Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 3 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Glazba

“Atatoa” (From Another Mother): Dva lica prolaznosti sa smanjenim udjelom masti

"Atatoa" [album cover]
Vrijeme čitanja: 4 minute

Već smo ga najavili i napravili uvertiru u njegovu recenziju, ali sada je i službeno na našoj tapeti: “ATATOA”. Drugi je ovo album zagrebačko(-zadarsko-subotičko)g trija From Another Mother. Album je bio spreman još krajem prošlog ljeta, ali to je ljeto donijelo ponude koje se ne odbijaju. Njemačka indie post-rock etiketa Kapitän Platte je preko njemačkog benda Lingua Nada saznala za ove KRŠne momke i odlučila se pobrinuti za “ATATOU”.

Nešto o slatkoj muci pripreme albuma za lansiranje možete pročitati u intervjuu održanom nakon njihovog zadnjeg koncerta u Osijeku. Sve ostalo saznajte slušajući album kada izađe. U nedostatku pametnijeg posla možete proći i kroz ovu recenziju u kojoj ja dijelim s vama buru osjećaja i košavu misli koju je ovaj album u meni pokrenuo.

“Epileptir” vs. “Atatoa”

Krenimo od općih obilježja prema onima koja su zanimljiva. Na albumu se nalazi osam novih pjesama (od kojih su kao singlovi već objavljene First Things First i Supernova), a album zatvara jedna od prvih i najvećih uspješnica benda, Baited. S tih 35 minuta ovaj album prati njihov debitantski album “Epileptir”, ali nije toliko mastan. Čini mi se da je na ovom albumu ipak donesena odluka da se neće gubiti po beznađima post-muzike i pretjerivati s bukom.

“Atatoa” je album koji otvara jedna ljubavna pjesma (May), a ne instrumental (Go left, right?). Svojim se početkom “Atatoa” izdaje za album koji želi biti pitak, lakše probavljiv od kaosa kakav na je na mahove “Epileptir”. To je moguće i zbog toga, jer je zvuk na ovom albumu čišći i preciznije reže. Kao takav, svidjet će se svim ljubiteljima “klasičnog” alternativnog rocka.

Još je uvijek to ta hvaljena pank fuzija pogodna za razaranje kakvo priušte sebi i drugima na svakom gigu, ali u ovom je izdanju ritam izmjene žešćih i laganih dijelova promišljeniji. Album bih podijelila na dva dijela. Prvi je onaj u kojem vokalno dominira Vlado (gitarist), a drugi onaj u kojem dominira Roko (bubnjar). Kvantitativno preteže drugi dio, a kvalitativno onaj prvi s kojega su i prva dva singla te Walnut i May.

Iako sam veliki podupiratelj svih bubnjara koji pjevaju, mislim da su prve četiri pjesme ovog albuma ujedno i one kojima se želim vraćati. Među njima posebno bih istaknula kontemplativnu divotu koja nosi ime Supernova. Njezin minimalistički uvod, zapravo jedna kratka molitva, pretače se u gitaristička previranja da bi se putem gubio u šumovima i na koncu vratio svom blagostanju. Ona je možda najbolji primjer sklada između teksta i muzike na albumu.

Od druge majke do vječnosti

I nije jedina opterećena temom vječnosti i prolaznosti. U te se dvije ideje krije osnovna značenjska opreka njihovog opusa. Iako se pišući o njima ljudi većinom usredotočuju na njihove dosljedno iznimne gigove i žanrovsku eklektičnost, njihova duhovnost ne bi trebala ostati prešućena. (Barem ne zbog onih koji slušaju tekstove.) Od sujetom zaražene First Things First, paklenih pasa u pjesmi Song Number 9 i kraja svijeta u Slightly Wrong do meditativne Supernove i pjesme za oproštaj od života, Walnut, “ATATOA” ima sve.

Drugi dio albuma u kojem vokalno dominira Rokov testosteronski bariton kakav često nalazimo u domaćoj glazbi (od Bebeka do Thompsona) ima više trenutaka koji će vam zapeti za uho, ali nijednu pjesmu specifičnu za FAM. Pjesme mogu biti zanimljive, ali dok slušate jednu, u glavu će vam doći neka druga, npr. od Danziga. Iako zvuči pohvalno, ne čini mi se kao najsretnija reakcija.

Jedan je to od onih dvostrukih mačeva. No na stranu stila pjevanja, vratila bih se još malo tekstovima. Što god pisala o samoj glazbi, uvijek će se naći neki pametni koji će mi reći da nisam relevantna, jer ne sviram nijedan instrument. U većini slučajeva taj mudrac ni sam neće biti glazbenik, već glazbeni snob koji bi rado bio na mojem mjestu. Žedan toga da bude u pravu, posegnut će za tim pseudo-argumentom i dobiti svojih pet… high 5-ova, čašica rakije ili minuta, po kojem god metričkom sustavu htio biti nagrađen.

Kad su u pitanju tekstovi, sigurnija sam u ono što pričam. Drugi je medij, ali ista kategorija. U intervjuu smo već načeli temu pisanja tekstova na engleskom, ali nekako i dalje mislim da svaki razgovor na tu temu krene u krivom smjeru. Ili je previše smjerova u kojima razgovor može krenuti.

Na što treba misliti kad se piše na engleskom?

Što se mene tiče jedino relevantno pitanje ovdje je jesu li tekstovi dobri. Osim toga, vrijedi se pitati radi li bend uopće radi na njima, odnosno postaju li im tekstovi bolji, lošiji ili ostaju na istoj razini. U slučaju FAM-a to možemo lako ocijeniti na primjeru pjesme Baited koja prati bend od samih početaka, a nalazi se na ovom albumu. Taj bas, taj refren, pjesma je hit! Isto tako, ona je primjer toga kako ne pisati na engleskom. Iako je u detaljima vidljiva tendencija da se kreativno intervenira u klišeje, tekst ove pjesme ipak je izgrađen na njima.

Prema meni, izbjegavanje klišeja, koliko god bilo važno za zavaravanje protivnika, samo je jedna od stvari na koju treba misliti kad se piše na engleskom. Prva stvar je svakako žanr. Nije svaki žanr pogodan za naraciju ili double entendre à la AC/DC. Nekad je zbog određene poruke potrebna revolucija u glazbi.

I bilo ih je! Ali malo je bendova koji mogu potpuno razoriti logiku koja stoji iza rock glazbe. Takav je primjer Rush sa svojim baladama o robotima koji se bore protiv hegemonije. Sve u svemu, kada znate kakvu muziku želite stvarati i što imate za reći, već znate puno. Ostaje vam samo da se čuvate zaljubljivanja u vlastite ideje. I da se sjetite Scorpionsa. Naime, jedan od najvećih bendova 80-ih i svojevremeno možda najbolji live bend uopće, proslavio se pjesmama koje su nimalo virtuozno napisane na jeziku koji im nije bio materinski. (Za potvrdu navoda pročitajte tekst pjesme Rock You Like A Hurricane.) Zaključno, koliko god htjela čuti From Another Mother na hrvatskom, još bih više voljela čuti kako razvijaju svoj stil pisanja na engleskom. Na kraju krajeva, dobri ih tekstovi mogu spasiti od zaborava, da ne kažem prolaznosti.

Preporuka za kraj

U razgovoru smo komentirali grafičko oblikovanje samog albuma. Fotografija je odlična, font je “krš”. Umjesto više riječi o tome, dajem jednu preporuku za font na sljedećem albumu:

Foto: pinterest.com
Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari