Recenzija – ‘This is all yours’: Putovanje Alt-J kroz Naru
Alt-J ili ∆ engleski je indie (u nedostatku boljeg termina) bend. Službeno su aktivni od 2007. godine, kada su još živjeli u studentskom domu i morali paziti na buku, što je prema njihovim riječima jako utjecalo na način na koji bend danas zvuči ( npr. ne upotrebljavaju činele). Iako su aktivni puno duže, svijetu su poznati od 2012. godine kada je izašao njihov prvijenac “An Awesome Wave” koji je izlaskom polučio zaista ogroman uspjeh te pobrao veliki broj nagrada kritičara i publike. Njihova kombinacija folk, rock i indie glazbe jedan je vrlo zamršeni i svestrani mix koji je alternativnijoj glazbi otvorio vrata prema nešto široj publici. Usprkos relativno kratkom prisutstvu na sceni već su izgubili jednog člana početkom 2014. godine, ali ako ništa drugo, barem se nisu prepucavali preko medija tjednima kao što je to danas popularno.
Album Alt-J treba uvijek slušati u komadu jer jedino tako on funkcionira zbog raznih introa i malih melodijskih segmenata ubačenih između pjesama koje čine brižno skupljenu cjelinu. Osim, naravno, samih instrumentalnih značajki, bitno je slušati u komadu i zbog teksta, jer sve je to jedna velika priča koju nam pokušavaju ispričati kroz svoju glazbu. Treba svakako spomenuti da su momci veliki ljubitelji umjetnosti pa su tako skloni stavljanju sebi dragih pjesama i umjetnika u svoje radove (priča o Robertu Capi u Taro).
Brojne su i usporedbe Alt-J s Radioheadom, što i nije tako nevjerojatno. Radiohead su uspjeli neopisivo utjecati na horde bendova i postaviti korijene modernog alternativnog rocka, tako da je to definitivno usporedba koja bi “friškim” momcima trebala laskati. Ne sumnjam da ćemo u skorijoj budućnosti imati prilike slušati brojne projekte zasnovane na djelu Alt-J, jer usprkos tome što su se doslovno pojavili preko noći, dečki su na drugom albumu “This is all yours” postali još uspješniji u kombiniranju stilova nego na prošlom, a to je nešto što ne može proći potpuno ispod radara.
Glavna tema ovog albuma je Nara, japanska provincija uz koju se vežu brojni mitovi i legende. Činjenica da je Nara mjesto koje odiše sanjivom, gotovo pa magičnom atmosferom spokoja (tamo se srne klanjaju ako se vi njima poklonite), definitivno pospješuje učinak koji glazba ima na slušatelja. Bez problema mogu zamisliti kako se šećem parkom jednog mlagovitog jutra dok okolo šeću srne (ma koliko to meni, kao slušatelju uglavnom žešće glazbe, zvuči prokleto nevjerojatno). Atmosferičnost je zasigurno jaka strana Alt-J, to im se mora priznati, voljeli njihovu glazbu ili ne.
“This Is All Yours”, baš kao i prethodnik, počinje s Intro, samo ime vam kaže, uvodnog karaktera u zvuk samog albuma, dok Arrival In Nara otvara tematsku cjelinu. Intro započinje hrpom sempliranih vokala koji, karakteristično za bend, ne govore ništa konkretno (lalalalalala i tako beskonačno), već Alt-J koriste vokale kao instrument. Dok bi neki to odsvirali na klaviru ili možda bas gitari (npr. post-punkeri), Alt-J pokazuju svoju visoku dozu kreativnasti već u samom startu, a njihovi glasovi služe im kao melodijska i ritmička baza na koju se postepeno grade ostali elementi pjesme. Sample se naravno modificira, ulaze back vokali s tribal melodijama, sintići i sva čuda kojima se dečki koriste, da bi u jednom trenutku u pjesmu ušao efektima obilato natopljeni haunting vokal Joea Newmana čiji je glas okarakteriziran mrmljanjem (zbog čega su znali pobrati i negativnih komentara). Inače, Joe je počeo pjevati na taj način nakon što je malo jače zatripao na gljivama. Pjesma se gotovo u potpunosti mijenja negdje nakon treće minute dodavanjem još tih poprilično tribal melodija i gitarskih linija te nas uvlači u vrtlog zvukova od kojih svaki ima svoju svrhu i doprinosi atmosferi i tonu pjesme.
Arrival In Nara je otvorena kombinacijom gitare i laganih klavirskih nota koji su prožeti čistim osjećajem spokoja s možda mrvicom melankolije. Pjesma postaje sve laganija i laganija te gotovo vodi slušatelja za ruku u svijet koji su dečki izmaštali u svojim glavama. Budući da je apsolutno sve povezano na ovom albumu, tako su Arrival In Nara i Nara toliko dobro postavljene da bi ih se moglo bez problema spojiti u jednu pjesmu.
Nakon šetnje kroz Naru dolazimo do Every Other Freckle, jedan od singlova s albuma. Zanimljivo je da su napravljena dva spota za istu pjesmu, u jednoj je glavni akter djevojka a u drugoj momak. U pjesmi je jedan odličan synth dio koji je nevjerojatno catchy i mogao bih ga slušati danima. Left Hand Free je također izbačena kao singlica i tu se pojavio nevjerojatno velik broj komentara (prije no što je izašao cijeli album), kako su se previše odmaknuli od svog zvuka i otišli u neke krive vode (konkretno “mainstream” vode). Istina je da pjesma zvuči nešto jednostavnije (naspram synthovima natopljenim ostalim stvari), no to ne znači da je loša, ponavljam, u kontekstu albuma kao cjeline funkcionira fantastično. Pjesmu vodi, neuobičajeno za Alt-J, gitarsfki riff, veoma je brza i dinamična u odnosu na ostatak albuma, a i sami su članovi benda rekli da je ta pjesma stilom najudaljenija od svih koje su napravili.
Hunger Of The Pine je vjerojatno i danas najpopularnija s novog albuma, djelomično bismo za to mogli okriviti činjenicu da je u njoj sample Miley Cyrus (koja je fan Alt-J), ali bez sumnje je to najuvjerljivija pjesma na albumu. Uspijeva spojiti nešto lakšu atmosferu uvodnih stvari sa nešto “težim” i ozbiljnijim zvukom. The Gospel Of John Hurt odiše pomalo ozbiljnijim, ne tako opuštenim tonom kao neke druge pjesme, što je posljedica toga da je Joe Newman bio zadivljen scenom iz Aliena kada Johnu Hurtu iz trbuha izleti beštija. Taj tjeskobni trenutak je dobro dočaran nekim pozadinskim melodijama, ali i fantastičnim i jednostavnim gitarskim riffovima.
Bloodflood Part II. je, očito, nastavak Bloodflood s prvog albuma, čiji je zadnji stih (“flood of blood to the heart“) referenca na album Coldplaya (“A Rush Of Blood to The Head”). Sama pjesma je napola istinita priča o tome kako su pjevača napali u parku. Vokal u ovoj pjesmi je njeno najveće oružje, brižnim tempiranjem početaka stihova i načina na koji su ispjevani daje nešto posebno što ne bi bilo postignuto da su ispjevani bilo kako drugačije. Na samom kraju nas pozdravlja Leaving Nara, koja ima pomalo epski prizvuk kada se ubace bubnjevi dok ostatkom vladaju sanjivi vokali i suptilne melodije, a sve završava s nekoliko sekundi tišine što vam zaista govori da je putovanju kraj.
Dosta je teško opisati vrtlog osjećaja koji svaka pjesma, a i album u cjelini, ostavljaju na slušatelja. “This Is All Yours” je vrhunski album koji pokazuje za što su sve dečki sposobni bez da podilaze publici. Slično kao i Foals, Alt-J su pronašli zvuk u kojem se osjećaju ugodno i sigurno te krenuli dalje od svog prvijenca koji im je preko noći donio status svjetskog benda, a to su u svakom smislu opravdali ovim izdanjem. Ima svega, od trenutaka potpunog mira do dijelova koji su epskih razmjera. “This Is All Yours”, da, ovo je sve naše, naše da slušamo i uživamo u svakom trenutku jednog od ponajboljih bendova današnjice. Nadamo se da će nas što prije posjetiti kako bismo ih čuli i uživo.
