novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Ferragosto dnevnik, zapis treći: Kako sam ipak dočekao kraj svog prvog Ferragosta

ferragosto
Foto: Filip Bušić
Vrijeme čitanja: 5 minute

Bit ću vam iskren, nakon onog prvog dana vrlo sam ozbiljno razmišljao napustiti festival, ostaviti svoju akreditaciju i samo nestati za Osijek. Subotnje jutro, mokar, pod kabanicom i s kavom u rukama proveo sam okružujući jezero više nego par puta. Svi su moji spavali u svojim mokrim vrećama dok sam ja tupo promatrao jutarnje plesače u kafiću i razmišljao kako bi bilo da imam svoj krevet, svoju tišinu, svoj udoban dom i tuš koji ne dijelim ni s kim.

Kampiranje mi je bilo teško, ali bio je to tek prvi dan, a onda je (baš kako sam se potajno i nadao) ta ista subota melankoličnog jutra postala jedna od pamtljivijih subota koje imam. Sa suncem su došli ljudi, širili smo dobre vibre, a Josipa Lisac bila mi je svega par metara pred nosom.

ferragosto
Foto: Filip Bušić

Iako sam se istu noć svejedno smrznuo u svom mikro šatoru i kratko napustio svoju subotnju euforiju, ponovno psujući sve elemente svog boravka na festivalu, nedjeljno sam jutro opet dočekao s kavom. Ovaj put nekako pomireniji sa svojom sudbinom i priznanjem da sam došao nepripremljen, i to ne na onaj praktičan način, što se tiče toga, dobro je da nisam ponio osobnu kuhinju – više je to za mene bilo shvaćanje što glazbeni festival uopće jest.

Previše mirna nedjelja

Dan smo proveli većinom se rastežući po klupama i ležaljkama, pijući pivo, a piva smo pili puno. Mislim da nikada nisam popio toliko piva. Pivo za doručak, pivo za ručak, prije i poslije tuširanja, pred večer, nakon kupanja, u kafiću i pored njega, u rupi, izvan rupe, na rubu jezera, pred info pultom, u svom šatoru i svačijem tuđem – pivo kad god smo zapravo htjeli, a ne znam ni odakle nam toliko piva.

Slušali smo sve što se događa oko nas, izštekane izvođače što su nad prilazom jezeru, negdje poviše u šumi intimno izvodili svoje pjesme. Još dok je na tom šumskom stageu nastupala Aklea Neon, niže se odvijala borba kečera. Skroz nasumična stvar zapravo, no ironično sasvim uklopljena u ostatak festivalske svakodnevice.

ferragosto
Foto: Filip Bušić

Popodne smo proveli isprobavajući sve one hipsterske klišeje. Sjetili smo se i kako je Sara ponijela svoju polaroid kameru koju nijednom nije iskoristila pa smo za ručkom tako pokušavali shvatiti kako ta stvar zapravo radi. Tresli smo i sušili fotke za stolom u sredini naše šatorske komune, a ja sam promatrao te svoje ljude. Osim Sare, shvatio sam da ostalih šest članova naše malene zajednice i nisam toliko poznavao, no uz njih je ipak bilo puno lakše probijati se kroz gustu maglu Ferragosto ludila (i hvala im na tome).

ferragosto
Foto: Samir Cerić Kovačević

Ovaj dan inače mirnog hodograma odlučio sam prekinuti tako što sam prisvojio pola čaše zlatnih šljokica s info pulta. Moji su me gledali dok sam vodom namakao brkove i bradu, potom uništio Eminu četkicu i nabio brdo šljaštećih mrvica na svoje lice. Nešto mi je završilo i u nosu, nešto sam pojeo, ali uglavnom sam se gusto počeo zlatiti. Nabio sam svoj slamnati šešir, prigrlio to da izgledam kao idiot i uputio se na Nipplepeople.

Noć koju želim pamtiti

Jel’ ti mogu uzeti malo?“ pitala me je djevojka koja mi je netom nakon palcem skinula nešto šljokica s obraza i okitila svoje čelo. Moja zlatna brada dobila je puno pozornosti, neke je naljutila, neke zagledala, teti na šanku razbila je inače ravno lice u smijeh, a više sam kao idiot izgledao nego što sam se tako osjećao.

ferragosot
Foto: Samir Cerić Kovačević

Sanjam popunio je prostor rupe, a Nipplepeople su po običaju odradili nabijen koncert koji nadilazi i zasjenjuje već odličnu studijsku diskografiju. Treći mi je put da ih gledam uživo i  nikad mi zapravo nisu pružili isti koncert, a poznato je kako dvojac svoje pjesme premontira do poluprepoznatljivosti, no opet dovoljno da publika zadrži doticaj s pjevačicom koja nam naređuje da plešemo s njom.

Sjene, pokret, magla, svjetla i disko kante sve su konstante u live nastupu dua kojeg bi mogao gledati desetke puta ponovno i htjeti opet. Opet mi se vratio i osjećaj žaljenja što puštajući singlove nikad neću dobiti adrenalin koji dobijem kad urlam zaljubit ću se sutra na laserski uokvirenu pozornicu, a dubok instrumental tjera me da plešem kao degenerik.

ferragosto
Foto: Samir Cerić Kovačević

Uglavnom sam se nedjeljnom line-upu radovao samo zbog opisanog dvojca, no eto, nakon Nereda i Stoke odlučio sam se spustiti i na Partibrejkerse (dijelom jer mi se isti dan objasnilo kako je bend lektira za život). Nisam požalio ni sekundu, naravno, sat i pol sam plesao, a moj rock alter ego nikad se nije osjećao slobodnije. Iznenadio sam samog sebe i sve oko sebe koliko sam dopustio da ovi zabavni tipovi na pozornici električno djeluju na mene.

Napokon doma

Nešto manje električno osjećao sam se na osječkom Krankšvesteru. Naučio sam sve pjesme na pamet slušajući ih na festivalskom razglasu, mislio sam – zašto ne bih iskoristio tu novu vještinu… Negdje smo na pola koncerta svi zaključili kako ovo možda ipak nije mjesto za nas. Nera Mamić je, doduše, bila ugodno iznenađenje koje razbija kaos. Probili smo se natrag kroz ljude koji su stajali praktički jedni na drugima, hrpu ogromnih balona i konfeta.

ferragosto
Foto: Filip Bušić

Noć su zatvorili Brkovi, a ja sam prvi put uspio zaspati i osjećati se koliko-toliko odmorno idući dan. Ujutro sam se probudio sa šljokicama u patikama, na torbi, na luftiću, u kosi i na prsima, no barem ih više nisam imao u bradi. Pomogao sam ekipi spremiti nered oko šatora, uspio se spustiti na jezero, osunčati pa se uputiti kući.

Mislim kako mi je za sada Ferragosta ipak dosta, ali ne žalim nikakvu odluku. Nagodinu se vidimo sigurno, opremljeniji i spremniji, a osobni mi je cilj upoznati se s line-upom i prošiti poznavanje domaće scene prije nego što se zaletim pisati izvještaj o osobnim strahovima od javnih toaleta.

ferragosot
Foto: Samir Cerić Kovačević

Sada vam ovo pišem iz udobnosti svoje fotelje, na kućnom računalu slušajući playlistu na kojoj su se našli Porto Morto, JeboTon i Nipplepeople zajedno s nekoliko pjesama Kriesa i Them Moose Rush. Dobro mi je, ne fali mi bosonogo kampiranje u prirodi, ni pivo, ni šatori, ne fale mi ni ljudi, zapravo.

Jednu sam stvar dobio od Ferragosta, a to je hrpa dobre nove glazbe, ono zbog čega sam prvenstveno i došao. Možda sam odbacio i nešto predrasuda, dopustio si opustiti se, a zaboraviti ovaj zalet neću nikad – jer se vjerojatno nikad neću riješiti ni epidemičnih šljokica koje su, zajedno s mojom novom playlistom, vrlo malen djelić Ferragosta ipak sasvim slučajno ponijele i kući.

david ferragosot
Foto: Sara, ja i moja zlatna brada.
Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari