Izvedbene umjetnosti

Četiri jezika pred Europom

Foto: zekaem.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute
Foto: zekaem.hr
Foto: zekaem.hr

Predstava Europa, koju smo 25. travnja mogli pogledati premijerno u ZKMu, dolazi iz četiri različite zemlje: Poljske, Njemačke, Velike Britanije i Hrvatske, stoga je i na četiri jezika. To je projekt ETC-a te  je predstava altrenativna u usporedbi s “običnim” dramskim predstavama na koje je hrvatski narod navikao. U predstavi čujemo nekoliko različitih pogleda na Europu, prisjećamo se kakva je nekada bila i smijemo se ironiji kakva je danas. Europa je također jedan od likova u predstavi, Zeusova kćer koju izvrsno glumi Elexi Walker.

Od naših glumaca možemo vidjeti Jadranku Đokić u ulozi Hrvatice koja predstavlja obilježja Balkana poput nemogućnosti pušenja u hotelskoj sobi, te Krešimira Mikića koji psuje Nijemici.

O radnji vam baš puno ne mogu reći jer, kako sam već spomenula, nije to obična predstava, ali ukratko; Nijemica i Britanac suci su umjetničkog projekta koji EU financira te im dođe Hrvat koji im priča neispričanu priču o Hrvatima koja počinje od stoljeća 7. Djevojka iz Estonije ima performans pod naslovom Fire sale tj. Pali novčanicu od deset eura i svako malo prošeće scenom s upaljačem u ruci.

Foto: zekaem.hr
Foto: zekaem.hr

Predstava je puna simbola kao što je na primjer postepeno ličenje scene sve više plavom ”europskom” bojom preko grafita Rolling Stonesa i godine 1989.  Također nekoliko puta čujemo malo pjevanja, a najveći simbol je antička slika koja se stvara tijekom predstave na plavoj boji koju vidite na ekranu (gdje je i prijevod).

Predstava počinje privođenjem Europe, a zatim ona provodi cijelu predstavu na pozornici, šutke nevidljiva te na kraju opet progovara, a mistična osoba uz nju je također i duh iz prošlosti Europe koji nas podsjeća na zaboravljene elemente koji sačinjavaju samu srž Europe.

Gluma je na visokoj razini, a usprkos tome što nema puno drugih teatralnih stvari poput zanimljive kostimografije i sličnoga, režija i produkcija su također vrlo dobre.

Iako predstava nije imala upečatljiv početak, tokom vremena postajala je sve bolja, a kraj je, logično, bio najbolji. Završili su vicem kojeg nismo čuli, ali smo čuli pet verzija o tome uđe li Englez ili Hrvat ili Nijemac u njemački kafić ili britanski pub u kojem poslužuje Poljak (jer su bolji konobari nego Nijemci).

Be social

Komentari