Fannibali, večera je gotova
Večeras završava treća sezona psihološke horor-triler tv serije Hannibal koja je započela s prikazivanjem 2013. godine, a, osim što je pohvaljena od kritike, u zadnje je dvije godine i tri odrađene sezone pridobila i popriličan broj Fannibala. Nažalost, nedovoljan za financijskog magnata poput televizijske kuće NBC koja je u lipnju ove godine službeno objavila da, unatoč neosporivoj kvaliteti, od nje odustaje.
Ekscentrični tvorac – Bryan Fuller stvara homage romanima Thomasa Harrisa o dr. Hannibalu Lecteru preoblikujući ih na svoj način. Likovima i epizodama posuđenima iz romana spretno gradi karakter nove priče koju nam želi ispričati. Najveći dio radnje kronološki smješta, neposredno prije Harrisovog prvog romana Crveni zmaj, dok je Hannibal (Mads Mikkelsen) još bio na slobodi. Razvija fabulu u kojoj on nije u prvom planu, ni kao antagonist ni protagonist, već mastermind (masterchef) u sjeni koji povlači konce iza svega što se događa na pozornici. U središtu događanja nalazi se FBI-ov specijalni istražitelj Will Graham (Hugh Dancy) čiji karakter najviše oblikuje i razvija upravo kroz intenzivan odnos s Lecterom.
Fullerov Hannibal nije kanibalistički divljak, već profinjeni gurman koji jede one ljude za koje vjeruje da nisu vrijedni ni za što drugo nego da budu pojedeni, pa taj čin postaje njihovo posljednje postmortem poniženje. ˝Ovo nije kanibalizam, bio bi to jedino u slučaju da smo jednaki.˝ Vješto ih servira svojim poznanicima kao poslastice za oči i nepce na zabavama i večerama koje organizira. On je superioran intelektualac s izraženim smislom za estetiku, ugodan, uglađen, dobro odgojen gospodin čije pozitivne karakteristike nisu ništa manje stvarne nego one koje ga čine svima dobro znanim manipulativnim psihopatskim ubojicom. Upravo je zato Hannibal jedan od onih anti-junaka koje mrzimo voljeti, a kao takvog nitko ga nije mogao bolje glumački utjeloviti od Madsa Mikkelsena koji nadilazi Hopkinsovo čudovište stvorivši vlastito.
Glavna kvaliteta serije leži u odličnom dijalogu jer su ˝riječi živa bića. One imaju osobnost, stajalište, cilj˝ i u karakterizaciji likova. Stoga, u stilu psihoterapijske seanse, akcent nije na akciji već na posljedicama onoga što se dogodilo. Iz tog nam razloga scene zločina namjerno nisu prikazane, već samo završna groteskna remek-djela ubojica, ˝njihov dizajn˝. Nešto drugačija vrst kvalitete ogleda se u načinima snimanja i montaže: u nemogućnosti aktivacije drugih osjetila, gledateljima se preko tv ekrana pruža visoko estetsko vizualno iskustvo. Ubojstvo uzdignuto na razinu umjetnosti, pojačavanje intenziteta boja, neobični kutevi snimanja, igra simetrije, usporeni i približeni kadrovi koji pokazuju svu ljepotu prizora u kojima ju nikad ne bismo tražili, ljepotu ljudskog tijela, ljepotu majstorski pripremljene hrane. Iako svjesni da iza svega stoji dobra psihološka manipulacija, ipak nas, osjetilom u koje se najviše pouzdamo, makar na trenutak, uspijeva natjerati da nešto protuprirodno i degutantno doživimo lijepim.
Kada uzmemo u obzir karakteristike serije kao što su uznemirujuće scene s mjesta zločina, sporiji protok radnje, kompleksne karaktere, ponekad pretenciozne dijaloge, nadrealne scene, tešku i napetu atmosferu u čijem mraku nismo više sigurni koje su čije namjere, što je stvarno, a što mašta, tko vodi u neprestanoj psihološkoj igri moći, jasno je da ovo nije serija za širok krug gledatelja. Dio javnosti odgovornost zbog slabije gledanosti pripisuje NBC-evim lošim terminima prikazivanja i kasnom startu u televizijskoj sezoni, dok oni o Hannibalu, naravno, imaju samo riječi hvale: ˝Strahovito smo ponosni na Hannibala ove tri sezone. Bryan i njegov tim spisatelja i producenata, kao i naši izvanredni glumci, donijeli su cijelu vizualnu paletu načina pripovijedanja koja se ne može usporediti ni s jednom drugom na televiziji˝.
Fuller ipak izražava svoju zahvalnost NBC-u što mu je omogućio stvoriti televizijski serijal koji se ni jedna druga mreža ne bi usudila prikazati i zadržao ga na televiziji tri sezone unatoč manjoj gledanosti i tomu što ga nije uvijek bilo lako prožvakati. Isto tako, natuknuo je postojanje mogućnosti da se serija vrati u nekom drugom obliku i na drugoj mreži te dodao da se osobno veseli svojem budućem projektu obećavajuće ekranizacije Američkih bogova Neila Gaimana. Moramo se još jednom neslano našaliti na račun Fullerova optimizma činjenicom da je Hannibal za njega napredak s obzirom na dosadašnje projekte koji su stali već na drugoj sezoni. Riječ je o serijama Tko živ, tko mrtav iz 2003. godine te Dodir života i smrti iz 2007. koje se na crno-humorističan, pristupačan, ali i beskompromisan način bave složenim temama života, smrti i smisla.
Posljednje vijesti saznali smo ovog srpnja na Comic-Conu u San Diegu, gdje su nam Bryan Fuller, glumci Hugh Dancy i Richard Armitage te producentica Martha De Laurentiis, osim promoviranja treće sezone, otkrili da su mreže Netflix i Amazon odbile seriju. Amazon ju je htio, ali nažalost zbog prekratkog roka koji su tražili, dogovor na kraju nije postignut. Spominjala se i mogućnost snimanja filma kao nastavka seriji, a Mikkelsen i Dancy izrazili su želju za daljnjom suradnjom na projektu ukoliko to bude moguće.
Možemo li, po do sada viđenom u trećoj sezoni, znati hoćemo li večeras posljednji put večerati s Hannibalom? Sezona ne zaostaje za prve dvije, dapače, počinje drugačija, intenzivnija i neizvjesnija od dotadašnjih u toj mjeri da ne možemo ni pretpostaviti u kojem bi nas smjeru mogla odvesti. Jedan od mogućih zasigurno je bio Hannibal: Početak u smislu traganja za odgovorima na pitanje tko je bio Hannibal Lecter prije nego smo ga upoznali? Odgovore ne dobivamo, a sezona se na naše iznenađenje prelama po sredini te radnja naglo skreće prema Crvenom zmaju, kao da Fuller postaje svjestan da nema mnogo vremena i da mora ubrzati radnju želi li stići roman prema kojemu su vodile prve dvije sezone. Je li stigao do cilja ili se možemo nadati nastavku priče inspirirane romanima Kad jaganjci utihnu, Hannibal i Hannibal: Početak, ne možemo znati sa sigurnošću. ˝Način na koji sezona završava, daje nam mogućnost da malo odahnemo, a u međuvremenu, nadam se, nađemo način da vam vratimo Madsa i Hugha˝. Grand finale, koje prati pjesma Love Crime u izvedbi Siouxsie Sioux i Briana Reitzella kao još jedno ugodno iznenađenje, sve je samo ne posljednje zbogom, jer savršen kraj najčešće i nije finalan. Dobar tek, Fannibali!
