Galerija i dojmovi: Good Vibrations specijal uz U pol 9 kod Sabe, Kimiko, Ivanu Picek, Tus Nuu i Ziher.hr
Svi već znaju da ženama odavno nije mjesto isključivo u kuhinji te da se su se i pripadnice tzv. nježnijeg spola (što je svakako neprikladan, ali namjerno iskorišten naziv) već odavno latile gitare, bas gitare i bubnjeva – ali i raznih eletkronskih dodataka koje uvelike karakteriziraju glazbu 21. stoljeća. Ako ćemo gledati iz nešto primitivnije perspektive, večer je u Savskoj zaista bila podređena djevojkama za instrumentima, ali prvenstveno talentiranim glazbenicama što je svakako stvar koja se mora istaknuti i prvi vid kroz koji moramo gledati ovotjedne nastupe – pogotovo s obzirom na to da je talent neosporan i neovisan o spolu. Tako su u Vintage Industrial Baru ovog četvrtka kronološkim redom nastupali: Ivana Picek, Kimiko, U pol 9 kod Sabe i Tús Nua, a zatim je uslijedila slušaona Ziherovog DJ dua pod imenom Zlončar i PeeJany.
Ivana Picek igrala se svojim glasom i tipkicama dok je stvarala atmosferu sličnoj onu ekstravagantne Grimes, uz pjesme kao što je primjerice Cvjetić kojim je i otvorila svoj nastup. Bilo je tu orijentalnog prizvuka, noise umetaka ali i pratnje elektronskim bubnjem Antonije Ivančan koja je cijeloj izvedbi dala još jednu dimenziju, svakako je učinivši još intenzivnijom uživo – sve je zvučalo bizarno, pomaknuto i svakako vrijedno spomena i preslušavanja. Odmaknuvši se miljama daleko od standardne vizije domaćih kantautorica s gitarom, priredila je zaista uvrnutu priredbu za sve okupljene. Kod Ivane se svakako može osjetiti napredak, što je uvijek lijepo za vidjeti – a njen se opus razvio kako tekstualno, tako i glazbeno (što se vidi kroz razna atipična eksperimentiranja).
Kada smo kod eksperimentiranja, nakon Ivane uslijedio je Kimiko kojeg zaista dugo nismo imali prilike slušati uživo u Zagrebu, budući da su u međuvremenu radili na novom izdanju; čijoj su promociji podredili nastup na Good Vibrationsu ovaj četvrtak. Naime, zadnji nastup Zorana i Lore održao se u sklopu projekta MIMO početkom veljače kada su svirali u amfiteatarskom ugođaju zajedno s kantautoricom Dinom Rizvić. Kako se radi o bendu koji već dulje svira svoj (nazovimo to u kratkim crticama) bedroom pop te je među underground scenom stekao velik broj štovatelja, a uz njega najčešće vešu pozitivne konotacije, bio je velik užitak vidjeti ih kako ponovno sviraju. Gitara i bas uz elektronsku matricu ili sintisajzer i gitara (dvojac se rotirao za instrumentima) stvarale su zaista ugodne zvukove prožete pitkim shoegazeom, distorzijama i indietronicom.
Ipak, može se reći da su U pol 9 kod Sabe bili zvijezde večeri. S obzirom na to da je bend došao na krilima novog EP-a (tj. mini-albuma), ovo je zapravo bila još jedna koncertna promocija friškog diskografskog uratka kojeg je obilježio istoimeni singl Starimo. Vesel i vrckav, sa svojim angažiranim tekstovima koji se dotiču queer tematike, šesteročlani bend je – kako se čini – dobrano animirao i razveselio okupljenu publiku. Ana Opalić, Martina Zvonić, Zrinka Kolarić, Dragana Hrnkaš, Helena Bučko i Goran Bogunović su se na posljednjem izdanju čak i malo odmaknuli od feminističkih / queer momenata tako da je njihove singlove počelo vrtiti Radio Sljeme i slične radiostanice pa su se svakako približili i široj publici te zapeli u uho mnogim ‘slučajnim’ obožavateljima. Sve u svemu, limena sekcija i zabavni, ali i ironični te sjetni tekstovi (kao npr. onaj ranije spomenutog novi hita) svakako su pridonijeli atmosferi u Vintage Industrial Baru.
Onima koji se nakon Saba nisu pokupili, predstavljen je alt rock zvuk nekadašnje članice Seven Mouldy Figs, hiperkreativne Jordi Ilić koja je sa svojim projektom Tús Nua već proputovala Belgiju i Nizozemsku. Na pozornici su joj se pridružile članice benda Žen te stvorile i bogatjiu zvučnu sliku protkanu snenim šumovima, mahom s prvog (i zasad jedinog) EP-a „Existence“. Šteta što je Jordi dobila manju publiku jer se čini da je pjesmama kao što je Silence ukazala na sav potencijal kojim njena glazba ali i glazba naše scene može ići. Bilo je tu i nekih manje zanimljivih skladbi, no nikako ih ne bi mogli nazvati lošima. Sve u svemu, još jedno lijepo i solidno predstavljanje pred domaćom publikom.
Najizdržljivi koji su pak i dalje, nakon koncerata, ostali u Vintage Industrial Baru, mogli su slušati probranu alternativnu, indie i psihodeličnu glazbenu selekciju hitova našeg DJ dvojca, ali o tome više neki drugi put – slušamo se i čitamo i dalje. A nadamo se, i vidimo na nekom drugom afteru. 🙂
