjerujem si pa mi u određenom trenutku bude jasno koji je najbolji način za izraziti nadolazeću emociju.

Prvi bend

Album predstavljaš u klubu 28, koji se nalazi na porstoru nekadašnje kultne Jabuke, ali ne kao samostalna izvođačica, nego u formaciji benda. Kako je došlo do formiranja Sound Doulas i tko ste?

Doule su žene koje su ogromna podrška drugim ženama, najčešće pri porodu. A mi rađamo zvuk. Na hrvatskom jeziku bi zapravo bile zvučne babice. Imati all-girl bend je nakon pet godina solo sviranja, ogroman upgrade. Odjednom sam se učetverostručila. Ana Kelemen mi je na bubnjevima, Helena Hena Ernoić na basu i Ivna Ji na semplerima i ritam mašini. To su soul sestre koje razumiju što predstavljam jer i same žive sličan život. Pripremile smo pravu afro-etno igranku.

Što ti djevojke donose u odnosu na samostalno nastupanje?

Slobodu. Kao one-girl-bend cijeli nastup je na meni, pa ne mogu publici dati toliko prisutnosti koliko bih voljela jer mi je pogled na Abletonu. Osim toga taj osjećaj da te netko drži, da ne moram sve sama, kao i masivnost zvuka. Čim sam oformila bend ovo ljeto dobila sam booking za main stage, a do tada su me uglavnom uzimali kao predgrupu ili kao act na nekim manjim pozornicama.

Kao umjetnica glazbom, ali i riječima, koja je tvoja poruka koju komuniciraš publici?

Budite svoji bez obzira na ikog drugog. Život je maraton ne sprint. Konstantni i mali pomaci se zbrajaju i u kroz par godine se vide veliki pomaci. Nastavite čak i onda kada vam se čini da sve stoji. Naučite se osluškivati i naučite si sami dati ono što vam treba. Da sam okrivljavala osječku scenu koja nije htjela svirati Eryku Badu za svoju glazbenu stagnaciju ne bih se nikad primila gitare i pokrenula se kao one-girl-bend. Zato i sada mogu imati rasprodan prvi samostalni koncert, sav moj rad protekle četiri godine se zbrojio. I snovi mi se lako ostvaruju. A tako mogu i vama. Ako u to ne vjerujete, upalite si „Dođi na joji” i dopustite da vam to kažem na drugi način.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.