Bob Marley: One Love – O čemu je točno ovaj film?

Kao veliki obožavatelj lika i djela Boba Marleyja, kojeg ne treba puno predstavljati, išao sam pogledati najnoviji film, u čijem fokusu se nalazi reggae glazbenik koji je obilježio mnoge nadolazeće generacije i ostavio značajan utisak u glazbenoj povijesti.
„Dovoljno mi je već to što je ovo film o Marleyju. Taman i da je loš, to mi neće toliko smetati jer sam veliki obožavatelj njegove glazbe”. Pomislih. Bio sam, blago rečeno, u krivu.
Iako su same najave ostavljale dosta solidan dojam, konačni produkt ostavio je vrlo truli okus u ustima. Zašto? Kada se radi igrana biografija o nekoj glazbenoj ili filmskoj ikoni kao što su to, recimo, Elvis Presley, Marilyn Monroe, Freddie Mercury i ostali, nije dovoljno samo kopirati već viđenu formulu za takvu kategoriju filmova.
Potrebno je taj film što je moguće više približiti unikatnoj perspektivi glazbenika o kojemu se film radi kao što je to napravio, exempli gratia, film o Jimu Morrisonu The Doors iz 1991. godine ili film Rocketman iz 2019. godine koji je radnju posvetio Eltonu Johnu. Toga je u ovome filmu potpuno nedostajalo.
Zbrčkana radnja
Generičnost ovog projekta tek je jedan od problema s kojim se film suočava. Idući veliki problem je radnja koja je nedovoljno zanimljiva. Nedostatak kreativnosti vidljiv je kroz cijeli narativ, ali sama činjenica da film gotovo da ni nema neku konkretnu fabulu već se stvari samo događaju ‘u prolazu’ postavlja pitanje kako je taj scenarij uopće dobio zeleno svjetlo.
Raštrkana skakanja u prošlost pa ponovo u sadašnjost i ponavljajući kadrovi vatre koja gori oko Marleyja kada je bio dijete postavljaju pitanje što se točno htjelo postići tim scenama. Naravno, najveći problem je taj što radnja nema jezgru, odnosno neku srž.
Naravno, minutaža od niti 2 sata stvara sumnju kod gledatelja jer obično filmovi o važnim figurama imaju problem s predugačkom minutažom pa ovako djeluje kao da scenaristi nisu znali kako bi ispunili film. Mnoge kompleksne teme, kao što su rastafarijanizam i pacifizam, tek su površinski zagrebane i baš kao što je film “Barbie” pokušao previše dubokoumnih tema ugurati u cijeli film, zbog čega su mnoge tek oskvrnute, isti problem ima i ovaj projekt.
Radnja prati Marleyjev život od 1970. godina prošlog stoljeća do njegove smrti 1981. godine, točnije fokusira se na događaje kao što su pokušaj atentata na Marleyja i članove benda, Smile koncert te rad na albumu Exodus. Naravno, film koristi i arhivske snimke koncerta One Love Peace koji se održao prije nego li je Marley mogao nastupiti i u Africi.
Gost u vlastitom filmu?
Kingsley Ben-Adir kompletno se predao ulozi i uvjerljiv je u interpretaciji, koliko je to moguće, s obzirom na scenarij koji mu nije omogućio dovoljno glumačke slobode. Da je dobio više mogućnosti za istraživanje lika, mogao je biti i potencijalni kandidat za Oscara za Najbolju mušku ulogu. Ovako, djeluje kao da je Bob Marley tek ‘u prolazu’ tijekom cijelog narativa, a prijeko potrebna dubina njegove persone kompletno nedostaje. Svejedno, treba pohvaliti Ben-Adira i na briljantnom naglasku koji nimalo ne odlazi u karikaturu, kao i držanju cijelog filma na svojim leđima.
Drugi likovi, više manje, samo su usputne karike kao što je to recimo njegova supruga koju tumači Lashana Lynch ili njegov producent Chris Blackwell (James Norton) koji nemaju pretjerano značajan utjecaj na radnju, već djeluju kao tek nekakva dopuna u samoj radnji.

Iz redateljskog aspekta javlja se isti problem kao i u filmu Nyad, koji sadrži veliku priču ispričanu na vrlo jeftin način, pa tako na momente cijela realizacija filma djeluje kao generičan Netflixov projekt. Redatelj Reinaldo Marcus Green ima iza sebe kvalitetne projekte, među recentnijim je Kralj Richard s Willom Smithom u naslovnoj ulozi koji je zgrnuo 6 nominacija za nagradu Oscar, ali se, izgleda, nije snašao u glazbenoj autobiografiji.
Svejedno, obožavatelji će moći uživati slušajući neke Marleyjeve hitove kao što su; No Woman No Cry, Redemption Song, Is This Love i druge. Pohvalan je i ritam filma koji je cijelo vrijeme jednakog tempa izuzev nekoliko scena koje su nepotrebno predugačke, cijela radnja djeluje nekako ujednačeno.
Film koji nije grijeh zaobići
Dakle, nije nikakav propust ako se “Bob Marley: One Love” preskoči jer zaista nema ničeg specifičnog u ovom filmu. On jednostavno postoji. Što je, dakako, velika šteta jer Marley je zaista bio glazbena ikona sa zanimljivim životom ispunjenim nezaboravnim citatima te odličnom glazbom, što se nije puno iskoristilo u radnji ovog filma.
Ipak, cijeli film ima određeni šarm i sadrži neke važne informacije o Marleyevom životu koje su istinite, stoga se ne treba kompletno ograditi od gledanja. Obožavatelji glazbenih biopica kao i fanovi reggae glazbenika najvjerojatnije jednako tako neće biti pretjerano oduševljeni ovim produktom, stoga je možda najbolje položiti nadu u moguću revitalizaciju filma o jamajkanskom izvođaču.