„Elvis”: Impozantni monument dostojan kralja rock’n’rolla

Elvis Presley – čovjek, glazbenik, mit, legenda, kralj i najprodavaniji solo izvođač svih vremena s otkupljenih više od milijardu albuma, nepobitno je jedna od najupečatljivijih persona na glazbenoj sceni u povijesti glazbe.

Kada se Elvis rodio 8. siječnja 1938. u Tupelu u Mississippiju, roditelji Gladys i Vernon nisu ni mogli sanjati da će si jednoga dana moći priuštiti vilu s bazenom i vlastiti avion, dok će njihov sin otići u povijest kao jedan od najprepoznatljivijih glazbenika u cijelom svijetu. Nisu mogli ni sanjati kako će se o njihovom sinu snimati filmovi i serije još dugo nakon njegove smrti, kao i što će se spominjati njegovo ime.

Po svemu sudeći, u posljednje vrijeme sve je popularnija ekranizacija popularnih glazbenika i glumaca pa je tako Elvis još jedan u nizu glazbenih ikona koje su dobile ili će dobiti  vlastitu filmsku posvetu. Filmske ekranizacije dočekali su Freddie Mercury, kojega je tumačio Rami Malek u filmu „Bohemian Rhapsody” (2018), Elton John, čiju upečatljivost je izvrsno uprizorio Taron Egerton u filmu „Rocketman” (2019) i Aretha Franklin u filmu „Respect” (2021), koju je tumačila Jennifer Hudson.

Uskoro će filmove dobiti i glazbene ikone Marilyn Monroe, koju će revitalizirati Ana de Armas u filmu „Blonde” (2022), Madonna, koju će tumačiti Julia Garner, te Michael Jackson, za čiju ulogu se trenutno ne veže još nijedno ime.

Iz perspektive menadžera

Fabula je promatrana iz perspektive Elvisovog menadžera Colonela Toma Parkera (Tom Hanks), koji je upoznao, tada još anonimnog, Elvisa Presleyja (Austin Butler) i svjedočio njegovom promptnom lansiranju u vrhove glazbene scene. Važan faktor u svemu tome bili su Elvisov unikatni glas, kao i njegova pojava – tada prvi put viđena na pozornici.

U priču o kralju rocka integrirane su teme tadašnjeg rasizma i rasne segregacije, koje su itekako utjecale na Elvisovu karijeru i privatan život. Tvorci filma dotakli su se odrastanja u siromaštvu i neimaštini, svojevrsnog ostrakizma, segmenta Elvisova života u kojima je pjevač pronalazio samoga sebe, tapkajući kroz životne prepreke. Nisu izostale ni blagodati koje je Elvis priskrbio na putu prema odlasku u vječnost uz “pomoć” svojeg producenta, koji je zaslužan za Elvisovo otkriće.

Spomenik kralju, ali i redatelju

Moglo bi se sa sigurnošću reći da je ovim filmom australski redatelj i scenarist Baz Luhrmann stavio centralni dragulj na svoju otprije okićenu filmsku krunu vlastite filmografije. Luhrmann je podigao spomenik neprežaljenom pjevaču, ali i svojoj otprije uspješnoj karijeri.

Iako je redatelj do sada iznjedrio brojne uspješne hitove kao što su „Romeo+Julija” (1996), „Moulin Rouge” (2001), „Australija” (2008) i „Veliki Gatsby” (2013), ovim filmom pazio je na sve prethodne pogreške počinjene u ostalim filmovima i tako je stvorio vrlo kompleksan i kvalitetan film koji zaslužuje proći kroz ovogodišnje Oskarovske nominacije.

Centralna točka cijele radnje jest, naravno, Austin Butler koji je kompletno dao sebe u ulozi Elvisa i hvalevrijedno skinuo pjevačeve geste, glas, pokrete te u nerijetkim trenucima uspio uvjeriti gledatelja da je kralj oživio za potrebe ovoga filma.

Mladi glumac prethodno je svoje uloge pretežno protezao po serijama poput „Ned’s Declassified School Survival Guide” (2005-2007), „Switched at Birth” (2011-2012) i „The Carrie Diaries” (2013-2014), a recentno se okušao i u filmskoj ulozi u Tarantinovom najsvježijem filmu „Bilo jednom u Hollywoodu” (2019) uz rame velikana Brada Pitta i Leonarda DiCaprija.

Ako je itko do sada sumnjao u njegov talent i sposobnosti, Butler je ovom ulogom dokazao da je opravdano odabran za ovako zahtjevnu ulogu, a talent koji posjeduje će mu zasigurno otvoriti mnoga vrata u filmskoj industriji, ali i mogućnost nominacije za najprestižniju filmsku nagradu Oscar.

Tko je Colonel Parker?

Tom Hanks, koji je uz Butlera isto tako centralni lik samog narativa kao Elvisov menadžer, uspio je postići antipatiju kod gledatelja, što je rijetko za njegov repertoar likova koji su češće omiljeni pozitivci. Ono što nije uspio postići je njemački akcent koji se od njega tražio, što je često bila distrakcija od samog lika kojega je Hanks utjelovio.

Šteta je i što se film nema vremena baviti Colonelom Parkerom, koji je veoma zanimljiv kao osoba koja stoji iza najuspješnijeg izvođača svih vremena o kojemu se zna praktički svaki detalj, dok je o Parkeru velika većina informacija enigmatična.

Svejedno, radnja od gotovo 3 sata postigla je ono što se od kvalitetnih filmova i traži, a to je vožnja kroz različite emocije. Film uspješno izazva bijes, tugu, ali i smijeh, stoga gledatelj zaista ima dojam da proživljava većinu nečijeg života.

Važne teme, kao što su tada aktualni rasizam koji je u prvo redu i stvorio Elvisa kakvog znamo i cijenimo, ali i ostrakizam, postavljaju pitanje koliko netko može ostati superioran dok tu osobu pojedinci povlače prema dnu i iskorištavaju na razne načine. Slično pitanje se provlačilo i kroz film o glazbenom velikanu Mozartu u ekranizaciji pod nazivom „Amadeus” (1984), čija ga je ogromna popularnost na kraju koštala vlastitog života.

Također, realizacija filma snimljena je na Luhrmannovski način s vrlo zanimljivim rješenjima egzekucija scena. Ipak, taj stil ne prevladava cijelo vrijeme što je, de facto, pozitivno s obzirom na to da redatelj ima specifičan potpis, koji nije lagano za probaviti. Problematika leži u nedostatku priče u sredini filma koji djeluje više kao most između početka i kraja, što može predstavljati problem jer bi u ovom slučaju sami središnji dio fabule trebao biti onaj najdinamičniji.

Dodatni problem leži u tome što se previše detalja ne može ukalupiti u gotovo trosatni kalup, stoga puno stvari bude izostavljeno ili izmijenjeno u klimaksne svrhe, što je rezultiralo nedostatkom informacija o Elvisovoj bolesti koja ga je dokrajčila. Nismo saznali ništa više ni o Priscillinim pravim godinama kada je stupila u ljubavni odnos s Elvisom, ponekim pjesmama poput iznimno poznate Jailhouse Rock (koja se nije mogla čuti u filmu). Film se nije dotaknuo ni poznatog susreta Elvisa s tadašnjim predsjednikom Nixonom, o čijem sastanku se nikada nisu saznali detalji. Ipak, redatelj priseže da postoji četverosatna verzija filma, stoga, postoji nada da će se moći ekspandirati iskustvo o Presleyjevom životu.

Film koji ne bi trebao proći neopaženo kod publike

„Elvis” bi mogao biti jedan od ozbiljnijih kandidata za ovogodišnju nagradu Oscar, kad se uzme u obzir nevjerojatno uvjerljiva izvedba mladog glumca Austina Butlera u ulozi jednog od najvećih i najupečatljivijih glazbenika svih vremena. Butler je dao cijelog sebe u ovaj projekt i uspio zasjeniti čak i glumačkog veterana, kao što je Tom Hanks, koji je isto briljirao u ulozi oblapornog producenta sa sumnjivom pozadinskom pričom.

Glazbena vožnja kroz Elvisov život ispunjena je mnogim zanimljivim temama tako da se ne radi isključivo o glazbenom filmu već i kritici usmjerenoj prema ljudskim manama. Kada se tomu pridoda, dakako, podloga sastavljena od Elvisovih pjesama, od kojih su neke i modernizirane, odnosno, remiksane za potrebe filma i nevjerojatne vizualno izvedene scene iz kojih umjetnost viri na svakom uglu, radi se o filmu koji nikako ne bi trebalo propustiti.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.