novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Može li češka crna komedija osvojiti Oscara? (“Kućna njega”, S. Horák)

Foto: www.facebook.com/filmovykluboko
Vrijeme čitanja: 4 minute

Uz hrvatskog Zvizdana kao kandidata za prestižnu svjetsku Nagradu Akademije za 2015. godinu, i Češka ima svojeg kandidata za nominaciju u kategoriji “najboljeg filma stranog govornog područja”. 88. ceremonija dodjele Oscara održati će se po običaju krajem veljače, a Daliboru Mataniću, Ivoni Juki i mnogim drugima, za nominaciju konkurirat će Slávek Horák i to svojim prvim dugometražnim filmom Kućna njega (Domácí péče, 2015). Film je u lipnju imao premijeru na Međunarodnom festivalu Karlovy Vary, a publika ga je pozdravila i ovog mjeseca na Zagreb Film Festivalu u popunjenom Kinu Europa.

Da nije poznato da se radi o crnohumornoj komediji, mogli bismo pretpostaviti da je Kućna njega, čiji naslov sugerira jednu od Oscarima omiljenih tema, upravo savršen kandidat. Njezin sinopsis samo potvrđuje tu pretpostavku: glavni lik Vlasta sredovječna je medicinska sestra koja putuje po selima češke periferije u kućne posjete pacijentima. Iznenadnim saznanjem da je neizlječivo bolesna, postaje svjesna toga da se u neprestanoj brizi za ostale, zaboravila pobrinuti za samu sebe. Kućna njega stoga je film koji ipak progovara o ozbiljnoj temi, međutim njegov je najjači adut što to radi na neočekivan, duhovit način. Unatoč izazovu, koji je za redatelja i scenarista bio spojiti te dvije krajnosti, možemo reći da je Horák temu obradio na dostojanstven način, a da je pritom u okolnostima najstrašnije ljudske drame uspio pronaći elemente humora i nasmijati publiku.

Duh filma leži u jednostavnom i iskrenom, gotovo naivnom pristupu, ali bez zalaženja u patetiku, koji su glumci odlično prenijeli, a do kojeg je Horák prvotno došao na neobično običan način. Kako bi u miru napisao scenarij za svoj prvi film, ovaj je dotadašnji snimatelj reklama, napustio gradski život i otišao roditeljima na selo. Tamo je i doslovno pronašao inspiraciju ili, kako sam u šali kaže: ˝ukrao ju je jer je bio prelijen izmisliti nešto drugo˝. Filmska kuća i okućnica u moravskom gradiću Zlinu ona je u kojoj je odrastao, a glavnim je likovima udahnuo karakter svojih roditelja. Horákova majka zaista jest medicinska sestra čije su stvarne pustolovine s osebujnim pacijentima također bile inspiracija za Vlastine kućne posjete, uz jednu bitnu iznimku – na sreću nikad nije bila teško bolesna.

Foto: printscreen: youtube.com/watch?v=CSRB7qg2NuI
Foto: printscreen: youtube.com/watch?v=CSRB7qg2NuI

Vlastinim (Alena Mihulová) se saznanjem da, osim doslovnog žmigavca u trbuhu uslijed prometne nesreće, ima i metastaze, njezin život ne mijenja mnogo kao što bismo očekivali iz iskustava s drugim filmovima slične tematike. Ona ne sastavlja listu stvari koje želi učiniti prije smrti niti putuje po svijetu, nego jednostavno i realno nastavlja živjeti kao i do tad jer je čekaju svakodnevne dužnosti i obaveze. Iako se na ovaj način može steći dojam da se Vlasta predala, upravo suprotno, ona odlučuje pronaći način da nastavi živjeti, zbog drugih, ali ovog puta i zbog same sebe. Nakon što su je liječnici otpisali, ova se zagrižena racionalistkinja i ateistkinja po prvi puta počinje zanimati za alternativnu medicinu, a mi zbog njezine skeptičnosti dobivamo pomalo karikiranu sliku iste. Iako se s početka podsmjehuje komentarima kako je njezin tumor gušterače izazvan “pomanjkanjem slatkih stvari u životu”, naposljetku nastoji povjerovati da to kako se osjeća bolje, unatoč sve lošijim nalazima, nije samo placebo efekt, već jedini način da pobjedi bolest.

Žalosno je međutim, što je Vlasta u svom nastojanju da ozdravi uglavnom prepuštena sama sebi. Njezina kći odavno je otišla od roditelja, i zadnjih godina u posjet dolazi samo na “okrugle rođendane”, a ona joj, iz obzira prema kćerinoj osjetljivosti kao posljedici Vlastine pretjerane brige, ne želi ni reći da je bolesna. Vlastin muž Lada (Bolek Polívka) pak ne zna biti potpora na način koji joj je potreban bez da kompromitira svoju muškost. Tradicionalni seoski odgoj napravio je od njega potpuno emocionalno nepristupačnog i ciničnog čovjeka, ali ipak silno ovisnog o ženi koja mu vodi domaćinstvo jer to nije muški posao. Vrsta Horákova humora najviše se očituje upravo u liku Lade i scenama s njim. Na primjer onoj gdje Lada potisnute crne misli pokušava otjerati radom na bolesničkom krevetu za svoju ženu i tako joj pružiti podršku na muški način. Krevetu u čijem je kosturu napravio šupljinu za noćnu posudu, ali je previdio da se na njega zapravo stavlja madrac dok mu Vlasta to nije napomenula.

S obzirom na tematiku, egzistencijalna promišljanja čine neizostavan element ove priče bez kojih bi ona bila nepotpuna. Međutim, u skladu s konceptom filma, za nas gledaoce, ona su neizravno i suptilno potaknuta, znakovitim scenama i njihovim međuodnosima, a ona Vlastina pak samo naslućena njezinim ponašanjem, neizrečena, jer radnja nije prikazana iz perspektive nekog od likova, već je objektivno popraćena. Jedan od simboličnih motiva onaj je groblja i Vlastine pozicije s obzirom na njega. U sceni na početku, ona još ne zna da je bolesna, a sprovod promatra izvan granica groblja. Na sprovodu u sredini filma, ona živa upada u otvoreni grob pokušavajući uhvatiti mobitel koji joj je tamo upao dok je telefonirala s kćeri kojoj nije rekla da je bolesna. Naposljetku, crna komedija o suočavanju sa smrti koja počinje sprovodom, završava vjenčanjem, upravo pogođenim gorko-slatkim krajem.

Foto: youtube.com/watch?v=F2-unz_aaFI
Foto: printscreen: youtube.com/watch?v=F2-unz_aaFI

Nakon projekcije filma, ispod velikog ekrana nas je dočekao i sam redatelj, željan čuti naše dojmove i ispričati nam anegdote sa snimanja. Iako su Horákov smisao za humor i šarm bili dovoljni da izmame gledatelje i većinom gledateljice na pozornicu, redatelj se i dodatno pobrinuo da poticaja ne manjka. Naime na festivalima mu je običaj svakoga tko mu postavi pitanje za nagradu pozvati na pozornici da popije jednu šljivovicu s njim. Taj je mali zdravi ritual proizašao iz filma i jutarnjeg običaja glavnih junaka, a u našoj ga se kulturi ne mora dodatno pojašnjavati. Naposljetku nam je rekao da je “želio iznijeti emotivnu ljudsku dramu s dozom specifičnog humora kako bi ispričao priču koja će podsjetiti gledatelje na našu smrtnost zato da bi ubuduće više cijenili one koje volimo i vodili bolju brigu o sebi”, a u svojih je 90 minuta u tome u potpunosti uspio.

Može li češka crna komedija dobiti nominaciju i osvojiti Oscara? Teško. Od velikog broja dobrih filmova koji su diljem svijeta izašli ove godine, mnogi koji su zaslužili nominaciju, nisu je ostvarili te je za tim Kućne Njege i sama kandidatura poprilično velik uspjeh jer joj je donijela veliki publicitet. I koliko god diskutabilan većinom bio odnos između kvalitete filma i stvarnih dobitnika ove poznate nagrade, možemo reći da su pobjednici u kategoriji ˝najboljeg filma stranog govornog područja˝ još uvijek ugodna iznimka, ali i s obzirom na nepredvidivost prognoza ugodno iznenađenje. Stoga, hoće li glavni favoriti: Saulov sin (Mađarska), Mustang (Francuska) i Labirint laži (Njemačka) dobiti zasluženu nominaciju ili će ona ići nekom od europskih susjeda, Češkoj ili možda čak Hrvatskoj, saznat ćemo u siječnju. Do tada nam preostaje pogledati svakoga od njih i izabrati vlastite favorite.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari