SKYFIRE: Utrka s vremenom u visokobudžetnom kineskom blockbusteru

Drugu polovicu kineske kinematografske godine obilježila su dobra ostvarenja, od kojih su dominantna ona koja obiluju akcijom i/ili dinamikom, a posebice je naglasak na filmovima katastrofe od kojih ne bismo mogli izdvojiti neki loš. Potkraj prošle godine izašao je Skyfire koji je vladao kineskim kinoblagajnama na početku ove godine, a već je u prvome danu prikazivanja oborio rekord te postao najgledaniji film u kineskim kinima, ostavivši iza sebe čak i Jumanji: The Next Level.

Skyfire je prvi kineski visokobudžetni film katastrofe, a britanski redatelj Simon West odlučuje se na isti nadajući se da će film postići u žanru akcijskog filma katastrofe ono što je The Wandering Earth postigao u žanru science fiction filma prošle godine.

West je poznat po ranijem radu na Lara Croft: Tomb Raider te  Con Airu. U ovome je filmu pokušao okupiti dobru glumačku ekipu: Wang Xueqi, Hannah Quinlivan, Shawn Dou, Jason Isaacs te Bee Rogers. Scenaristi su Wei Bu i Sidney King, dok je za fotografiju zaslužan Alan Caudillo. Od producenata valja izdvojiti Johna Hugesa koji je hollywoodski veteran vizualnih efekata.

Radnja filma

Radnja filma donosi početnu priču o tragediji u kojoj je umrla majka tada male Xiao Meng. U istoj tragediji našao se i njezin otac koji je ozlijeđen, no na sreću, preživio je. U uvodnim scenama jasno vidimo da su njezini roditelji znanstvenici – vulkanolozi. Kasnije u filmu kad je Xiao već odrasla djevojka, očigledno je da je odlučila slijediti majčin put, kao i očev, te se baviti istom znanošću. Xiao Meng pokušava nastaviti majčin rad te doprinijeti znanosti u proučavanju aktivnosti vulkana i njegove potencijalne ponovne aktivacije.

Mjesto rada je onaj isti otok na kojem je stradala i njezina majka, a koji je sada zadobio potpuno novi izgled i funkciju; postao je velika i potencijalno profitabilna turistička atrakcija gdje turisti i oni željni adrenalina imaju priliku jedinstveno doživjeti predivnu prirodu vulkanskog otoka.

Motivska podloga

Trauma proživljena u tragediji eksplozije i erupcije vulkana koja je odnijela život njezine majke, kao i sve ostalo pred sobom, ostavilo je na Xiao Meng veliki trag, a ta potisnuta i zapečaćena trauma rezultirala je odabirom vulkanologije kao znanosti kojom se želi baviti. Takvo proživljeno traumatično iskustvo motiviralo ju je da nastavi rad majke i da pokuša implementirati nova saznanja i tehnologije u prevenciji i otkrivanju početne vulkanske aktivnosti.

U kobnoj nesreći njezin otac svjedočio je zadnjim trenucima života svoje supruge, Xiao Mengine majke, a on sam je i preživio. Iako je izostavljen prikaz života Xiao od djetinjstva pa sve do razdoblja u kojem ju vidimo kao mladu djevojku i znanstvenicu, jasno možemo vidjeti da otac nije bio cijelo vrijeme uz nju, posebice u ključnim trenucima kao što je recimo fakultetska promocija, no otac još jednom kreće na isti otok na kojem je u prirodnoj katastrofi stradala i njegova žena, ovoga puta odlučan i s namjerom da spriječi još jednu tragediju i izgubi još jednog člana obitelji.

Žanrovski presjek i odnos među glavnim likovima

Spomenuvši početne scene tragedije i vulkanske erupcije, možemo reći da se radi o filmu katastrofe, a jasno je, takvo što uključuje dinamiku, napetost te utrku s vremenom, što je obrazac akcijskog žanra. Osim toga, odnos oca i kćeri sugerira u manjem obimu dramsku podlogu koja je vješto inkorporirana i izvedena u ovome filmu.

S obzirom na Xiao koja je na vulkanskom otoku te njezinog oca koji ju odlazi upozoriti  na potencijalno prijeteću vulkansku aktivnost, jasno je i da se dramska podloga “razvlači“ duž cijeloga filma, stoga je naglasak zapravo na uspostavljanju kroz vrijeme izgubljenog odnosa između oca i kćeri koji stjecajem okolnosti i prijetećim “crvenim valovima“ zapravo učvršćuju svoj očinsko-kćerski odnos. Jasno je iz prirode njihova odnosa da je do svojevrsnog zatajenjena istoga došlo zbog nepovratnog gubitka zajedničke voljene osobe i boli koju taj gubitak nosi sa sobom.

Ostali likovi i tehnološka dostignuća u filmu

U akcentiranju odnosa oca i kćeri unutar nadolazeće vulkanske katastrofe monotoniju je razbio i prikaz odnosa drugih dvaju likova, čije su romantične scene prosidbe u plavetnilu vulkanske špilje istaknute. Glumci uvjerljivo donose svoje uloge te se ne može izdvojiti nijedna slabija glumačka kreacija. Ipak, posebice se ističu otac, kći te njezini prijatelji/suradnici dok od ostalih, bogati vlasnik atraktivnog turističkog hotelskog kompleksa i njegova žena.

U uvodnim scenama in medias res svjedočimo početnoj tragediji, a time i dinamici koja rezultira dirljivim tragedijskim rastankom i smrću. Te početne napete i dinamične scene posebice su dobre,  kao i one u glavnom zahuktavanju atmosfere oko opetovane vulkanske aktivnosti i bijega od eruptivne stihije.

Istaknuta je tehnologija, njezina uloga i njezin ostvaraj u Skyfire, počevši od one napredne hologramske tehnologije u vulkanologiji koja postavljanjem raznih senora pomaže otkrivanju potencijalne erupcije i kojom se prate razni minerali te aktivnost “spavačkog“ vulkana. Zanimljiva su tehnološka dostignuća u vidu prijevozno-turističkih sredstava za razgledavanja vulkanskog otoka. U prikazu vullkanske erupcije i prijeteće lave ističu se dobri vizualni efekti i fotografija.

Što možemo zaključiti?

U cjelini, mogli bismo reći da je Skyfire vrlo dobro ostvarenje te nema praznog hoda ili nekih prenaglašavanja. Pri samome kraju, scena u kojoj otac (o)staje dok se ostali udaljavaju helikopterom mogla je ostati nejasna i/ili nedorađena – s obzirom na sam kraj filma i ishod te scene koja se posljedično vidi na kraju – no svakako je jedna od stavki zašto se radi o dobrom produktu. Spomenuta scena nije ostala nerazjašnjena, već na samome kraju analeptički dobivamo ideju što se zapravo u njoj dogodilo.

Kineski Skyfire ostvario je svoju početnu zamisao da bude od publike prihvaćen visokobudžetni blockbuster, a to je postignuto produkcijsko-scenarističkom korektnošću, dinamičnim i napetim scenama, uporabom tehnologije uz dobro uklopljenu priču o obiteljskom odnosu nakon tragedije, te mišlju o životnim trenucima koji nas oblikuju u punini i daju nam motivaciju, posvećenost i determiniranost za koju osjećamo da nekome dugujemo, onome koji ju možda nije uspio ostvariti.