novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Doktor Rock’n’roll u epizodi “Andergraund narodna muzika”

Toma
Vrijeme čitanja: 4 minute

Absolute rubish. Mediokritativne splacine.

– sasastef2, 2021.

Baš kad je trebala početi nova školska godina, stranka me poslala na novi zadatak. Iskoristio sam tu priliku da dođem Maji na vrata i održim onaj monolog o tome da sve radim krivo i da me nikad nema na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim riječima jer sam tajni agent, izaslanik po posebnoj dužnosti, jako jako posebna osoba. Nije mi povjerovala, ali ja sam ipak otišao. Ne smijem ni s vama podijeliti gdje. Ipak, ostavio sam vam u članku dovoljno mrvica da od njih složite jedan pošteni hleb.

Filmska recenzija za one koji ne čitaju recenzije, ne gledaju filmove

(i ne slušaju muziku)

Tu gdje jesam najveći je hit i tema o kojoj svi govore „Toma” – epska filmska posveta Tomi Zdravkoviću, narodnoj muzici i, naravno, Jugoslaviji. Film je režirao Dragan Bjelogrlić, Milan iz filma „Lepa sela lepo gore”, meni osobno najdraži u ulozi Crnog u filmu „Crni bombarder”. U svakom slučaju, glumac. Ben Affleck, Sanja Milardović, Dragan Bjelogrlić…

Glumci koji režiraju, liječnici koji vode talk šouove, tajni agenti koji su glazbeni novinari. Sve su to ljudi koji toliko dobro znaju svoj posao da stignu raditi i neki drugi. Bez zajebancije, jedino što je teže od toga da nešto radiš je da uz to radiš još nešto.

Uglavnom, film je toliko popularan da ga tjednima ne mogu uloviti u kinu. Kino je malo i uvijek je rasprodano, a film je imao više od 20 projekcija. Sjetne šetnje od kina do stana i nazad u meni su probudile boema. Bio sam spreman napiti se i izmisliti cijeli film samo da se ne moram patiti s još jednim odbijanjem, premda na blagajni kina.

No onda je stigao spas s nebesa: ilegalni link za download! Prvo što sam primijetio je da film traje dva i pol sata. Bio je to jasan znak da je priča iz filma veća od života. Još kada u prvih par minuta vidimo bljeskove iz dvije različite vremenske linije, obje natopljene onim smeđim tonovima koji mirišu na socijalizam, nema sumnje da ćemo se zabaviti.

Sudbino prokleta, dokle da lutam sam

Na početku filma vidimo Tomu (Milan Marić) početkom 1991. godine. Te je godine i umro. Kad su na ekranu počeli sijevati prizori iz ranog djetinjstva (agresivni otac, krvava satara, mlada Ciganka, pionirska marama), jedino o čemu sam ja mogao razmišljati je kako ne bih volio da netko pretpostavi koji će se motivi meni vrtjeti pred očima kad budem umirao. Međutim, ispostavi se da u tim trenucima Toma tek počinje umirati. I tu počinje naš film, a njegovu okosnicu čini upravo ta simbolična ’91.

Kakvo vino, kakvi špriceri, nema svrhe više! Čemu to, kada mi i voda smeta?

– Toma Zdravković, 1991.

Tomino kopnjenje mi pratimo do kraja filma, a usput saznajemo nešto o bljeskovima s početka, njegovom doktoru, njihovim ženama, duši i muškoj tuzi. Upoznajemo Tomu kao šarmantnog, ali stidljivog pjevača i tekstopisca, osrednjeg glumca i lošeg radnika. Njega jedne večeri otkriva kafanska pjevačica koja se proslavila obradama sevdalinki. Zvuči li vam poznato? Da, priča o prijateljstvu Tome Zdravkovića i Silvane Armenulić (Tamara Dragičević) nevjerojatno nalikuje priči o ljubavi Boba Dylana i Joan Baez.

Upravo je njihov odnos to što drži film na okupu, iako nas od njega neprestano odvraća radnja iz ’91. kojom dominira drugi prijateljski odnos, onaj Tome i njegovog Doce (Petar Benčina). Nisu za to zaslužni glumci, već sama priroda njihovog muško-ženskog odnosa i činjenica da je Silvana sama po sebi zanimljiv lik. Mislim, koliko ljudi može reći da im je baba Vanga prorekla da će umrijeti? Ili da su ih zvali “kraljicom sevdalinke”?

Dotak’o sam dno života i pakao i ponore

Poruka filma je jasna: u srazu mladog života sa slavom, svaki je umjetnik više-manje nalik onom drugom. Tako nježni kantautor Toma u kombinaciji s popularnošću, da ne kažem novcem, postaje destruktivni emotivac; više Kurt Cobain, nego Bob Dylan. Naravno, u onom našem seljački nepristojnom, a često i nepismenom smislu. Zlata vrijedi prizor u kojem na Doktorove riječi “Ne slušam narodnu muziku” odvrati:

A bre nema narod ništa s tim. To je moja muzika.

Ima u tom cirkusu više scena koje Tomu oslikavaju kao autora i izvođača koji preživljava u svojevrsnom andergraundu, negdje ispod mladih pop-pjevača i rock muzike. Umiru kafanska kultura i duša jednog naroda, a Tomu proganjaju sablasti: mlada Ciganka, bijele ruže, kockarski dugovi, sudbina kleta i neispunjena obećanja. Tko je trijezan pogledao ovaj film, svaka mu čast.

Mimo ovog Baez-Dylan narativa, više je elemenata koji će zapeti za oko svakom poznavatelju folk i kantri muzike. Posebno upečatljiv je autobus kojim zvijezde narodne muzike putuju Balkanom, tzv. Zvezdani karavan. On je valjda izmješten iz svog stvarnog konteksta da bi bio kronološki bliži Dylanovoj Rolling Thunder turneji. Gdje bi nam samo bio kraj da je Toma bio pismen kao Dylan? Pitam se pitam.

Samo ti sruši sudbinu kletu jer si čekati znala verno

Struktura filma je nekoliko puta zaokružena. Imamo u njoj tri velika prijateljstva i tri velike smrti (možda nisam dobro izbrojao, slobodno me ispravite), a sve je prepleteno i puca po šavovima od simbolike. Nisam ni ja ostao ravnodušan na ono kad je poslovično hladnom i strogom doktoru proplakala duša bećarska. Najgori dio filma je onaj s Milenom Radulović, odnosno njezinim sisama. Toma je navodno imao stotinu djevojaka, ali samo smo jednu vidjeli golu, i to onu koja je njega varala.

Pretpostavljamo da je i on varao, ali to nije prikazano. Možda je samo meni neukusno da u usamljenim scenama seksa glumi osoba koja se nedavno našla u središtu seksualnog skandala pa ne bi po tome kopao. Ono što mene zapravo muči je ukupni broj golih sisa u filmu. Zašto samo jedan par? Zašto su tu stali? I zašto je Nadin lik morao biti dežurni negativac? Zato što je Crnogorka ili zato što sluša modernu muziku? Nemam niti jedno politički korektno pitanje kad je ovaj dio filma u pitanju. I zašto naočiti Doktor Mads Mikkelsen nije dobio svoju scenu u krevetu?

„Toma” je jedan stvarno dugi film i nitko tko ima zanimljiv život ne bi ga trebao pogledati. Stoga nije nimalo neobično da ga narod ovdje toliko voli, slavi i hvali. Ima sve što narodu treba: smeđe tonove, lakirane frizure, poznate taktove, svetu nostalgiju. A od nostalgije imam najgore mamurluke. Nadam se da film nećete pogledati, ali ako baš ne možete odoljeti, javite se za link. Od četvrtka je film navodno i u hrvatskim kinima. Samo pazite da srpski BDP ne prijeđe hrvatski.

Srdačno vaš,

Doktor Rock’n’Roll


Neki su događaji izmišljeni i nemaju uporište u stvarnosti. Svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna je i nenamjerna.

Be social

Komentari