Altın Gün (Pogon Jedinstvo): Turski psihodelični misticizam opio Zagreb!
Pogon Jedinstvo već duže vremena nije bio pun kao kakva dolma ili sarma do sinoćnjeg rasprodanog koncerta Altın Güna. Bendu, čije ime u prijevodu znači ‘zlatan dan’, teško je odoljeti i ne zaljubiti se na prve zvukove njihovog zaraznog anatolskog rocka.
Anatolski rock je fuzija bogatih turskih regionalnih folk tradicija s rock dionicama uvezenih sa zapada od pojave The Beatlesa i Stonesa, pa sve do vojnog udara 1980., kada progresivna zemlja doživljava svoju militarizaciju i vojni režim.
Imena na koja se danas bendovi poput Altın Güna direktno pozivaju kao pioniri ovog psihodeličnog, razvijenog i progresivnog žanra su Murat Ses, Cem Karaca, Erkin Koray i kultno ime, suvremena turska legenda i urbani junak – Bariş Manco. Pored njih kao bendovi isticali su se Moğollar, Kurtalan Ekspres, Mavi Işıklar, Apaşlar i Kardaşlar.
Vrhunac samog glazbenog pokreta, nastalog pod direktnim utjecajima anglofonih rock bendova, dogodio se revolucionarne 1968., a svoju veliku sljedbu uživa i danas kao nacionalni žar, paralelno postojeći s fenomenom trapa koji anatolski rock u Turskoj nije uspio ugroziti.
Prearanžiranje tradicijskih i folklornih napjeva, uglavnom s juga i jugoistoka zemlje, obilježava ovaj psihodelični podžanr upravo zbog temeljenja na starim instrumentima i obrascima vezanima uz ritual ili vjerske ceremonije, zbog čega na neobjašnjivoj razini s gitarskim distorzijama, basom i određenim bubnjarskim ritmičkim obrascima ova glazba zvuči doista nadrealno.
Nadrealno iskustvo
Upravo takav je dojam bio na zagrebačkom nasipu u krcatom Jedinstvu, gdje ne možemo govoriti o postojećoj ili postojanoj publici šesteročlanog Altın Güna. Bend čine tek dvoje Turaka: Erdinç Ecevit Yıldız (vokal, klavijature, bağlama) i frontwoman Merve Daşdemir, a ostatali članovi su nizozemskih korijena, basist Jasper Verhulst, bubnjar Daniel Smienk, Chris Bruining za udaraljkama i Thijs Elzinga za gitarom.
Naprosto kombinacijom zvukova koji ilustriraju turske krajolike i njezinu mističnu kulturnu povijest Altın Gün trenutačno povlače slušatelje u trans, ma koliko god to u kontekstu zvučalo otrcano. Na prve taktove pjesama publika je zatvarala oči pred pjevačicom Merve Daşdemir dok je ona pjevala svoje ekspresionističke napjeve o svakodnevici s jednom ljepljivom sanjivosti, koja se lako hvata na uho i oko.
Jasper Verhulst kao centar kreativne energije
Unatoč formaciji i svojoj središnjoj ulozi Merve nije toliko adut benda, koliko je to maestralni basist Jasper Verhulst nizozemskog porijekla s istinskim kapacitetom gubljenja u glazbu i posrnuća u onostrano tijekom cijelog koncerta. Jasper bi tako briljirao vožnjama Grammyjem nominiranim albumom „Gece”, ali i numerama s albuma „On” i „Yol” i „Alem”, poput Semazena – rasplesanog derviša. Publika je slijedila njegov primjer i uživala svim osjetilima u uspješnicama poput Sevda Olmasaydı, Yüce Dağ Başında, Cemalin, Goca Dünya ili Maçka Yollari.
Publika je djevičanska: prepuštena nepoznatom milovanju i uvjerena u užitak prvog stapanja s bendom. U laganom, nježnom pokretu njihala se kroz melodije šestorke ne mareći za nerazumijevanje stihova, koji su u suštini manje grandiozni ili mistični negoli sama zvučna kulisa ovog kozmičkog kapaciteta stimulirati više osjetila.
Prvi nastup u Hrvatskoj za Altın Gün doista je bio zlatan dan, pa smo time i uvjereni kako veliki kapacitet Jedinstva sljedeći put neće biti ni izbliza adekvatan za ovu nizeozemsko-tursku psihodeličnu rock senzaciju.
View this post on Instagram
Piše: Helena Kezerić
Za zagrijavanje publike prije koncerta i održavanje dobre atmosfere nakon nastupa zvijezda večeri pobrinuo se jedan jedini Peđa Radović. Čovjek koji je, zahvaljujući svojoj ljubavi prema glazbi s prostora bivše Jugoslavije, oplemenio katalog glazbe s ovih prostora na YouTubeu. Da nije bilo Peđinog doprinosa spomenutoj platformi, mnogi od nas nikad ne bi imali prilike čuti i uživati u bogatoj glazbenoj ostavštini koju se nitko drugi nije posebno trudio objaviti i staviti na raspolaganje široj javnosti.
Ovo je također bio prvi put da Peđa Radović ima priliku kao DJ aktivno sudjelovati na događanju u Zagrebu. Potrebno je pohvaliti ideju organizatora da tako važnu osobu, koja iz sjene igra nezamjenjivu ulogu u glazbenoj edukaciji (i onoj opće kulture) nekoliko nacija konačno uključi u noćni život Zagreba i njegovu kulturnu ponudu.
Peđa Radović nas aktivno obrazuje od 2008. godine, a na njegovom YouTube kanalu možete pronaći pjesme Jugoslavenskog rock’n’ roll beata, jazz funka, ali i šlagere te synthpop i novovalnu glazbu. Dakle, paleta ponude je nevjerojatno šarolika, a još jednom bih samo željela napomenuti kako mlađe generacije nikad ne bi imale prilike saznati za sve te predivne pjesme, da ih Peđa nije objavio na platformi. No nije to glazba koja je rezervirana samo za podučavanje mlađih generacija, ona također one starije vraća u najljepše uspomene.
Svjesna da mojih brojnih playlista danas ne bi bilo da nije bilo njegove “glazbene školice”, mogu samo skromno reći hvala. Hvala ti Peđa Radović što nas učiš znanje koje nas povezuje i hrani nam dušu.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
