advent
4. prosinca 2022.

Vrijeme čitanja: 8 minute Ove godine provedite Advent na naš način, upoznajte nas kroz male božićne rituale, tradicije i sadržaje koji ispunjavaju naše adventske dane bojama veselja.

navijačke
23. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 10 minute Izvadite tu majicu s motivom hrvatske šahovnice s dna ormara, otvorite si pivo, kad ga već navijači u Kataru ne mogu popiti, i krenite s nama u potragu za navijačkim duhom.

Glazba

„Cool It Down” (Yeah Yeah Yeahs): Sva ta ljepota i katastrofa

yeah
"Cool It Down" [album cover]
Vrijeme čitanja: 6 minute

Voljeni američki indie rock bend Yeah Yeah Yeahs vratio se krajem rujna s novim albumom „Cool It Down” prekinuvši dugih devet godina stanke i skromnog povremenog prisustva na svjetskoj glazbenoj sceni. Riječ je o prvom albumu od 2013. godine, kada je objavljen četvrti njihov album „Mosquito”.

Pred vama je dvostruka recenzija novog albuma iz pera naših Patrika i Eve, koji su nam uz iscrpne dojmove albuma predali i svoja iskustva povratničkog nastupa Yeah Yeah Yeahs s ovogodišnjeg  festivala Primavera Sound u Barceloni.


Piše: Patrik Horvat


Oduvijek su me Yeah Yeah Yeahs privlačili svojom dramatičnošću, samopouzdanjem, stilom i nesvakidašnjim tekstovima. Karakterističan glas i lik Karen O je pokretač, šok, odgovor, istina. Njezini krici su osjetni, puni života, zarazni, a njezina pojava (i uživo) je čvrsta, prožima, zaokuplja pažnju i budi interes te ono najvažnije, zadržava ga.

Kritici drag sastav iz New Yorka pobudio je očekivanja najavom novog izdanja „Cool It Down”, inspiriranog, nazivom sugestivno, klimatskom krizom. Već s najavnom Spitting of the Edge of the World, suradnjom s Perfume Geniusom, naslutio sam da će album biti ozbiljniji od prethodnih, vjerojatno manje duhovit, manje zabavan, ali više dojmljiv.

Zbogom zaraznoj nonšalanciji

U kratke trideset i dvije minute stalo je samo važno, kako i treba biti. Malo divljanja, malo razmišljanja, gubljenja u trenutku, doza romantike i puno katastrofe. „Cool It Down” je elegantniji Yeah Yeah Yeahs, fokusiraniji su, no svejedno zadaju dovoljno snažnih udaraca. Komotni su sami sa sobom, istovremeno snažni i po potrebi lagani i nježni. Doduše, da album traje dulje, usudim se reći da bi postalo monotono.

Ne mogu još sa sigurnošću zaključiti osjećam li dugovječnost u ovim pjesmama, na što sam navikao na ranijim izdanjima. Na tu neku zaraznu nonšalanciju, bezbrižnu slobodu i ekspresiju bez zapreka. Na „Cool It Down” sve zvuči kontroliranije, što nije nužno negativno. Pjesme zvuče više polirano, čišće, dovršenije nego ranije. Alternativni rock vođen sintesajzerima koji svojstven im garažni punk stavlja po strani, ali ne srami ga se.

Svo to izgaranje

Cilj „Cool It Down” je upozorenje na prestanak bavljenja glupostima, podsjetnik na očuvanje snage uma, zdravog razuma i usmjerenje ka bitnom. Neki stihovi su čisti pretres iz uljuljkanog nam stanja, slušalice postaju ruke koje ti tresu glavu i pjevaju „Out comes the sun, never had no chance, nowhere to run”.

Korporacije i zagađivači, loše, novcem motivirane, politike i generacije naših starih i njihovih starih koje su nas rodile i koje nam ostavljaju ovaj s*ebani svijet. Zaista se nemamo više gdje sakriti. Album otvara upravo pjesma koju sam citirao, Spitting of the Edge of the World, i postavlja ozbiljan, zahtjevan ton pred album.

Koliko god u svijetu alarmantno stanje bilo, za razmišljanje o ljubavi uvijek ima vremena. U nadanju tražimo utjehu i privremeni mir, kupujemo si vrijeme s Lovebomb. S lakoćom najlakše pamtljiva s izdanja je Wolf, pjesma u kojoj prva dva refrena praktički odrađuje instrumental – i to zvuči odlično. Sintesajzeri kao iz predstave „Fantom u operi”, integralan su dio pjesme i čine jedan od najupečatljivijih trenutaka albuma. Lirski je pjesma usporedba osobina vukova s gorućom željom za odabranom osobom.

Uslijedit će Fleez, razigranija, više klasična YYY skladba, sa sladunjavim vokalnim izrazima, pamtljivim dionicama i temom slobode i promjena raspoloženja. Vraćamo se temi katastrofe i u plamen odličnog drugog singla Burning.

S uobičajeno ponekad nedorečenim tekstovima, refren „Into the sea, out of fire, all that burning”, ostat će vam dugo u mislima kao opeklina u pamćenju. Vjerujem, i zbog prenesenog značenja i zbog svoje jačine. Opravdava se pretpostavka da će album biti dojmljiv, jer upravo Burning ostavlja ako ne i najveći utisak na „Cool It Down”.

Danas drugačiji

Nakon teatralnosti i ozbiljnosti koju doživljavamo pjesmom Burning, treba malo stišati stvari. Očito su dvije okosnice albuma kriza i komfor ljubavi. S Blacktop dobivamo uzbudljiv romantični YYY trenutak, otvaranje duša, protok boli i umilne linije bombardirane produkcijom. Moguće je da će vam pasti među manje zanimljive, ali vratite joj se i pružite joj šansu.

Da YYY znaju zatrzati strune naših srca, dotaknuti stihovima tamo gdje želimo i ne želimo (pjesme poput Maps), još jednom su dokazali s Different Today. Početkom zvuči kao vožnja vlakom kroz brdovite pitoreskne krajolike uz intenzivnu introspekciju, samo vlak u jednom trenutku postane nešto slično vožnji u zabavnom adrenalinskom parku, dok smo u zagrljaju nekog kog volimo i „dobro je sve”.

Motiv vrtnje proteže se kroz cijelu pjesmu i još jednom se dotiče raspoloženja, nestalnosti, a možda i nervoze. Romantični favorit albuma mi je i kitica ove pjesme, „I don’t wanna wait ’til you leave to say what I really mean”.

Pozdravljamo se s pjesmom Mars, osobno manje dojmljivom od ostatka albuma. Ispričanom, a ne otpjevanom, gdje Karen O razgovara sa svojim sinom, pretpostavljam ususret zalasku Sunca.

Ljepota u katastrofi

Prvim slušanjem nisam osjetio potrebu odmah stisnuti replay već sam poželio da se dojmovi slegnu. Album energijom i instrumentalizacijom kreira atmosferu dovoljno ugodnu da nemam potrebu preskakati pjesme. Vraćat ću se ovom izdanju s dozom poštovanja, više u cilju opuštanja, ali i dobivanja osjećaja snage i/ili nade. Starija izdanja ostavljam za ubijanje unutarnjih demona i stresora te naravno, za divljaštvo. Svakako, album je, rekao bih, stvoren više za uživanje u izvođenju uživo, nego u beskrajnom ponovnom slušanju kod kuće.

Peti album „Cool It Down” predstavlja sjajnu nadopunu budućim koncertima grupe Yeah Yeah Yeahs. Njihov nastup na ovogodišnjem dvadesetom izdanju festivala Primavera Sound u Barceloni me oborio s nogu. Tu su večer premijerno izveli Wolf i Burning, osvojila me energija i radost Karen O, kao i spoj starih klasika s novim materijalom.

Rekao sam kolegici Evi tu lipanjsku noć, „Ja sam večeras nešto naučio”, zato veliko hvala Karen O i Yeah Yeah Yeahs. U nastavku saznajte kako zvuči novi YYY uživo i čitajte Evine dojmove albuma.


Piše: Eva Juraški


Yeah Yeah Yeahs je jedan od bendova koji su mi dobro znani od tinejdžerskih dana, no zaintrigirali su me tek kada sam pročitala „Meet Me In The Bathroom”, biografiju njujorške rock scene s početka 2000-ih, čija će se ekranizacija uskoro početi prikazivati na američkom kanalu Showtime.

Kroz tu biografiju sam im se malo više posvetila i uvidjela kako sam ih bez nekog očitog razloga i potpuno nepravedno svela na ubojito plesno muvanje glavom u ritmu stihova „Off with your head, dance, dance till you’re dead”. Yeah Yeahs Yeahs, svima poznatiji pod akronimom YYY uspjeli su na glazbenu scenu vratiti dva naizgled nespojiva žanra: dance i punk, koji su utapkani u glam izdanje David Bowieja prepuno zakovica, šljokica i sjajnih tkanina.

Onda je stigla Primavera…

Nakon „Meet Me In the Bathroom” YYY su mi zapeli za oko i za uši. Karen O me, malo je reći, zaintrigirala kao osoba i naravno, jedva sam dočekala njihov nastup na Primavera Soundu u Barceloni. S obzirom na to da je ovogodišnja Primavera imala podosta problema s pandemijom korona virusa i tome posljedičnog otkazivanjima izvođača, raspored nastupa se mijenjao iz dana u dan.

Iako smo kolega Patrik i ja imali detaljno isplanirani raspored koncerata, na dan koncerta smo saznali kako ćemo morati birati između YYY i Sky Ferreire. Srećom, Sky je počela nešto ranije, otišli smo najprije poslušati nju, no vrlo brzo smo shvatili kako se nećemo zadržati predugo jer se nastup naprosto nije dalo slušati, koliko su i ona i prateći bend bili u neskladu i van tonaliteta. Kako se kaže, svako zlo za neko dobro, imali smo upravo dovoljno vremena da budemo u sat točni na YYY.

Napominjem kako je u to vrijeme „Cool It Down” bila apsolutna nepoznanica i vani je bio tek singl Spitting off the Edge of the World, čiji nas je izlazak zadesio na prvi dan našeg putovanja.

Tek kada sam po izlasku na streaming servise prvi put čula Burning, sjetila sam da je to ona stvar na kojoj je Karen O u Barceloni zaboravila tekst i zatražila izvedbu ispočetka. Nisam joj nimalo zamjerila, jer je ipak pjesmu započela najavom ,,ovu stvar čujete premijerno danas na Primaveri”. U tom trenutku skroz sam se rastopila i pomislila kako zbog ovoga YYY još više volim.

Nakon live izvedbe Burning nisam čula sve do službenog izlaska singla koji se poklopio s mojim povratkom s ljetovanja. Sjećam se samo da sam ju instantno ponovno reproducirala zajedno sa Spitting off the Edge of the World, s kojom su YYY i otvorili svoj nastup na Primavera Soundu.

Odmah su me obuzela sjećanja na energičnost i poletnost koje su te dvije pjesme evocirale na glavnoj pozornici, bez obzira na to što su bile potpuno nove i nepoznate. Karen O je toliko karizmatičan izvođač da je publiku dobila pod svoje i zadržala sve do zadnje otpjevane note.

Nije „Cool It Down” nego „Heat Me Up”

Bez obzira na to što je jedna od tema albuma, ako ne i ona krucijalna, upravo globalno zatopljenje i potencijalna apokalipsa koja bi nam mogla uslijediti, Spitting off the Edge of the World, s proganjajućim vokalom uvijek odličnog Perfume Geniusa, katarzična je fantazija koja je zasigurno poslužila kao glavna inspiracija za naslov albuma. I koliko god je naslov albuma s gledišta spomenute pjesme posve legitiman, moja malenkost i subjektivni dojam se s time nikako neće složiti.

Album je odličan spoj velikih alt rock pjesama, kombinira i elektroniku i plesnu glazbu, teško bi mi bilo razlučiti koja je stvar dominantnija na albumu. Burning mi je nekako zbog cijelog koncertnog iskustva vjerojatno najistaknutija od svih.

Međutim Wolf bi ju uskoro mogla skinuti s trona jer su mi ti instrumentalni dijelovi i sintisajzeri jedan od vrhunaca izdanja. Fleez pak ima karakterističan Karenin falset koji odiše seksipilom i na koji, naravno, ne mogu ostati imuna. Znam da će nekima album biti možda previše elektronski, ali mora se priznati da je YYY jedan od rijetkih bendova iz tog razdoblja koji je ostao vjeran svom stilskom izričaju, a opet vješto ukomponirao glazbene trendove u svoj zvuk.

YYY uživo zvuče bolje nego ikada. Osjeti se izvođačka zrelost, odvažnost na visokoj nozi, čista raskoš i umijeće nastupanja. I to se najbolje vidi na Karen O koja je veći dio svog nastupa manipulirala s mikrofonom da bi ga naposlijetku gutala pa odvojila od žice i dala vjernom obožavatelju iz prvog reda.

Taj fantastičan trenutak je samo još jedan dodatni razlog da Karen O u mojim očima ostane idealan prototip frontmenke koja bi trebala biti uzor svim novopečenim mladim bendovima. Već sada mogu zaključiti kako je „Cool It Down” moj novi „It’s Blitz!”.

(Visited 88 times, 1 visits today)
Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari