Ana Lua Caiano: Tradicionalno s elektronikom u one-women showu
U četvrtak, 21. svibnja, u Grofu Melinu nastupila je portugalska avangardna elektro-folk kantautorica Ana Lua Caiano.
Bio je to njezin premijerni nastup u Hrvatskoj, a koncert se održao u sklopu programa KSET50 u kojem najstariji hrvatski studentski klub – Klub studenata elektrotehnike – tijekom cijele godine slavi 50. godišnjicu na raznim lokacijama u Zagrebu. Informacije i događanja oko KSET50 programa najbolje da pronađete ovdje i ostanite u toku jer koncerata, izložbi i partyja ne manjka.
Vratimo se na portugalsku glazbenicu koja je u jednosatnom setu pokazala znanje iz sviranja barem šest instrumenata, što modernijih, što tradicionalnijih, ali nitko od prisutnih u Melinu nije mogao ostati imun na njezin istovremeno ozbiljan i razigran pristup.
Portugalsko nasljeđe
Ozbiljan ponajprije zbog tehnički vrlo preciznog manevriranja između instrumenata i loopova te pjevanja bez greške u dosta nepredvidivom okruženju (problem sa stajaćim bubnjem), dok je njezina lepršavost vidljiva u žanrovskom polju gdje umješno vlada između tradicionalnih portugalskih folk momenata i elektronike.
Caiano se može pohvaliti s vrlo pristojnim brojkama slušanja na streaming platformama, ima vrlo upečatljive spotove (Deixem O Morto Morrer, Mão Na Mão, Se Dançar É Só Depois…), a iza sebe ima jedan album Vou Ficar Neste Quadrado iz 2024. godine. U novi materijal dobili smo uvid u Melinu pa je prvi puta uživo izvela pjesmu Uma Vida A Menos koja je danas i izašla, baš kako je Caiano najavila.
U odori koja mora imati veze s portugalskom kulturnom baštinom, osim što ne odustaje od nje u spotovima, tako je i u nastupima uživo. Stol ispred nje bio je pun instrumenata i uređaja – klavijature, loop station, bombo (bubanj) i adufe (kvadratni bubanj) te ritam mašina uz dva tradicionalna portugalska puhačka instrumenta. Mikrofon joj osim za solo pjevanje služi kako bi uz pomoć navedenih uređaja stvorila višeglasne zborove i kanone. Sve to Caiano gradi pred publikom i ne koristi se unaprijed snimljenim matricama.
Možda nam je cjelokupni korpus zvukova najlakše ujediniti u elektronički fado. S jedne strane Caiano crpi iz portugalske glazbene tradicije što podrazumijeva ruralni folklor, zborsko pjevanje i tradicionalne napjeve pojedinih regija (Minho i Beira Alta) te portugalske prosvjedne šansone iz sedamdesetih godina. Originalna zvučna kulisa Ane Lue Caiano ne bi uživo bila toliko plesna da nema elektronike i hip hopa pa tako u većini pjesama prevladavaju beatovi, synthovi, eksperimentalna elektronika pa čak i trip hop.
Fado u 21. stoljeću
Caiano je one-woman show – sama je na pozornici, ogoljena pred publikom te sramežljiva između pjesama. Bila je zahvalna nakon svake odsvirane pjesme pa i popriličnog aplauza publike i znakova odobravanja koji su prema kraju postajali sve bučniji. Već spomenutu novu pjesmu započela je u prednjem dijelu pozornice gdje ju je dočekao drugi mikrofon te je uz adufe (koji je svirala nogom) praktički nas u a cappella maniri uvela u novi momentum svog nastupa. Ljudi su se prepustili zvuku koji se na hrvatskom tlu ne može čuti onoliko koliko bi se trebao. Portugalski je prekrasan romanski jezik, zavodljiv, mističan i povremeno nježan, a u kombinaciji s intenzivnim i hipnotičkim zvukom koji proizvodi Caiano, dobili smo jedinstveno glazbeno iskustvo.
Mogle bi se povući paralele s Dub FX-om, izvođačem koji mi je u sjećanju još od 2009. godine kada sam prvi put čuo/vidio takav ulični DIY pristup glazbi i zvuku (Flow feat. Mr. Woodnote), ali Caiano je uspjela napraviti svojevrsni progres i dati fadu dodanu vrijednost u 21. stoljeću.
Simpatična Portugalka nije imala problema s animiranjem publike. Vrlo brzo se prihvaćalo oponašanje zvukova ili zborsko pjevanje, odnosno ponavljanje određenih dijelova, pljeskanje te čak i lupanje nogama o pod. Iako još nema ni 30 godina, Ana Lua Caiano razlog je zašto vrijedi pogledati prema portugalskoj sceni, ponajprije zbog inovativnog pristupa pjesmama, a zatim i zbog samog sadržaja. Nije sve u inovativnosti jer Caiano ima iz čega crpiti inspiraciju, ali uklopiti to u jedinstveni sklop pa u jednoj državi poput Hrvatske privući ljude na svom prvom nastupu da jedan sat „osjećaju glazbu“, nije mala stvar.
Ako tome pridodamo da je DIY izvođačica pa uz dizajn omota albuma i EP-jeva, sama režira spotove, nemamo što drugo nego samo se pobrinuti da pljesak za izvedbu traje što dulje.
