Analiza: Hrvatske nacionalne manjine
Ako radite za Božić, vjerojatno ste zaposleni u javnoj službi, medijima ili ugostiteljstvu, kao tehnička podrška ili, pak, na željeznici, negdje gdje u teoriji nema stajanja. Ili ste možda pripadnik vjerske, odnosno nacionalne manjine. U tom bi slučaju Božić mogli slaviti po drugom kalendaru ili nikako.
Iako je Božić najdemokratskiji blagdan koji s lakoćom povezuje cijeli svijet u potrošačkoj groznici, s Coca-Colom ili zvukom iznad Kićinih plavetnih obrva, čini se da baš u ovo blaženo vrijeme postajemo svjesniji razlika među nama. Pitanje je samo smatramo li te sitne drugosti bogatstvom koje treba dijeliti ili nečim što je bolje skrivati iza zatvorenih vrata.
Republika Hrvatska ima dugu tradiciju njegovanja prava manjinskih zajednica, složen zakonodavni model koji jamči ta prava i niz djelatnih institucija koje o njima brinu. Goruća tema naše današnjice su nove nacionalne manjine i njihova radnička prava. No prije upoznavanja s njima prisjetit ćemo se zajednica s kojima živimo stoljećima.
nacionalne manjine term. pripadnici manjinskih etničkih skupina u državama gdje brojčano dominira neka druga nacija; obično uživaju sva građanska prava uvećana za pravo da njeguju i razvijaju svoju nacionalnu posebnost
Manjine nekada i sada
Dva su velika povijesna razdoblja utjecala na narodni sastav hrvatskog stanovništva. Prvo je razdoblje Osmanskog Carstva. Hrvatsko područje tad su počeli naseljavati Vlasi i Srbi, a dio stanovništva je islamiziran. Drugo je razdoblje Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske. U toj su eri strane vlasti poticale naseljavanje Nijemaca, Mađara, Čeha, Slovaka, Rusina i drugih, posebno u Slavoniji i Baranji.
Nakon tri rata, koja su obilježila krvavo 20. stoljeće, nacionalne ili etničke manjine zauzimaju manje od 7 % stanovnika u nac. sastavu Hrvatske. Usporedbe radi, prije stotinjak godina činili su četvrtinu ukupnog stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine naša najbrojnija nacionalna manjina su Srbi s udjelom od 3,20 %. Slijede ih Bošnjaci, Romi, Talijani i Albanci s udjelima manjima od jedan posto.
Udio ostalih zajednica je pojedinačno manji od 0,30 %. Oni su, abecednim redom, Austrijanci, Bugari, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci, Ukrajinci, Vlasi i Židovi. Od svih županija u Hrvatskoj, Istarska ima najsloženiju etničku sliku, a najveći udio nacionalnih manjina zabilježen je u Vukovarsko-srijemskoj.
Prema najnovijoj statistici Hrvatska je u desetogodišnjem razdoblju izgubila oko 10 % stanovHrvatske nacionalne manjineništva. Pritom se broj pripadnika nacionalnih manjina smanjio za čak 25 %. Stoga su, iako se struktura starih i uvriježenih nacionalnih manjina nije značajno mijenjala, njihovi predstavnici ipak zabrinuti. Naime, zbog pada udjela u stanovništvu, pojedine zajednice mogu izgubiti neka od svojih prava.
Graditelji gradova i suautori slobode
Što je suživot s etničkim manjinama donio našoj zemlji, najbolje se vidi u biografijama istaknutih hrvatskih građana o čijem porijeklu najčešće ne znamo puno i o kojemu uglavnom svjedoče tek prezimena s netipičnim sufiksima. Možda najljepša slika tog suživota jest hrvatski narodni preporod, odnosno ilirski pokret:
Stanko Vraz bio je Slovenac. Ljudevit Gaj rođen je u francusko-njemačkoj, a Dimitrija Demeter u grčko-cincarskoj obitelji. Ljudevit Farkaš Vukotinović imao je mađarsko, a Vatroslav Lisinski židovsko porijeklo. S druge strane, o porijeklu Petra Preradovića povjesničari se ne mogu dogovoriti. Svi su oni u romantičarskom bljesku političke svijesti bili srcem uz hrvatski narod i, što je posebno važno, hrvatski jezik.
Ako govorimo o gospodarskim, znanstvenim i kulturnim doprinosima, najznačajniji doprinos našoj zemlji dale su austrijska, češka, mađarska, njemačka, slovačka, slovenska, srpska, talijanska i židovska nacionalna manjina, povijesno najbrojnije i najutjecajnije etničke zajednice u Hrvatskoj. No to ne znači da bisera nije bilo među građanima koji vuku porijeklo od manje zastupljenih naroda.
Sve naše pivovare osnovali su stranci, poglavito Česi i Austrijanci. Pero Pirker, kojega nazivaju gradonačelnikom za čijeg je mandata Zagreb postao metropola, bio je njemačkog porijekla, a nadimak „graditelj hrvatske metropole” nosi austrijski arhitekt Hermann Bollé. Voljeni izumitelj Slavoljub Penkala bio je poljsko−nizozemskog podrijetla, a pop-rock pjesnikinja Maja Perfiljeva ruskog.
Iako im imena to ne sugeriraju, književnik Marko Marulić i slikar Vlaho Bukovac imali su, baš kao i cijeli niz zaslužnih Dalmatinaca, talijanske krvi. Bogoslav Šulek, osnivač hrvatskog znanstvenog nazivlja, bio je slovačkog porijekla, a jezikoslovac László Bulcsú, borac protiv tuđica u hrvatskom jeziku, bio je Mađar.
Veliki glumac Pero Kvrgić je bio po ocu Srbin, a po majci Slovenac. Naš prvi oskarovac Dušan Vukotić bio je Crnogorac, a drugi, Branko Lustig, Židov. Čeh Toni Hnojčik, fotograf kojega su novinari nazvali „dobrim duhom zapadne Slavonije”, dokumentirao je najteža razdoblja Domovinskog rata u kojem je, pak, sudjelovao značajan broj branitelja Bošnjačke nacionalnosti. I tako dalje, i tako dalje, i tako.
Izazovi integracije
U razgovoru o izazovima s kojima se susreću pripadnici nacionalnih manjina ključni pojmovi su integracija i asimilacija te identitet.
integracija sociol. uklapanje u novu sredinu, učenjem jezika i svladavanjem osnovnih pravila života u njoj; obostrana prilagodba pojedinca ili etničke zajednice s drugačijim sociološkim okolnostima
asimilacija pol. sociol. stapanje pojedinca (npr. doseljenika) ili skupine (npr. nacionalne, vjerske ili jezične manjine) s novom sredinom, preuzimanjem njezina jezika, vjere, načina života
identitet 3. osjećaj pripadnosti pokretu, grupi, organizaciji, religiji, naciji; prihvaćanje i isticanje te pripadnosti
Hrvatska ima „solidan okvir i temelj za provođenje kvalitetnih integracijskih procesa, ali to ne prate kvalitetne i odgovarajuće javne politike”, piše portal Udar. Cilj javnih politika morao bi biti „stvaranje društva u kojem se raznolikost poštuje i prihvaća, a ne propituje”. Premda je integracija dvosmjerni proces, stručnjaci se slažu da je u njemu ključna uloga većine.
Siniša Tatalović, profesor na zagrebačkom fakultetu političkih znanosti i autor knjige Nacionalne manjine: politika, obrazovanje, kultura, rekao je da se pojedinci u Hrvatskoj, koji sa svojim manjinskim nacionalnim identitetom žele istupati u javnosti, izlažu različitim pritiscima. Suočeni s poteškoćama na kraju „svoj identitet u javnosti pasiviziraju ili mimikriraju, a ponekad i potpuno odbacuju u ime neke građanske integracije motivirane lakšim društvenim življenjem.”
Hrvatska prezimena s netipičnim sufiksima svjedoče o tome da je asimilaciju u konačnici teško izbjeći, ali taj se proces može usporiti politikama koje nose predznak multi-, inter- ili transkulturalizma. Pritom važnu ulogu, s obzirom na to da govorimo o starim nacionalnim manjinama, ima upotreba manjinskih jezika. Nasuprot tome, u kontekstu integracije novih manjina važnije će biti učenje hrvatskoga jezika.
Romi su zajednica na čijoj se integraciji u Hrvatskoj i Europi naporno radi desetljećima. Na njihovom primjeru možete proučavati odnos javnih politika prema nacionalnim manjinama i društvene svijesti koja za njih često ne mari. Uz hrvatske Rome ovdje treba spomenuti i hrvatske Srbe. Njihova je integracija, zbog povijesnih okolnosti, otežana, ali ključna da bi se održali dobrosusjedski odnosi.
„Što je moje što je tvoje, ja tako ne mogu razmišljati”
Unatoč dugoj tradiciji priznavanja prava manjinskih zajednica u Hrvatskoj, izazovi integracije i očuvanja identiteta itekako su prisutni. U svjetlu nadolazećih demografskih promjena svatko od nas može biti promjena koju, kako Gandhi kaže, želi vidjeti u svijetu.
Za novi početak u tom smislu svaki bi pojedinac najprije trebao upoznati vlastitu obiteljsku povijest i osvijestiti svoje složeno porijeklo. Zatim je potrebno prepoznati da kulturno-gastronomske manifestacije, najčešći alat kojim se u Hrvatskoj podsjeća na prisutnost nacionalnih i etničkih manjina, nisu namijenjene isključivo svojim organizatorima! Ako svatko od nas poduzme ta tri koraka, riječ „naše” mogli bi promijeniti značenje.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
