Analiza Jamesa Bonda u 6 slika

James Bond- preopširan uvod je suvišan – kreacija sir Iana Fleminga, tajni agent kodnog imena 007, hladnokrvni ubojica, bon vivant rafinriana ukusa, šarmantni ženskaroš i pustolov već više od pola stoljeća žari i pali kinima diljem svijeta i još uvijek, unatoč jakim konkurentima (Jason Bourne, Ethan Hunt), nije izgubio ni procent svoje atraktivnosti.

Bez sumnje,  jedan od najvećih trijumfa u povijesti filma, njegov je grandiozan uspjeh baziran prvenstveno na nekoliko jednostavnih, a opet, publici svih generacija, uvijek privlačnih sastojaka: otmjeni, a opasan glavni junak, dekorativne ljepotice (čuvene bond djevojke), uzbudljiva akcija koja često prkosi zakonima fizike, lutanje egzotičnim svjetskim lokacijama, vickasti dijalozi, intrigantni zapleti i živopisni i karizmatični zlikovci vječito željni zavladati svijetom – neki su od klasičnih obrazaca raskošnog sajma atrakcija koje su proslavile ovu najdugovječniju filmsku franšizu.

Slavnu „licencu za ubijanje“ dosad je dobilo šest imena – iako između svake izvedbe postoje razlike i sličnosti, debata o najboljem Bondu vjerojatno će trajati zauvijek:

SEAN CONNERY

Za mnoge još uvijek jedini, pravi Bond. Iako se sam Fleming u početku zdušno protivio izborom Conneryja, uvjeravajući  da je Škot odveć sirov i fizički impozantan za ulogu „sofisticiranog špijuna đentelmenskih manira“  promijenio je mišljenje nakon što mu je tadašnja družica rekla kako Connery zrači „magnetičnim šarmom i animalnim seksipilom“. Fleming se i sam u to uvjerio nakon što je pogledao Dr No-a, prvi dio franšize koji je unatoč skromnom budžetu te daleke 1962. godine postao svjetska filmska senzacija. Conneryjev je Bond stasao u eri kada je Hladni rat sezao ka svojem vrhuncu, boreći se s tajnovitom, terorističkom organizacijom SPECTRE i KGB-om. Opasan i uglađen istovremeno, njegov je Bond bio čovjek od akcije, savršena kombinacija najpoželjnijih muških osobina – kako je to kazao pokojni producent i prvi čovjek franšize A. R. Broccoli: „Tražili smo osobu sa šarmom i humorom Caryja Granta i muževnošću i prijetećom pojavom Jacka Palancea“.

Iako je hitchcockovski Iz Rusije s ljubavlju, vjerojatno, najbolji film Conneryjeve ere, djelo koje je definiralo franšizu i postavilo temelje u stilu i sadržaju za nadolazeće naslove je Goldfinger, u kojem je prvi put predstavljena i danas prepoznatljiva, gore opisana, formula. Nakon enormnog uspjeha tog  ultimativnog Bond filma, lik špijuna 007 postao je dio pop-kulture i ušao u povijest. Connery je Bonda odigrao još samo jednom, više od desetljeća nakon svojeg povlačenja, i to za pet i pol milijuna dolara i tko zna koliki postotak od ukupnih prihoda u filmu simbolična naslova Nikad ne reci nikad, koji uopće nije bio realiziran od strane kompanije Eon Productions.

GEORGE LAZENBY

Connery je toliko očarao publiku da je ona podsvjesno odbijala prihvatiti bilo koga drugoga u Bondovim cipelama. Australski model George Lazenby imao je taj peh da bude Conneryjeva zamjena- a tako je, nažalost, i ostao upamćen.  Kao zanemarivi intermezzo od uhodanog stila. Iako su producenti kazali kako je Lazenby fizički najviše nalik Bondu iz Flemingovih romana, Bonda je portretirao samo jednom, u U Službi njezinog Veličanstva , koji je unatoč odličnom financijskom uspjehu (drugi najuspješniji film 1969.), doživio podijeljene kritike u kojima je konstatirano kako filmu fali „ono nešto“ dok je Lazenbyjeva izvedba ocijenjena preukočenom. Međutim, recentnih godina film doživljava lavinu hvalospjeva, čak ga se proglašava jednim od najboljih u serijalu- Svakako je riječ o jednoj od najvjernijih adaptacija nekog Bond romana.

Scenaristi su se namjerno odlučili za taj potez kako bi unijeli dašak svježine u serija. Praktički  se sve u romanu pojavilo na filmu. Osim vjernosti materijalu posebno su hvaljene artsy fotografija prožeta (i za današnje vrijeme) spektakularnim akcijskim scenama, emocionalna dubina i kompleksniji prikaz likova i njihovih  međusobnih odnosa te intrigantan, vješto osmišljen zaplet. Slavni redatelj Steven Soderbegh pred nekoliko je godina kazao kako je Lazenby izrazito dojmljivo odradio akcijske scene i u svojoj glumi pokazao ranjivost „koju Connery nikad nije imao“. Iako mu je ponuđen ugovor za šest filmova, odbio je dalje glumiti Bonda kazavši kako će „agent u smokingu biti prestaromodan u liberalnim sedamdesetima“.  Kuriozitet je kako je Lazenby sa svojih 29 godina najmlađi glumac koji se okušao u ulozi Bonda te jedini koji je za svoju izvedbu bio nominiran za Zlatni Globus u iščezloj kategoriji za „novu glumačku zvijezdu godine“.

ROGER MOORE

Nakon što se Sean Connery u filmu Dijamanti su vječni (1971.) još jednom nakratko vratio ulozi koja ga je proslavila, producenti su zbog njegovog grčevitog inzistiranja da mu povećaju honorar još jednom krenuli u potragu za njegovom zamjenom. Iako postoje teorije da je Roger Moore uzet u obzir kao mogući James Bond još 1962., te da je bio prvi Flemingov izbor  za tu ulogu, prvi službeni kontakti sa produkcijom serijala o britanskom tajnom agentu datiraju iz 1967., u vrijeme kada je za Conneryevog nasljednika izabran Lazenby. Moore je uspješno zamijenio Connerya debitiravši u filmu Živi i pusti umrijeti (1972.), a Bonda je igrao u još šest filmova što ga zasad čini najdugovječnijim interpretatorom te uloge.

U serijal je unio pomak od Conneryjevog stila. Bonda je utjelovio kao duhovitog i elegantnog britanskog džentlmena više nalik na kakvog playboya i bonvivana no na špijuna i plaćenog ubojicu. Rijetko je pokazivao emocije, uvijek imajući trik i pošalicu u rukavu, čak i u najopasnijim situacijama. Neke od sitnih karakternih razlika Moorevog Bonda naspram Conneryjevog su: Mooreov James Bond nikada ne naručuje votka martini, pije burbon viski; ne nosi šešir; puši cigare, a ne cigarete. Mooreovi su filmovi prepoznatljivi po laganijem, campy tonu, over the top zapletima i izrazito ekscentričnim i osebujnim zlikovcima: od dijaboličnih patuljaka, ubojica s tri bradavice, do legendarnog frankensteinskog Jawsa. Iako je popularni serijal Mike Myersa – Austin Powers zapravo bio parodija Bondovih filmova, naročito onih u kojima ga je igrao Moore, danas se čini kako je između njih zapravo tek malo razlike. To je i najveća zamjerka Mooreu, Bonda je izvrgnuo potpunoj zafrkanciji.

TIMOTHY DALTON

Nakon što se 1985., 58-godišnji Moore, očito prestar za akcijske eskapade i fizičke okršaje, povukao iz serijala, započela je još jedna velika potraga za novim Bondom. Prvi je izbor bio Timothy Dalton, velški šekspirijanski glumac, koji je ponudu prvi put odbio 1968. kada je trebao naslijediti Connerya, ocijenivši se premladim za ulogu. Dalton je ponovo odbio Broccolija jer je u to vrijeme snimao film Brenda Starr, a glumci poput Sama Neila i Lewisa Collinsa nisu prošli na audiciji. Zanimljivo je da su jedni od pretendenata bili Pierce Brosnan i Sean Bean, koji će se nekoliko godina naći na suprotnim  stranama u Zlatnom oku (1995).

Upravo se Brosnan, tada popularna televizijska zvijezda, činio najizglednijim odabirom. Producenti su mu ponudili ulogu, no morao ju je odbiti zbog obaveza vezanih za seriju Remington Steele, čija je popularnost još više porasla glasinama da će njen glavni glumac postati James Bond. Nakon što je potpisao ugovor za još jednu sezonu, Brosnan je kao potencijalni izbor bio prekrižen. Dalton je, u međuvremenu, opet postao dostupan te je napokon prihvatio ulogu, potpisavši ugovor za tri filma, a kao Bond prvi se put pojavio u Dahu smrti (1987.).

Mračni Bond

Dalton je dočarao mračnijeg i nasilnijeg Bonda, bližeg Conneryjevu no Moorevu stilu. Njegov je Bond bio antiheroj, hladnokrvni ubojica, čovjek od krvi i mesa koji ne može uvijek kontrolirati svoje emocije i čiji glavni pokretači više nisu „kraljica i domovina“. Kritičari su nahvalili Daltona, opisavši njegovog Bonda kao karakterno najsličnijem onom proizašlom iz Flemingova pera. Njegov se debi pokazao uspješnim na blagajnama i činilo se da su obožavatelji spremni prigrliti realizam i mračniji stil kojima se franšiza namjeravala okrenuti. James Bond više nije bio spasitelj svijeta, a negativci „larger than life“ megalomani.

U Dozvoli za ubojstvo, okret ozbiljnijem i drugačijem Bondu podignut je za još jednu razinu. Bond nikada nije bio mračniji, a radnja i ozračje nasilnije i tmurnije. Bond ovdje na misiju kreće iz mržnje i osvete, ne želi spasiti svijet, već samo vratiti milo za drago Franku Sanchezu (fenomenalni Robert Davi)  kralju narkotika koji je osakatio njegovog najboljeg prijatelja i kolegu Felixa Leitera i ubio njegovu suprugu. Scenaristi su inspiraciju za radnju pronašli u tada aktualnim događajima vezanima za šverc droge i korupciju i nasilje u latinoameričkim državama. Redatelj John Glen, koji je Bonda režirao rekordnih pet puta, radnju filma opisao je kao „uzetu ravno s naslovnica crne kronike“.

Negativne kritike

Film je dočekan iznimno negativno. Publika je očekivala još jedan film s nabrijanom akcijom i vizualnim ekstravagancijama.  „Mračan Bond“ u kojem se po prvi puta zadire u njegovu psihu i u kojem je naglasak stavljen na priču i međusobne odnose likova za njih je bilo nešto suviše drugačije. Međutim, tek nakon pojave svojevrsne Daltonove reinkarnacije Daniela Craiga i njegovog mračnog stila, mnogi su uvidjeli da je Dozvola za ubojstvo bio film značajno ispred svojeg vremena. Tek se odnedavno hvale markantni kaskaderski pothvati i neki od najbolje profiliranih likova cjelokupnog serijala.

Podcijenjeni karakterni glumac Robert Davi stvorio je od Franka Sancheza jednog od najboljih bondovskih zlikovaca. Zadnji put kad je 007 imao ravnopravnog suparnika bilo je u Iz Rusije s ljubavlju. Njihove zajedničke scene, u kojim se ne zna tko je mačka, a tko miš, zaista je užitak gledati, a zanimljiv je podatak da je mladi Benicio Del Toro u filmu vrlo korektno odradio jednu od prvih uloga, igrajući sadističkog Sanchezovog henchmana.

Nakon što je film podbacio na blagajnama, uslijedila je petogodišnja stagnacija. Kompanija MGM-United Artists prolazila je kroz pravne probleme dopuštajući da im holivduski špijuni preotimaju teren. Dalton je 94′ napokon je odustao od uloge i njegov je Bond sve donedavno u memoriji većine ostao urezan kao gorka uspomena.

 PIERCE BROSNAN

Od filma Dozvola za ubojstvo, svijet se drastično promijenio. Zlatno oko bio je prvi James Bond film koji je nastao nakon pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza. Iako su mnogi dvojili je li lik Jamesa Bonda relevantan u modernom svijetu u kojem više nema sovjetskih neprijatelja tvrdeći pritom da ga valja ostaviti kao „ikonu prošlosti“, dolaskom filma u kina, serijalu je vraćena popularnost, a kritičari su nahvalili njegovu modernizaciju i prilagodbu 90-ima. Kritika je pohvalila i režiju novozelandskog redatelja Martina Campbella (kasnije će sa Craigom Bonda prilagoditi 21. stoljeću) te oduševljeno pisala o tome kako je Brosnan “najbolji Bond nakon Seana Conneryja”, opisavši ga kao kombinaciju svih pozitivnih osobina svojih prethodnika: „Conneryevog muževnog šarma, Lazenbyeve vještine u akcijskim scenama, Mooreove elegantnosti i humora te Daltonove hladnokrvnosti i ozbiljnosti“. Visok, stasit, uglađen i crnokos, Brosnan je,  bez sumnje, uz Lazenbyja, fizički najsličniji Bondu iz Flemingovih romana.

Međutim, iako se i više nego dobro snašao u Bondovim cipelama, filmovi u kojima je glumio patili su od „holivudskog kompleksa“. Scenaristi su serijal opteretili prekomjernom količinom bezumne akcije i otrcanim CGI efektima te ga tako pretvorili u amerikaniziranu, trivijalnu zabavu. Kao da se nisu mogli odlučiti žele li filmove u campy Roger Moore stilu ili ozbiljnije i okrenute realizmu poput onih Daltonovih. Svi Brosnanovi filmovi imaju odličan uvod i užasan epilog. Tako u Svijet nije dovoljan nikada ne vidimo dublje razvijanje potencijalno kompleksnog odnosa u trokutu Bond – femme fatale Elektra (Sophie Marceau) – M (Judi Dench), dok Umri drugi dan (2002) započinje izrazito efektnom i vrsno režiranom akcijskom sekvencom u Sjevernoj Koreji, nakon koje vidimo Bonda zatočenog i mjesecima mučenog u sjevernokorejskom zatvoru.

Nadamo se da ćemo napokon vidjeti mračniju radnju koja će se drznuti ući u Bondovu psihu, no film se ubrzo pretvara u jeftinu, stoput viđenu pucačinu. Brosnan nije bio te sreće da ulogu preuzme u kasnijim nultim godinama, iako revno je inzistirao da se serijal reinventira čak nakanivši s Quentinom Tarantinom snimiti crno-bijelu verziju romana Casino Royale smještenu u 60-te godine. Producenti su odmahnuli rukom na tu ideju i nakon kraćeg natezanja- Brosnan se odlučio povući. Samo nekoliko godina kasnije serijal je zaista i reinventiran-  Međutim, bez Brosnana…

DANIEL CRAIG

Kada je 37-godišnji Daniel Craig, plavokosi Englez grubijanskog izgleda, toliko drugačijeg od orginalnog portreta Iana Fleminga- visokog, tamnokosog i elegantnog agenta 007, na račun producenata stigle su lavine kritika i nezadovoljstva, a kontroverze koje su pratile Craigov odabir postale su toliko glasne da su obožavatelji franšize zaprijetili bojkotom filma. Međutim, godinu dana kasnije, i kritika i publika, dvije strane često u nesuglasju, obasuli su film pohvalama. Casino Royale opisan je kao povratak Jamesa Bonda „svojim korijenima“ i kao odmak od konvencija serijala.

Posebno su nahvaljeni pametno napisan scenarij u kojem je fokus stavljen na likove i radnju, a manje na vizualne efekte i moderne naprave, toliko kritizirane u Brosnanovim filmovima. Craigova je izvedba bila iznimno hvaljena te, kako je gore već spomenuto, uspoređivana s onom Timothyja Daltona. Craig je Bonda igrao još tri puta i dok su Zrno utjehe i najnoviji dio Spectre doživjeli podijeljene kritike, Casino Royale i još mračniji Skyfall, smatraju se najboljim djelima serijala.