novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

‘Ciao My Shining Star’: 5 godina tribute albuma koji je okupio The National, Dinosaur Jr.,Thoma Yorkea i druge

Foto: https://www.facebook.com/MarkMulcahyHQ
Vrijeme čitanja: 5 minute
Foto: https://www.facebook.com/MarkMulcahyHQ
Foto: https://www.facebook.com/MarkMulcahyHQ

Osim „Ciao My Shining Star“ u naslovu ovog tribute albuma stoji i nastavak – „The songs of Mark Mulcahy“, odnosno pjesme kantautora čije pjesme razni glazbenici obrađuju na ovoj kompilaciji. Razlog zbog kojeg sam izostavila drugi dio imena albuma je jednostavan, a taj je da vjerujem da će više ljudi pročitati ovaj tekst ako spomenem neke od legendarnih velikana koji su sudjelovali na njegovom stvaranju, nego stanovitog Marka Mulcahya koji bi se na prvu većini čitatelja doimao kao nasumični glazbeni anonimus.

Pa tko je zapravo Mark Mulcahy, i zašto ima sve te slavne prijatelje koji mu odaju počast albumom od dvadesetak pjesama, a na kojem sudjeluje isto toliko (više ili manje poznatih) izvođača?

Ako bih počela pisati presjek karijere ovog glazbenika, krenula bih s bendom Miracle Legion. Mark je kao frontman ovoga benda stvarao glazbu koju su u ranim početcima uspoređivali s onime što je u to doba ranih osamdesetih izvodio R.E.M., i to više zbog zvuka same glazbe nego zbog njenog tekstualnog sadržaja. Vrijeme je prolazilo i ova usporedba je sve manje vrijedila, a bend je razvio svoj samostalni college rock zvuk prožet jangle gitarama u power pop maniri. U razdoblju od 1983. do početka devedesetih izdali su desetak EP-a i LP-a, a na dva od njih su sudjelovali i eksperimentalni rock bend Pere Ubu te The Sugarcubes, nekadašnji bend islandske labudice Björk. Iako je bend odradio nastup i na legendarnom Lettermanu, nažalost je uspio ostati izvan radara šire publike.

Foto: https://www.facebook.com/MarkMulcahyHQ
Foto: https://www.facebook.com/MarkMulcahyHQ

Bassist i bubnjar su ubrzo napustili bend, a isto tako i diskografska kuća za koju su do tad snimali. Ipak, interes za glazbu koju su stvarali još je uvijek postojao – točnije, poznata TV kuća Nickelodeon ponudila im je da snime cjelokupni soundtrack za dječju seriju „Adventures of Pete & Pete“. Bila je to serija koja je u devedesetima obilježila djetinjstvo i mladenaštvo mnogih pojedinaca jedne generacije Amerikanaca na sličan način koji su kod nas to učinile „Djevojčica iz budućnosti“ ili „Tajni život Alex Mack“, a koja je zbog svoje pomalo bizarne fabule i atmosfere prozvana dječjom verzijom „Zone Sumraka“. Sporedne uloge u ovoj seriji imali su Steve Buscemi i glumica Michelle Trachtenberg kojoj je oca utjelovio upravo – neobuzdani Iggy Pop.

Tko bi rekao da će buduća Gossip Girl i kum panka igdje imati dodirnu točku, ali se u ovoj seriji upravo to dogodilo – a glavni junak ove priče, Mark Mulcahy, snimio je odličan jangle pop album od dvanaest pjesama koji je popratio sve zgode koje su se događale u ovom serijalu. Zbog problema vezanih uz autorska prava s bivšim članovima i izdavačkom kućom bio je primoran promijeniti ime benda u Polaris, a pod tim nazivom objavili su i ovaj soundtrack čija uvodna pjesma Hey Sandy! i dalje uspješno izaziva srednjoškolski flashback kod mnogih gledatelja ove serije, pogotovo zato što je upravo ona bila skladba koja se našla na uvodnoj špici.

[Adventures of Pete & Pete] Screenshot: http://pete-and-pete.tumblr.com/
[Adventures of Pete & Pete] Screenshot: http://pete-and-pete.tumblr.com/

Sve što je lijepo kratko traje pa se i ova serija prestala emitirati – i to nakon uspješne tri sezone. Bend je kao takav prestao djelovati, a skromni glazbenik Mark je nastavio svoju karijeru objavljujući solo albume koji su i dalje ostali nezapaženi, unatoč tome što je poznati pisac Nick Hornby posvetio jedan cijeli esej njegovoj pjesmi Hey Self-Defeater u svojoj zbirci „31 Pjesma“, preko koje sam i ja pukim slučajem saznala za ovog izvođača.

I tako bi Mark Mulcahy vjerojatno ostao poznat tek šačici znatiželjnika koji bi se pojavili na njegovim nastupima u raznim opskurnim klubovima u New Yorku, ili bar onima koji su pročitali Hornbyevo djelo – da mu se nije dogodila osobna tragedija koja je i rezultirala snimanjem ovog albuma.

Naime, supruga ovoga glazbenika, Mellissa, umrla je iznenadno godinu dana prije nego što je „Ciao My Shining Star“ uopće objavljen, a njegov naslov posvećen je – upravo njoj. Mark je nakon njene smrti ostao potpuno shrvan i sam s dvije trogodišnje kćeri, a kako se morao skrbiti za njih te financirati njihovo odrastanje i njegova je glazbena karijera postala upitna.

U takvim situacijama vjerojatno je najvažnije imati dobre prijatelje i obožavatelje, a Mulcahy je imao upravo takvu sreću. Nathaniel Smalley, po ničemu poseban student iz Zapadne Virginie, poduzeo je pravi mali poslovni poduhvat kako bi okupio razne glazbenike i snimio ovu ploču u namjeri da spriječi ovog kantautora da odustane od stvaranja svoje muzike. Odaziv na njegov poziv bio je upravo očaravajuć, a cijela garda izvođača se javila kako bi svojim doprinosom na ovom izdanju olakšala kolegi i prijatelju u teškim vremenima.

Ljubitelj domaće publike Matt Berninger je sa svojim bendom The National pretvorio Polarisovu Ashamed of the Story I’ve Told u srcedrapateljnu baladu u kojoj svojim hrapavim glasom ponovno kupuje iskupljenje od osobe koju je razočarao. Dinosaur Jr. obradio je Backyards, pjesmu iz opusa Miracle Legiona, u svojem prepoznatljivom noise pop žanru, a Frank Black (frontman benda Pixies) je teatralno izurlikao pjesmu Bill Jocko iz Mulcahyeve solo karijere.

Ima tu još mnogo spomena vrijednih izvedbi, kao što je npr. Frank Turnerova obrada pjesme The quiet one u dark cabaret stilu, alt-country cover pjesme Paradise benda The Autumn Defense (inače, side-project bend bassista Wilca) ili šarmantna obrada slatkaste pjesme Cookie Jar Chrisa Collingwooda (Fountains of Wayne). Isto tako je Michael Stipe imao gostujuću ulogu u prije spomenutoj seriji, pa i ne čudi što se i on prihvatio jedne od Mulcahyevih pjesama pod nazivom Everything’s Coming Undone. Sudjelovali su tu i Mercury Rev, Rocket From The Tombs, Josh Rouse te mnogi drugi.

Ako se pitate kako je to točno utjecalo na rad ovog kantautora, recimo samo da je uspješniji nego ikad prije. Pet godina nakon snimanja ovog albuma Mark Mulcahy i dalje nije zvučno ime u glazbenim krugovima, ali je otvarao koncerte bendovima kao što su Pixies i Wilco te je nastupao na raznim većim festivalima po Americi i Ujedinjenom Kraljevstvu. U međuvremenu je izdao i novi solo album koji je pokupio razne pozitivne kritike na glazbenim portalima, a nedavno je i ponovno okupio Polaris te krenuo na mini turneju po SAD-u.

Iako je peta godišnjica izdavanja ovog albuma zapravo bila u devetom mjesecu, htjela sam ovu toplu priču o nesebičnosti glazbenika i maloj gesti jednog čovjeka koja je rezultirala nečim ovako velikim podijeliti u ovom blagdanskom ozračju. Ipak, to je vrijeme kada se možda i trebamo prisjetiti da nije sve u materijalnim poklonima i hvaljenju s humanitarnim donacijama kojem zvijezde nerijetko pribjegnu, već i u znacima pažnje koju nekomu možemo pokazati, a koja najčešće znače puno više od svih bogatstva na svijetu. Možda iz ove kompilacije nećete dobiti točan dojam kako Mulcahyeva glazba zvuči, ali mislim da je zbog priče koja ju prati i količine izvođača koja sudjeluje na njoj itekako vrijedna preslušavanja svakog audiofila. S obzirom na to da je Mark nastavio sa svojim radom, snimanje ovog tributa bilo je za najbolje – baš kao što govori i uvodna pjesma koju je Thom Yorke obradio, odnosno All For The Best.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari