ASHFALL: Adrenalin i akcija spašavanja korejskog poluotoka
Početak južnokorejske kinematografske godine obilježila je nekolicina filmova koja je punila kinodvorane tog poluotoka. Jedan od filmova svakako je „Ashfall (Baekdusan)” s kraja 2019. godine, još poznat kao „Mount Paektu”. Taj je film bio jedan od iščekivanijih filmova godine na domaćem terenu, a po brojkama sudeći, nije razočarao korejsku publiku, kao ni publiku širom svijeta – budžet je bio oko 17 milijuna dolara, no po nekim izvorima 26 milijuna wona, što je oko 22 milijuna američkih dolara. Film je do početka srpnja ove godine zaradio gotovo 60 milijuna dolara. Na stranu žanrovske paralele i profitabilnosti korejskih dvaju filmova katastrofe u istoj godini, korejski „Exit” je po zaradi ipak uspješniji, no „Ashfall” je odmah ispod njega. Takvo što svjedoči ukusima korejske publike kao i trenutnim žanrovskim htijenjima iste.
Nakon uspjeha filma na domaćem terenu, ovaj je film otvorio ovogodišnje izdanje Far East Film Festivala u Udinama koji je jedan od najvećih promotora azijske kinematografije u Europi. Redatelj i producenti filma su Lee Hae-jun („Like a Virgin”, „Castway on the Moon”, „My Dictator“) i Kim Byung-seo. Hae-jun pisao je scenarije i za neke druge filmova te je tako njegovo ime dobilo na važnosti unutar korejske kinematografije. Za film „Like a Virgin” osvojio je više nagrada na azijskim filmskim festivalima. U glavnim su ulogama u ovome filmu Lee Byung-hun, Ha Jung-woo, Ma Dong-seok, Bae Suzy i Jeon Hye-jin.
Radnja filma i žanrovske silnice
Kako je ranije spomenuto, „Ashfall” je poznat i kao „Mount Paektu”. Spomenuto ime odnosi se na planinu Baekdu, što je ime aktivnoga vulkana na granici Sjeverne Koreje s Kinom. Upravo aktivni vulkan i njegova erupcija izazivaju potrese na korejskom poluotoku, što je temelj radnje samoga filma. Na samome početku, već u prvim scenama imamo priliku vidjeti člana korejske vojske Jo In-changa (Ha Jung-woo) kojem je dodijeljen zadatak da vodi tim specijalne vojne postrojbe koja će pokušati zaustaviti posljednju erupciju, koja bi po predviđanjima razorila polovicu korejskog poluotoka. Plan o pokušaju zaustavljanja posljednje erupcije, a time i potresa prijedlog je američko-korejskog znanstvenika, profesora Kang Bong-raea (Ma Dong-seok), a uključuje upotrebu bojnih glava te intencionalno pozicioniranje eksplozije u čemu im jedino može pomoći zatvorenik i veleizdajnik Joon-pyeong (Lee Byung-hun).
Ubrzo nakon uvodnih scena slijede one scene koje prikazuju moć i razornost vulkana te posljedice potresa do kojeg dolazi zbog eruptiranja. Žanrovski, radi se o filmu katastrofe, a kako takvi filmovi često uključuju utrku s vremenom, jurnjavu i spašavanje života, pa tako i ovaj, jasno je da film uključuje i stalno prisutne trenutke adrenalina i akcije, pored elemenata dobroga trilera. U manjem obimu radi se o elementima drame koji su vidljivi u trenucima prikaza odnosa među likovima te ocrtavanjima istih, te o mini-elementima komedije.
Odnosi među likovima i naracijska povezanost
U filmu pratimo odnos Jo In-changa i njegove trudne supruge. Pred zasluženom mirovinom, Jo In-chang odlazi na posljednji zadatak, a svoju ženu moli da se spakira i krene na evakuacijski put u SAD koji je on dogovorio i koji je moguć jedino za američke državljane. Ono što se dade zaključiti jest da zbog posla Jo vjerojatno ne ispunjava obećanja i često kasni, a ovoga puta njegova žena očekuje da se drži dogovora i obećanja o zajedničkom ukrcaju. Tijekom cijeloga filma zapravo pratimo, s jedne strane, razvijanje situacije s postrojbom koja mora obaviti detonaciju, i s druge strane, znanstvenika i tajnicu predsjednika koji skrivećki usmjeravaju postrojbu, te njegovu ženu kako se snalazi u destruiranom gradu bježeći pred novim udarom potresa.
Od ostalih odnosa, najbitniji je onaj predvodnika postrojbe i zatvorenika koji imaju ambivalentan odnos – prvo pokazuju mržnju i netrpeljivost, no kasnije ipak ostvaruju zajednički cilj i (pro)nalaze zajednički jezik. Osim što taj odnos počiva na sukobu dviju različitih strana i životnih načela, on počiva i na trenucima pošalica, onih koje su u početnim dijelovima filma element sukobljenih strana. Kasnije prerastaju u element svojevrsne simpatizacije te na samome kraju moguće (p)ostaju čimbenik premošćivanja opozicijskih strana i čimbenik svojevrsnog spajanja, tj. pronalaženja pozitivnih osobina i(ili) vrijednosti koje vežu i one najrazličitije. Dakako, za ostvaraj ovih uloga zaslužni su korejski glumački asevi – Ha Jung-woo i Lee Byung-hun.
Političke konotacije
Izražena je uloga predsjednikove tajnice koja radi onako kako smatra da je pravilno i kako joj savjest nalaže. Znanstvenik i profesor koji prvotno ne želi prihvatiti zadatak da pomogne oko plana sprječavanja šteta nadolazećih razornih potresa prikazan je kao središnji lik, odnosno figura u centru dviju strana, korejske i američke, u sukobu tih dviju kultura, odnosno vojno-političkih akcija i njihovih odnosa. U njegovu liku te u pojavi američke vojske na korejskom poluotoku koja želi spriječiti bilo kakve eksplozije ili detonacije koje bi destabilizirala odnos sjevera i juga, nazire se politička konotacija filma – korejska politička situacija i odnose sa Zapadom.
Tehnička strana filma
„Ashfall” ima dobru kameru te prati primarnu žanrovsku oznaku, jednako kao i vizualne efekte koji su posebice istaknuti na samome početku filma. Glazba je dostatna i primjerena žanrovskim linijama. Glavni glumci su s A-liste, no u ponekim trenucima njihovi dijalozi zvuče nategnuto i odveć usiljeno. Njihova jurnjava od jedne točke do druge, pa samim time i gluma, u nekim se trenucima, čini kao da je unaprijed tempirana i strogo određena. Improvizacijski dašak u cjelinu i svaki dio te cjeline ne bi škodio. Što se same naracije te tematskih preokupacija tiče, krenemo li razlagati dio po dio filma, mogli bismo reći kako se radi o vidljivoj pretencioznosti, no u konačnici, film ipak djeluje kao dobro ostvarenje.
Dakle, „Ashfall” stoji kao solidno ostvarenje, blockbuster koji ni po čemu ne odskače od nekog blockbustera hollywoodske produkcije. S obzirom na žanrovsku podlogu te sintetičnost njezinih elemenata, neosporan je stanovit sjaj pretencioznosti koji se ogleda u kombiniranju svega po malo, ne bi li se doskočilo svekolikoj publici i zadovoljilo njezine ukuse. Ipak, ta ista publika, čini se, odobrava ovaj filmski uradak koji zahtijeva aktivnoga gledatelja koji uživa u adrenalinu, napetosti i ponekom preokretu.
