Frenkie: „Treba dići glas na nepravdu, a oni koji zauzmu neutralan stav su mi najgori”

Frenkie je bosanskohercegovačka institucija hip-hopa, ali i regionalna legenda srednje generacije ove kulture koja obilježava svoj jubilej 2023. godine. Dok se u svijetu obilježava pola stoljeća hip-hopa, na našim prostorima slavi se treće desetljeće žanra i kulture čiju eru kod nas službeno brojimo od zagrebačke emisije Blackout.

Frenkie nam se u razgovoru osvrće na program, njegov utjecaj za scenu, ali i na svoj autorski rad koji, unatoč provokativnosti, nije ovdje da podilazi nego potakne na preispitivanje pa se u razgovoru prije dolaska u zagrebački Vintage dotaknuo vrućih tema, bilo da su krumpiri ili kesteni: kulture otkazivanja, rata u Gazi, stanja hip hopa kakvog znamo, ali i njegovog albuma „Dunya” kojim je iz domene hip-hopa kročio u svijet reggaea.

Ovih dana se obilježavalo trideset godina od programa, odnosno emisije Blackout koja je prvi put emitirana 17. studenoga 1993., a na hrvatskom pa i bosanskohercegovačkom prostoru bila je važan katalizator hip hop kulture.

Kada sutra neko bude studirao i istraživao historiju hrvatskog hip hopa, Blackout će biti prvo poglavlje te priče. Isto važi i za Fm Jam kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Nema sumnje da su te dvije radio-emisije otvorile vrata svima nama i započele jednu novu epohu na Balkanu. Ponosan sam što sam bio dio te prve generacije u BiH i drago mi je što smo kročili taj put, nije bilo lagano, ali za taj period me vežu jako lijepa sjećanja i toga se rado sjećam.

FM JAM je i dalje relevantno ime, pa čak i regionalni brend hip hopa. Kako bi opisao djelovanje kolektiva ovih skoro 25 godina; koja su vam najveća postignuća, najveći ponos, a što je još uvijek neostvareni san?

Prije svega mi smo grupa prijatelja i na te ljude se oslanjam u privatnom životu. Najveće postigunuće je to što se preko dvadeset godina i dalje uspješno bavimo muzikom. Obišli smo pola svijeta, realizovali brojne zajedničke albume i koncerte na to sam ponosan. Tako namjeravamo i nastaviti.

Nakon Koraka i Lacka, možemo li očekivati knjigu posvećenu FM Jam Crewu?

Nismo o tome razmišljali, ali zanimljiva ideja. Ili možda da napravimo neku malu izložbu ili čak muzej, to bi bio vrh.

Na sceni si se pojavio kao mlađa generacija hip hopa, ali onog staroškolskog s vrlo jakim socijalnim angažmanom, političkom kritikom, analizom pojedinca, kao i ljudske psihe. Gotovo dvadeset godina kasnije, pejzaž žanra se iz temelja promijenio: što sonično što lirski. Kakvim ga danas ti vidiš i kako ga doživljavaš?

Primjetim naravno te promjene i pomake, ali opet nekako radim po svome, pa čak i ako to znači da ću izgubiti dio publike. Nešto novo implementiram, a nešto što mi se ne sviđa – odbacim. Muzika evoluira i to je normalno. Stvarat ću rap dok se budem mogao identificirati s njim, a kada više ne budem, objavit ću album na kojem sviram flautu kao Andre 3000.

Smeta li te kao politički itekako angažiranog tekstopisca manjak senzibliteta mlađih generacija prema zbivanjima u dvorištu, komšiluku i regiji? Ti si jedan od rijetkih muzičara iz regije koji se ne boji pozicionirati prema atkualnom genocidu u Gazi koji izaziva više okretanja glave od krvoprolića jer su ljudi oportuni i suzdržani postaviti se iz straha od gubitka socijalnog statusa i prilike.

To je pitanje i odluka koju svatko sebi mora postaviti i donijeti. Svatko može pomoći na svoj način, a nije nužno da se oglašava u javnosti. Možda netko donira ogromne novce, a da se to i ne zna, a to svakako vrijedi više nego pisanje statusa na Facebooku. I dalje se vodim time da treba dići glas kada se dešava nepravda i oni koji zauzmu „neutralan” stav su mi najgori. Slučaj s Gazom nam je jasno pokazao licemjerje Zapada. Pogledajmo samo kako su europske države reagirale kada je počeo rat u Ukrajini i kakve su sankcije uveli Rusiji, Izrael je pobio više djece u mjesec dana, a oni i dalje pitaju osuđujemo li Hamas. Netanyahu je izgleda dobio dozvolu da radi što hoće, ali sreća pa se danas u vrijeme društvenih mreža laži i zločini ne mogu tako lako sakriti.

Tvoja pjesma Izgubljeni snovi je svojevrsni feniks: za 10. obljetnicu novom verzijom i videospotom je uskrsla, a onda prije nekoliko tjedana, vratio ju je u svijest novih generacija TikTok. Kako si to doživio i obilježio? Što ti znači uostalom ta pjesma danas nakon toliko godina stalnog uspjeha?

Nedavno sam to baš komentirao, ta pjesma je bila filler na albumu, a postala je moj najveći hit. Drago mi je da je nove generacije vole i slušaju, i tko zna kakvih će još s njom iznenađenja biti u budućnosti. Nakon svega smo je uvrstili i u set-listu, tako da ćemo je prvi put pred zagrebačkom publikom izvesti sada u Vintageu.

Dugogodišnji si prijatelj Helem Nejsea koji su početkom godine nastupili na istoj pozornici na koju ti stižeš, a razgovarali smo o kulturi otkazivanja (ljudi), kao i otkazivanja koncerata i šatro dušebrižja oko cajki. Kako pak ti gledaš na sve veću popularnost narodnjačke muzike, a onda istovremeno hinjeno zgražanje i otkazivanje?

Narodnjaci su dio naše muzičke baštine i mi živimo s njima otpočetka. Ja sam prije na njih gledao kao neprijatelje, ali danas mi je to svejedno. Neka radi i sluša ‘ko što hoće. U svakom žanru ima kvalitete, ali i smeća. A što se tiče kulture otkazivanja, mislim da ona otkazuje samu sebe. Neću nikada pristati na pravila da moram da pazim što ću reći u svojoj muzici da nekoga ne bih nekako uvrijedio. Muzika jeste tu da provocira i ako se nekom ne sviđa nek’ ne sluša. Naravno da to ne znači biti primitivan i širiti mržnju, ali po meni su i dalje najbolje pjesme one koje izazovu reakciju i natjeraju na razmišljanje.

Ljubitelji hip hopa znaju te i kao street artista pod umjetničkim imenom Lack. Ti se, pored muzike, baviš i street artom iliti grafitima. Na TikToku i Instagramu imaš zavidan urbani portfolio radova pa bih te zamolio da mi kažeš nešto o terapeutskom efektu grafitiranja, ali i važnosti za kulturu hip hopa i općenito modernu umjetnost jer se i dalje tradicionalisti na njega osvrću kao oblik vandalizma (jesmo li zbilja toliko zaostali)?

Mislim da se svijest ljudi dosta promijenila i da danas samo rijetki grafite vide kao vandalizam. Trebalo nam je dvadeset godina, ali to smo uspjeli promijeniti. Grafiti su dio mene i danas, za mene predstavljaju baš to što si rekao, postali su jedna vrsta terapije. A kako i neće, radim nešto što sam radio kao klinac i svako crtanje me vrati u ta lijepa vremena i drži me mladim. Ovo smo ljeto crtali na par sjajnih festivala, jedan od njih je splitski Xstatic i stvarno sam uživao. Lijepo je doći na festival, a da ne moraš održati koncert, nego po cijeli dan se sunčati, kupati i crtati po zidu.

Jako si istaknuto ime Red Bulla (Raplike) pa me zanima u kojoj mjeri i na koji način Red Bull kao brend održava i pomaže kulturi hip hopa u regiji?

Ne znam za regiju, ali u BiH su oni sastavni dio hip hop scene. Raplika je tu mozda i najvažniji event, ali tu su i Dance your style, BC one, te razni festivali i partiji. Radimo toliko godina da je naš odnos prerastao u prijateljstvo i zahvalan sam im na pomoći.

Zvuči li ti zanimljivo da neke albume/pjesme obradiš u band verziji? Misliš li da bi bend u nekom trenutku mogao biti dio nastupa?

Nekada davno sam nastupao s bendom i neki dan smo imali nastup za BH televiziju gdje smo imali neku sličnu formaciju. To mi je uvijek bilo zanimljivo, tako da tko će ga znati, možda i napravimo nešto. Bend je opet druga energija i ta formacija osvježi i da pjesmama jednu novu dimenziju, zašto ne?

Jesi li zadovoljan reakcijom publike na reggae album?

S obzirom na to da je to bio moj najveći iskorak u karijeri, očekivao sam da će reakcije biti podjeljenije. Starijoj se generaciji jako sviđa, neki kažu čak da mi je to najbolji album, dok mlađima nije baš jasno. Što je i normalno, jer teme koje obrađujem na „Dunyi” jesu za starije i zrelije ljude, tako da će mladi možda nadoći za koju godinu. Nedavno sam to usporedio s mojim iskustvom s Gibonnijevim pjesmama. Te ljubavne pjesma kao klinac uopće nisam razumio, tek kasnije kad sam se oženio shvatio sam o čemu čovjek priča, tako možda bude i s Dunyom.

Naposljetku, u Zagrebu nastupaš ovih dana, pa me zanima što pripremaš za Vintage i zašto bi ljudi trebali navratiti u srijedu?

U Vintage dolazimo Kontra, Indigo i ja i pripremili smo energičan i jak nastup. Nastupamo godinama skupa tako da smo dosta uigrani i to želimo da pokažemo publici. Nama svirke puno znače i ulažemo puno truda da to grmi, tako da dođite i procijenite sami.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.