Eurofilm: Men & Chicken – Jedan od najbizarnijih europskih filmova posljednjih godina
Kad bi Franz Kafka, nekim bizarnim spletom okolnosti, utonuo u san i podsvjesno ispričao priču nalik ovoj, siguran sam da bi se i on, sa svim svojim mračnim i apsurdnim mislima, sav preznojen naglo trgnuo iz kreveta i otišao popiti vode.
Danci su često smatrani jednim ozbiljnim i širokoumnim narodom koji, uz određenu dozu samokritičnosti i kiselog humora, vješto osvjetljavaju mračne tunele ljudske prirode. Iznimka nije ni ova pomaknuta bajka scenarista i redatelja Andersa Thomasa Jensena, prepuna screwball komedije, genetski modificiranih životinja, ali i religijsko-filozofskih traktata.
Mads Mikkelsen je Elias, testosteronima nabijen društveni invalid koji je u konstantnoj potrazi za ženama, ali mu to ne uspijeva, ponajprije zbog nametljivih brkova i ‘ružnjikavog’ izgleda. Njegov tihi i uredan brat Gabriel (David Dencik) čista mu je suprotnost. Nakon očeve smrti, pronalaze video kasetu koja im otkriva kako on nije njihov biološki otac, već Evelio Thanatos, mistični znanstvenik koji živi na otočiću zvanom Ork.
Po njihovom dolasku pred istrošenu vilu u kojoj živi Thanatos, dočekaju ih tri brata: Franz, Josef i Gregor (očigledna aluzija na Kafku), koji se ne libe nasrnuti na strance s prepariranim životinjama i ogromnim loncima kao oružjem. Nakon što Gabriel i Elias otkriju kako su tri čudaka zapravo njihova polu-braća, osjećaju dužnost ostati s njima, ali i otkriti identitet njihovog pravog oca. Gabriel, vođen žarkom željom doznati zapravo tko je njegov otac, doznaje kako se Evelio bavi genetskim inženjeringom te da sve te hibridne životinje koje koračaju starom prašnjavom vilom nisu tu uzalud.
Men & Chicken bogat je apsurdnim detaljima vezanim uz bratske odnose i njihove karakterne osobine koji stvaraju jednu okrutno-duhovitu društvenu satiru. Elias redovito obavlja veliku nuždu u prirodi i ovisan je o masturbaciji. Josef skriva sir po kući, a Gregor u jednoj sceni daje do znanja Eliasu kako je savršeno normalno spolno općiti s kokošima jer je to način pripreme za moguće susrete s djevojkama. Ponašaju se kao životinje, razgovori redovito završavaju nasilnim ispadima, ali istovremeno ismijavaju i logičke nedostatke u Bibliji nakon što ju im Gabriel preporuči za čitanje, nadajući se kako bi mogli naučiti nešto o moralu. Svjetonazorski, od strane oca im je nametnuta teorija evolucije kao jedini ispravni element koji, na neki način, poništava cijeli koncept religije. Tako Abrahama označe kao mentalno nestabilnu osobu koja čuje nepostojeće glasove u glavi, a kozu smatraju najvećom žrtvom crtice iz Knjige Postanka.
Iako su svi fizički slični (zečje usne, deformirani nosevi, generalno grub oblik lica), Gabriel je crna ovca među njima. Puno je načitaniji od ostale braće, ali istovremeno se kritički odmiče od svega, sugerirajući kako je moguće da postoji Bog i da ljudi sigurno ne posjeduju ‘konačnu istinu’. Jensen se tu poigrava s vječnim rivalstvom znanosti i religije, pri čemu Gabriela stavlja na mjesto glasa razuma. Dok njegova braća traže moguće partnerice u staračkim domovima te se zatvaraju u kavez kad nešto krivo naprave, on kontemplira o značenju života i preispituje svoja stajališta baš zato što, za razliku od svoje braće, razmišlja o onome što vidi. U ovom slučaju su to kokoši s kravljim papcima i rode s dječjim nogicama, ali hej – život je život, kakav god on bio.
Kao što rekoh na početku, Danci svake godine redovito ispunjavaju kvotu svojih pomaknutih ‘dramedija’ punih egzistencijalnih problema, a kad u prvom planu nisu njihovi objektivno najjači predstavnici kao što su von Trier, Bier, Vinterberg i Refn, spomenutu kvotu ispuni netko drugi. Ovaj put je riječ o Jensenu koji je nakon 10 godina scenarističkog rada ponovno preuzeo redateljsku palicu u ruke. Na svoj zaigran način, stvorio je dansku komičnu verziju kultnog horora The Texas Chainsaw Massacre; žanrovski hibridni prikaz disfunkcionalne obitelji koja, bez obzira na svoju grotesknu prirodu, slavi život na jedan nesvakidašnji način. Takva je poruka, doduše pomalo naivna, utkana u samom finišu filma: ‘svaki je život malo čudo – svako stvorenje, lijepo i ružno, debelo i mršavo, dobro i loše, mlado i staro, životinje i ljudi i sve ono između, stvoreno od bilo koga, bilo gdje.’
