Recenzija – “Give a Glimpse of What Yer Not” (Dinosaur Jr.): Lakoća bivanja fanom Dinosaur Jr.
Moj karakter lojalnog psa često se zatekao u neugodnim situacijama pokušavajući opravdati ljubav prema bendu čiji povratnički ili novi album nije uspio. Znate kako je to? Sretni ste što ste zavoljeli bend koji još postoji. Drago vam je što su svi članovi još živi i aktivni glazbenici. Radujete se vijestima o turneji. Čak vam ni ne smeta što ih iznenada mnogi počinju voljeti. A onda se crvenite, jer su u potrazi za svježim parama negdje zagubili svoj „mojo“. Srećom, ako ste fan Dinosaur Jr. to je nešto kroz što niste morali prolaziti. Njihov jedanaesti studijski album “Give a Glimpse of What Yer Not” bit će vam na ponos.
Amaterìzam m (G–zma)
Dovoljno je baciti pogled na dva spota koja je bend izbacio ove godine i bit će vam jasno koliko se ozbiljno trojac iz Amhersta shvaća.
Da, to je buldog na skejtu. I još nekoliko samo-ljudi na skejtu. Rihanna osvaja nagrade za životno djelo zbog utjecaja na kulturu MTV-ja, Kanye West svojim spotovima privlači pažnju Wernera Herzoga, a J Mascis skejta sa svojim psom. Dinosaur Jr. ostali su amateri u najljepšem smislu te riječi. Njihovi albumi rađaju se iz čiste zaljubljenosti u glazbu. „Give a Glimpse of What Yer Not“ vam se možda neće svidjeti na prvu, ali teško da ćete ga poslušati samo jednom.
Trofej solažama J Mascisa i medalja tekstovima Lou Barlowa
Album otvaraju zarazne i energične Goin Down i Tiny koje bi vrlo lako mogle biti razlog zbog kojeg će netko zavoljeti Dinosaure. No, moja se pažnja budi tek na trećoj pjesmi. Tada Mascis ponudi još onoga na što smo od njega naviknuli: puno melodičnih solaža i jedva razumljivih stihova o nečemu što nedostaje. Teško je izdvojiti najbolje brojeve albuma. Iako su Be A Part, Good to Know i Mirror trenutni favoriti, trenutak u kojem će to postati jedna od drugih pjesama vreba. Iznenađenje na albumu su Love is… i Left/Right za koje je tekst napisao basist Lou Barlow. Iako to za njega nije nova uloga, nije bilo za pretpostaviti kako će njegovi tekstovi biti jedni od boljih na albumu. Uvjetno rečeno, to je možda istina tek za one koji vole Sebadoh i njegove solo radove. Nema sumnje da okosnica benda ostaje J Masicis. Isto tako, nije upitno da se bend nalazi u možda najboljem razdoblju stvaranja. Čak i ako nemaju ništa novo za ponuditi, uspijevaju usavršiti i iznova prodati ono na što smo već slabi. Osobito s obzirom da je riječ o bendu koji stvara unatoč unutarnjoj podijeljenosti ili njoj usprkos.
Jedino što nedostaje na kraju slušanja ovoga albuma je obećani koncert u Tvornici. Dok to možda uzalud čekamo, možemo samo još jednom zavrtjeti novu ploču. Nakon toga, vratiti se starima i nadalje uživati u lakoći bivanja fanom Dinosaur Jr.
