In memoriam: Quincy Jones

Quincy Jones – ime koje u popularnoj kulturi vezujemo za “Thriller” Michaela Jacksona, preminuo je 3. studenog u 91. godini života. No iznenadit će vas što je i koga je sve zadužio glazbeni mastermind.

Jones, danas legenda glazbene kulture i industrije, proslavio se kao glazbenik, skladatelj, producent i kulturni opinion maker. Rođen 1933. godine u jazzom opčinjenom Chicagu, Jones je započeo svoju karijeru kao trubač, brzo se zaljubivši u ovaj neograničeni ekspresivni stil. Naravno, to ga je dovelo do suradnje s velikanima poput Lionela Hamptona. U svojim je dvadesetim godinama svirao s bandom Dizzyja Gillespiea, gdje je njegov talent za aranžiranje privukao pozornost utjecajnih glazbenih krugova.

Rana iskustva s ikonama jazza i putovanja po svijetu usmjerila su njegovu kreativnu ambiciju i zamiješala temelje karijeri koja će prijeći granice žanrova i pomaknuti umjetničke granice, kako to često voli opisati Wikipedia ili Encyclopaedia Britannica. Kada govorimo o usponu u jazzu i aranžiranju uopće, Quincy je prvi značajan trag ostavio u jazzu svojim debitantskim albumom „This Is How I Feel About Jazz“ iz 1957. godine, na kojem je pokazao svoje vještine izvođača i aranžera. Oko tog vremena aranžirao je za velikane poput Counta Basiea, Raya Charlesa i Dukea Ellingtona, što mu je osiguralo mjesto među jazz facama. No Jones se nije zaustavio na njima: uskoro se okrenuo filmskoj glazbi i pop produkciji​ Milwaukee Record.

Pionirski rad u popu i filmskoj glazbi

Jones se okrenuo Hollywoodu i postao jedan od prvih crnih skladatelja koji je skladao za velike filmove, uključujući „In the Heat of the Night“ i „The Pawnbroker“. Njegova glazba za film „The Color Purple“ iz 1985. godine donijela mu je priznanja kritičara i nominaciju za Oscara. Također je skladao glazbu za popularne TV serije kao što su „Sanford and Son“ i „Ironside“, a čime je inovativni zvuk doveo u srednju struju. Jedan od njegovih revolucionarnih uspjeha bio je postavljanje na poziciju potpredsjednika u Mercury Recordsu, gdje je kao prvi crnački glazbenik na toj poziciji pokazao sposobnost uočavanja talenta, kao i poticanja kreativnosti. Tamo je, spomenimo, producirao hitove za mladu pjevačicu Lesley Gore, uključujući “It’s My Party” i “You Don’t Own Me”​.

Suradnja s Kraljem popa

Redefiniranje pop glazbe Možda najpoznatiji dio Jonesovog rada jest suradnja s Michaelom Jacksonom koji se uz njega prometnuo iz benda Jackson 5 u pop ikonu milenija. Njihova suradnja započela je albumom „Off the Wall“ 1979. godine gdje su sljubili pop, funk i soul, a ostavili trajan zvuk. Povijest su zabilježili albumom „Thriller“ (1982.), koji je postao najprodavaniji album svih vremena. Jones je producirao Jacksonove danas kultne naslove kao što su “Billie Jean”, “Beat It” i “Thriller”.

Dvojac je nastavio obarati rekorde albumom „Bad“ (1987.), čime su učvrstili Jonesovu ulogu kao jednog od arhitekata moderne pop glazbe​. Društveni utjecaj i kulturni utjecaj Jonesov rad proširio se izvan zabave; svoju je platformu koristio za društvene ciljeve. Godine 1985. koproducirao je humanitarnu pjesmu “We Are the World” s MJ-jem, okupivši na jedno mjesto tada najveće američke glazbenike kako bi prikupili sredstva za pomoć gladnima u Africi. Globalna himna humanitarizma povezala je glazbenike iz raznovrsnih žanrova i demonstrirala moć glazbe u mobilizaciji za humanitarne akcije.

Osim u glazbi, Jones je bio aktivan u borbi za građanska prava i kulturno jedinstvo, čime je dodatno sinonim za humanitarstvo kroz​ Milwaukee Records.

Dijelom je to tematizirao i dokumentarac “Quincy” iz 2018. dostupan na Netflixu:

Nasljeđe raznolikosti

Quincy Jones ostavio je trag u različitim žanrovima i projektima koji odražavaju njegovu fleksibilnost u stilovima i vizionarsko poimanje glazbe. Od jazz albuma kao što je „Walking in Space“ (1969.) do soul-fusion projekta Body Heat (1974.), Jones se uvijek prilagođavao Zeitgeistu. Njegova produkcija albuma Georgea Bensona „Give Me the Night“ iz 1980. približila je jazz-fusion mainstreamu.

Quincyjeva glazba postala je ključna polazišna točka za sempliranje, naravno, prvenstveno u hip-hop u, gdje su njegovi aranžmani, grooveovi i melodije često korišteni kako kod izvođača tako i producenata. Pjesme poput “Summer in the City” od The Lovin’ Spoonful, čiji je aranžman potpisao, semplirane su u raznim hip-hop brojevima. Njegov utjecaj na hip-hop dodatno je poentiran albumom „Back on the Block“ iz 1989. godine, gdje je spojio jazz, rap i R&B, okupivši legende kao što su Ice-T, Ray Charles i Ella Fitzgerald, i time dokazao moć žanrovskih crossovera.

Quincy je pokrenuo revoluciju glazbe rušenjem barijera, stapanjem žanrova, unapređenjem produkcijskih tehnika i naglašavanjem važnosti suradnji. Vizionarski mu je pristup ostavio dugotrajan utjecaj na kulturu, mijenjao glazbu desetljećima i postavio nove standarde izvrsnosti i raznolikosti u glazbenoj industriji.

Izvanglazbeni doprinosi

Jonesov rad nije imao samo glazbene, nego i industrijske odjeke. Njegovi projekti u spajanju žanrova, promicanju novih talenata i naglašavanju društvenih poruka stvorili su nasljeđe kakvo nadilazi zabavu. Quincy Jones bio je, piše se s pravom od trenutka njegove smrti, pravi renesansni čovjek.

Tijekom karijere od sedam desetljeća ostvario je brojne “prvenstvene” uspjehe, utirući put novim generacijama umjetnika i oblikujući budućnost pop glazbe. Iza Beyoncé i Jay-Z-ja, on je treći najnominiraniji umjetnik u povijesti Grammyja, s ukupno 28 zlatnih gramofončića. Za Album godine bio je nominiran pet puta, a osvojio ju je dvaput: 1984. za Jacksonov „Thriller“i 1989. za vlastiti album „Back on the Block“. Godine 1964. postao je prvi Afroamerikanac koji je skladao glazbu za holivudski film, za film Sidneya Lumeta „The Pawnbroker“, ostvarivši tako san koji je imao od svoje 15. godine.

“Ali nisu zapošljavali braću”

“Ali nisu zapošljavali braću,” prisjećao se ovim riječima Quincy u intervjuu za GQ iz 2018. godine, opisujući svoje rane susrete u Hollywoodu. Pripovijedao je o situaciji kada je pisac Truman Capote navodno ušao u prostoriju, ugledao ga i odmah izašao. “Vratio se u drugu sobu i rekao: ‘Nisam znao da je Quincy Jones crnac,'” rekao je Jones. Capote je tada nazvao redatelja Richarda Brooksa i izrazio čuđenje zašto crnac radi glazbu za film bez obojenih likova. Brooks mu je odgovorio: “Nije me briga, on radi glazbu.” Jones je kasnije ispričao kako mu se Capote ispričao plačući na telefon nakon što je pogledao film, što je uslijedilo nakon njegove nominacije za Oscara.

Jones je s Frankom Sinatrom imao prvu pjesmu koja je puštena na Mjesecu, kada je astronaut Buzz Aldrin 1969. pustio njihovu verziju pjesme “Fly Me to the Moon” iz 1964. na prijenosnom kasetofonu tijekom šetnje po Mjesečevoj površini. Godine 1967. on i Bob Russell postali su prvi Afroamerikanci nominirani za Oscara za najbolju originalnu pjesmu, zahvaljujući pjesmi “The Eyes of Love” iz romantične drame “Banning” s Robertom Wagnerom. Jones je također bio prvi crnački glazbenik nominiran dvaput u jednoj godini, jer je bio nominiran i za najbolju originalnu glazbu za film “In Cold Blood”. Godine 1971. postao je prvi Afroamerikanac imenovan za glazbenog direktora i dirigenta Oscara, a 1995. prvi crni umjetnik koji je dobio humanitarnu nagradu Jean Hersholt AMPAS-a. Jones je zaslužan i za otkrivanje i razvoj karijera Willa Smitha i LL Cool J-a, kao izvršni producent serija “Princ iz Bel Aira” i “In the House.”

Deset najpoznatijih produkcija Quincyja Jonesa:

Michael Jackson – Thriller

Michael Jackson – Off the Wall

Michael Jackson – Bad

“We Are the World” (USA for Africa)

Frank Sinatra – Sinatra at the Sands

Aretha Franklin – Hey Now Hey (The Other Side of the Sky)

George Benson – Give Me the Night Lesley

Gore – It’s My Party

The Brothers Johnson – Look Out for #1

Boja purpura (filmska glazba)

Manje poznate produkcije

Quincy Jones – Walking in Space (1969): jazz-fusion projekt s elementima psihodeličnog jazza

Quincy Jones – Smackwater Jack (1971): poznat po kombinaciji jazza, funka i soula

Sarah Vaughan – Vaughan and Violins (1973): nevjerojatni aranžmani koji upotpunjuju Vaughanin glas u crossoveru jazza i klasike

Patti Austin – Every Home Should Have One (1981): uključuje hit “Baby, Come to Me”, primjer Jonesove pop produkcije

James Ingram – It’s Your Night (1983): uključuje hit “Just Once”, čime je Jones pomogao u uspostavljanju Ingrama kao moćnog R&B izvođača