Izvještaj – Lovely Quinces: Dama s gitarom kupila srca prepune Tvornice
Kao i kolegicu joj Irenu Žilić, Dunju Ercegović aka Lovely Quinces prvi sam put vidio na Gričevanju ove godine pred masom ljudi. Često se kaže da se povijest ponavlja pa je tako ovaj put Dunja nastupila pred 600 ljudi u rasprodanom pregrađenom Velikom pogonu Tvornice kulture. Prije svima nam poznate Dunje nastupila je njena kolegica, Beograđanka Ana Ćurčin koja me oduševila svojim vrlo umirujućim, ali i snažnim vokalom i vrlo efektnim sviranjem gitare. Tijekom njenog nastupa razmišljao sam si kako bi se odlično uklopila u setting nekakvog američkog indie kafića gdje kantautori nastupaju svaki dan dok ljudi bezbrižno piju kavice i pivice. Zafrkanciju na stranu, Ćurčin je imala zaista dobar i moćan nastup zbog kojeg ću je svakako pokušati uloviti na samostalnom koncertu.
Kako to inače biva na koncertima nešto tiših izvođača, publika je bila poprilično nemirna i cijelo vrijeme se mogao čuti žamor za vrijeme Aninog nastupa, što je velika šteta jer se konstantnim lajanjem ometa i sebe i druge, pa čak i izvođača. Na svu sreću, pred kraj su se svi već pomalo stišali i zapravo poslušali što se događa na lijepo uređenom velikom stageu Tvornice (iako je projekcija lošeg CGI Mjeseca zaista nepotrebna).
Ako je još bilo kakvog žamora u publici, on je u potpunosti nestao kad je Dunja izašla na pozornicu i stala pred mikrofon sa svojom gitarom koja ovaj put nije bila jedini instrument kojim se koristi. U nastup je uvela i loop station koji se kroz koncert uvijek nekako provlačio na kraju pjesama i definitivno malo produžio i fino popunio Dunjine izvedbe, usprkos tome što je sama s gitarom zaista odlična. Još od tog njenog prvog koncerta koji sam gledao razmišljam si kako bi fantastično bilo da ima bend sa sobom tako da mi je ovaj looper odlično došao kao novi element u nastupu, ali bih i dalje volio u budućnosti vidjeti Dunju s malim bendom (o čemu smo i popričali u intervjuu). Nastup je otvorila s M, svojim najnovijim singlom koji je publika odlično prihvatila te se moglo vidjeti i ponešto laganog sing alonganja što je i Dunju začudilo, a to je rado i podijelila s nama. Osim novog singla M, mogao se čuti zaista dobar presjek njene karijere pa je tako s nama podijelila stvari koje se mogu naći na EP-ju ali i dvije potpuno nove pjesme za koje još nema imena (usprkos tome, odlično su se uklopile u nastup). Moj favorit je definitivno “No Room For Us”, melankolična i teška pjesma koja me već po drugi put ostavila bez teksta. Osim što je pjesma sama po sebi kvalitetna, treba pohvaliti Dunju (po stoti put) na savršenoj izvedbi i sposobnosti da na tako dobar način prenese osjećaje u glazbu i onda kroz glazbu publici. Između većine pjesama (osim pred sami kraj) ispričala nam je o čemu je pjesma ili se malo našalila što je vjerojatno i njoj samoj pomoglo da razbije nervozu oko nastupa u Velikom pogonu koji joj je, kako je sama rekla, jako bitan. Podijelila je ona puno toga s nama prošle večeri, no nećemo prepričavati sve što joj je izletjelo. Drugi put dođite pa sami provjerite.
Već mi je postalo teško pisati izvještaje, vraćati se doma s koncerata i zaključiti da su stvarno fantastični ali eto, ništa drugo nije mi preostalo. Slušati Lovely Quinces doma je super, ali izvedba tih stvari uživo je ono što se traži i što treba pohoditi u što većem broju. Vrhunska izvedba svake pjesme svodi se na energiju koju ona pruža publici, a to ovisi pak o pjesmi koju izvodi. Ono što zaista vrijedi jest to da se stvarno na njoj vidi da proživljava to o čemu pjeva. Tu je njena prava veličina. To nije samo koncert na kojem ćete stajati zbedirani oko bivše/bivšeg i kontemplirati o bacanju pod obližnji tramvaj, već i koncert na kojem možete plesati i uživiti se u energičnu izvedbu Dunje Ercegović koja svakim svojim singlom i nastupom podsjeća publiku zašto se toliko piše i priča o njoj. Najbolji pokazatelj toga vam je da na koncertu mlade kantautorice imate 600 ljudi koji glasno plješću i traže još, što su i dobili u ponovljenoj izvedbi “Homesick”. Hvala Dunja, već čekamo još.
