„Dahmer” (2022): Nepodnošljiva lakoća gledanja
Bizarna je činjenica da ljude, kao što su Charles Manson, Ted Bundy, John Wayne Gacy (serijski ubojica, ne glumac!), Jeff Dahmer, Aileen Wuornos, Richard Ramirez i drugi, srećemo na dnevnoj bazi u tramvajima, u prolazu ulicom, dijelimo s njima ured, pohađamo s njima škole ili fakultete, pritom nesvjesni da će jednoga dana njihovo lice osvanuti na svim tjeralicama i medijskim instrumentima diljem svijeta radi strahovitih zločina koje su počinili.
Upravo jedna od najvrelijih aktualnih Netflixovih serija o Jeffu Dahmeru, jednim od iskrenijih osuđenih serijskih ubojica, koji je djelovao između sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, uspješno asimilira psihopata u uobičajenu svakodnevicu.
Prva sezona serije „Dahmer – Monster: The Jeffrey Dahmer Story”, čije autorstvo potpisuje Ryan Murphy koji stoji iza renomirane serije „Američka horor priča” (2011- danas), tek je interludij u antologijski serijal koji će se baviti svjetski poznatim ubojicama koji su ostavili svoje ime u povijesti na nimalo laskav način.
Fabula, dakle, centralizirano slijedi Jeffa Dahmera nelinearnim tijekom priče na njegovom putu ka stvaranju slike čovjeka koji je počinio čak petnaest ubojstava. Serija prati priču od ranijih dana, kada je Dahmer počinio prvi zločin,a uz to se dodatno elaborira Jeffov život, njegove konstantne borbe sa zakonom, probleme s alkoholom, nedorečen odnos s roditeljima i u konačnici homoseksualizam koji je i glavni motiv njegovih ubojstava.
Dahmer stvara simpatije, a žrtve antipatije?
Nepobitna je činjenica da serija koncizno tumači Dahmerov modus vivendi na čelu s iznimno talentiranim Evanom Petersom (poznatiji u ulozi Quicksilvera u Marvelovim „X-Menima”), koji se kompletno uživio u ulogu te štreberski odradio svoj dio posla.
Kritičari tvrde da je promašaj serije taj što je gledatelju lakše zavoljeti Dahmera, nego imati empatije prema žrtvama zbog njihovih infantilnih postupaka, no ne bih se složio s tom tvrdnjom.
Petersova maestralna izvedba prikazuje lika koji pridonosi ambivalentnosti gledateljevog mišljenja, s obzirom na to da se radi o kompleksnoj tematici, a ipak ostavlja prostora za razmišljanje o tome je li uistinu kriva osoba koja ne može protiv svoje naravi ili je kriv sustav, egzaktno, zakon i okolina koja je svojim ignorantskim, pomalo rezigniranim stavom dopustila da čudovište toliko dugo bude izvan kaveza.
Dahmer kao lik ima određeni šarm, ali Petersovo kompleksno tumačenje lika isto tako na momente stvara određenu vrstu straha i lucidnosti pa se tako radi o liku kojega je teško u svakom trenutku te u cijelosti definirati kao zloćutnog, no nikako se ne može reći da je riječ o dobroćutnom biću.
S druge strane, prema samim žrtvama u gledatelju se izaziva osjećaj žaljenja, ali opet i bijesa radi njihovih naivnih postupaka koji su se, de facto, tako i odigrali. Glumačka postava, to jest izvedba, čini jedan od važnijih faktora cijelog serijala. Nikako ne treba izostaviti niti Richarda Jenkinsa, koji je briljirao kao letargičan i pomalo bedast Jeffov otac, koji je itekako mogao promijeniti tijek povijesti.
Izdvojio bi i Niecy Nash, čija interpretacija susjede Glende Cleveland je jedna od realističnijih izvedbi humane i iskreno zabrinute osobe u cjelokupnoj seriji. Naravno, i same uloge žrtava bile su vrlo realno uprizorene tim više kada se uzme u faktor težina izvedbe koju su glumci morali odraditi kako bi se uspješno stvorio osjećaj gledateljeve nelagode za vrijeme određenih prizora.
Propust propitkivanja esencijalnih društvenih pitanja
Veliki je propust to što se serija nije dublje dotaknula tema koje je samo sastrugala po površini, što bi više doprinijelo ukupnom dojmu o serijskim ubojicama koji su zastrašivali naciju.
Mnogi su se zapitali kako s vjerske pozicije tumačiti Dahmerove postupke i kako osobu poput njega u vjerskim okvirima tretirati nakon počinjenih zločina. Važno je razgovarati o tome koliko su (ne)stabilni zakoni koji prohibiraju ubojstvo među ljudima, no ubijanje životinja, iako implemetirano u kazneni sustav SAD-a od šezdesetih, ne smatra se dovoljno ozbiljnim prijestupom i indikatorom psihičke nestabilnosti pojedinca. To nas vodi i do pitanja koliko je čovjek genetski predispozicioniran da manifestira određene psihopatske ili sociopatske karakteristike, a koliko je to djelo lamarkizma ili pak nesretnih životnih okolnosti, nepovoljnih socijalnih uvjeta, traumatičnog djetinjstva ili nečeg četvrtog.
Ovo sve su samo neka od esencijalnih pitanja koja se nameću sama po sebi sasvim prirodno, njihova prisutnost se u seriji nazirala, ali nikada pretjerano elaborirala.
Dodatni problem jest deprivacija emocija, izuzev gađenja i anksioznosti, koju serija ostavlja u gledatelju u trenucima kada bi očekivao bujicu osjećanja. Scene poput Dahmerovog suđenja, koje bi trebale izvući iz čovjeka prijeko potrebna osjećanja, nisu dostigle pravu notu te su tako mnogi dijelovi epizoda djelovali kao da su dodani isključivo radi svoje povijesne važnosti.
Samo pitanje Dahmerove seksualne orijentacije vrlo je prisutan motiv tijekom epizoda, ali jednako tako pitanja poput rasizma ili homofobije nisu pretjerano došla do izražaja, što je velika šteta kada se uzme u obzir da su Dahmerova ubojstva nastajala pod utjecajem njegove ljubomore.
Zaslužen lovorov vijenac?
Teško je odrediti kojoj skupini gledatelja bi se serija „Dahmer – Čudovište: Priča o Jeffreyju Dahmeru” mogla preporučiti, no radi se o vrlo kvalitetnoj seriji koja otkriva hvalevrijedne Petersove glumačke talente koje je glumac imao već i prije prilike pokazati u ranijim projektima. Također, riječ je o seriji koja se konzumira s iznimnom lakoćom, iako je riječ o vrlo mučnoj i teškoj radnji.
Unatoč tome što pridonosi više elementima horora, a manje emocionalnoj vožnji, koja pritom stvara nimalo lagan zadatak gledatelju, Netflixova serija stoji kao imperativ za prijeko potrebnu cjelokupnu katarzu društva koje je na neki način samo krivo što je Dahmer uspio postati “kultna ličnost” te što je uspio doći do statusa jednog od bizarnijih ubojica u povijesti. Ergo, serija o Dahmeru s razlogom je doživjela epitet jedne od najgledanijih serija Netflixove platforme i stoji kao definitivna preporuka vrijedna pozornosti svih simpatizera kriminalističkog sadržaja.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
